HardLife

Žao mi je ako se čini kao ponavljanje upita (definitivno ne želim zatrpavati forum redundantnim podacima), ali mišljenja sam da su u pitanju bile 2 situacije - ako griješim, ispravite me, bit će cijenjeno: - u ovoj temi upit se odnosi na potraživanje plaćenih režijskih troškova za vrijeme trajanja braka, od čega je dio tih režijskih troškova još bio uvećan i za trošak ovrhe 2005.g. Ujedno, upitno je dolazi li do presuđivanja ukoliko se povrat pola plaćenih režijskih troškova pokuša ostvariti kroz drugu parnicu, budući da je o tim istim troškovima bilo rijeći na parnici za razdiobu bračne stečevine... - u drugoj temi (iz vašeg linka) upit se odnosi na plaćeni ne-režijski račun (za teleoperaterske usluge) za razdoblje nakon razvoda braka koji sada druga strana (bivši supružnik) potražuje... Vidim da se u toj drugoj temi nalazi odgovor koji djelomično pokriva i ovu temu, no ostaje otvoreno pitanje može li se tražiti povrat pola novca uplaćenih po ovrhi 2005.? Ako imam dobru informaciju, zastara na ovrhu je 10 godina?

Hvala još jednom! Samo da si rekapituliram, s naglaskom isključivo na račun teleoperatera i isključivo na račune za period nakon razvoda braka: račun teleoperatera nije trošak nastao korištenjem nekretnine i njega plaća isključivo osoba koja je sklopila ugovor s teleoperaterom (iako ga je sklopila u braku), te ta osoba ne može od druge osobe koja je u vrijeme za koje se odnosi račun koristila tu nekretninu (dakle, u periodu nakon razvoda braka) tražiti povrat pola novca koji je osoba-nositelj ugovora utrošila za plaćanje tog računa teleopratera. Jesam ga sad zakomplicirala

Hvala na brzom odgovoru! Zaista mi je potreban brz savjet! Da, korisnik usluge teleoperatera jest osoba koja je zaključila ugovor za korištenje usluge, ali ta ista osoba pokušava i tu uslugu ''utopiti'' u režijske troškove nekretnine čije suvlasništvo dijeli ili barem pokušava tu uslugu prikazati kao dug proizašao iz bračne zajednice... Ne znam po kojoj osnovi traži plaćanje pola tog računa, ali prijeti tužbom ukoliko mu se, uz pola iznosa režijskih troškova poput struje, plina, komunalija koji nisu sporni, ne plati i pola iznosa računa teleoperatera. Da li je dovoljno napomenuti u pismenom odgovoru na njegov pismeni dopis koji je dostavio da se taj račun teleoperatera nikako ne može dijeliti na bivše supružnike? Mogu li se pozvati na kakav zakon kojim se pobija njegovo potraživanje za pola iznosa računa teleoperatera?

Može li jedan bivši supružnik-suvlasnik 1/2 nekretnine tražiti da drugi bivši supružnik-suvlasnik druge 1/2 nekretnine plaća (odnosno naknadno mu vrati plaćenih) pola iznosa računa teleoperatera (telefon+internet) za vrijeme trajanja braka, ali i nakon razvoda. Ugovor s teleoperaterom glasi na bivšeg supružnika koji traži vraćanje iznosa pola računa, a drugi bivši supružnik niti može razvrgnuti ugovor s teleoperaterom niti koristi uslugu teleoperatera... Kako bi se obranili od potencijalne tužbe bivšeg supružnika, molim informaciju na kojoj osnovi (po kojem zakonu) se može odbiti naknadno vraćanje pola iznosa tih plaćenih računa... Hvala unaprijed!

Brak je okončan sudskim procesom brakorazvodne parnice koja je postala pravomoćna krajem 2009.g. Nakon okončanja te parnice, pokrenuta je parnica za iseljenje koja je preinačena u (tužba je specificirana kao) parnicu za razdiobu bračne stečevine u kojoj je predmet razdiobe bio stan za koji je presuđeno (presuda još nije pravomoćna) da se stan dijeli na 1/2 suvlasništva svakom supružniku. Za vrijeme trajanja braka, jedan od suvlasnika (suvlasnik A) je plaćao veći dio režijskih troškova (struja, voda, plin), te veći dio troškova otkupa stana i pričuve za stan. U navedene troškove otkupa stana koje je platio taj suvlasnik A ulazi i poveći trošak koji je u cijelosti sam podmirio na temelju rješenja o ovrhi iz 2005.g. do koje je došlo zbog dugovanja na temelju neplaćenih rata za otkup stana. Da li suvlasnik A koji je platio navedene troškove može tražiti povrat pola uloženih sredstava i do koje godine unatrag za režijske troškove, odnosno da li može tražiti i povrat pola uloženih sredstava za podmirenje ovrhe? Budući da je o ovim troškovima bilo raspravljano na ročištima parnice za razdiobu bračne stečevine, da li se povrat tih troškova može ostvariti samo kroz žalbu na presudu ili se može pokretati nova parnica (presuđivanje)? Također, nakon razvoda došlo se do saznanja da se drugi suvlasnik (suvlasnik B) tijekom trajanja braka, a bez znanja suvlasnika A, od 2005.-2007. u nekoliko sporova sporio sa HRT-om oko neplaćanja rtv pristojbe, te su stigle pravomoćne ovrhe koje je suvlasnik B podmirio nakon razvoda, te sada traži pola novca za te ovrhe. Mora li suvlasnik A to platiti? Da li hrt pretplata spada u režijski trošak? Hvala unaprijed na savjetima.

Roditelji su mi se rastali nakon 30 godina braka. Sada vode pravnu bitku oko podjele stana koji je stečen neposredno nakon stupanja u brak, ali glasi na majčino ime, jer ga je ona dobila na korištenje od firme u kojoj je tada radila. Stan je još uvijek u fazi otkupa. I majka i otac su cijelo vrijeme braka u radnom odnosu, prvo je majka imala veću plaću od oca, a kasnije je on imao veću plaću od nje. Otac je u zadnjih 10 godina svoje novce trošio kako je htio, a najmanje u obitelj. Majka je zadnjih 2-3 godine braka više ulagala u stan u vidu obnove instalacija i pokućstva, plaćanja režija, te isplata zaostalih režijskih troškova (počele su stizati opomene pred ovrhe). Tek nakon rastave, silom zakona i otac je prisiljen plaćati pola režija. Majka mu želi osporiti pravo na pola vlasništva stana, i svesti ga na 1/4, budući da je stan stečen (ne znam je li 'stečen' pravi izraz) prije 1999.g. kada je zakon dozvoljavao ovakvu podjelu i budući da glasi na njeno ime i da je zadnjih 2-3 godine braka sama pomirivala režije i gotovo sve ostale troškove života nje i sina koji živi s njima (čime je imala znatne izdatke). Ima li šanse za to? Unaprijed zahvalna na odgovorima.

Kako je to bilo u ono vrijeme, prije 30 god., stan je majka dobila je od firme u kojoj je onda radila (komunalno-stambeno poduzeće) i taj stan trenutno otkupljuje. Ona je upisana kao vlasnik stana (vlasnički list glasi na nju kompletno).

Roditelji su mi se rastali prije par mjeseci nakon 30 go. braka, ali još uvijek žive zajedno u stanu od cca 65 m2, većinom zato jer se otac pravi kao da se ništa nije dogodilo. Razlog rastave je učestalo psihičko maltretiranje i ponižavanje od strane oca. Stan glasi na majku (ona ga je i dobila na svoje ime, ali nedugo nakon stupanja u brak), a zadnje 2 god. je sama plaćala režije, budući da je on sve zapustio. Sada majka traži da se on odseli ili da ju isplati. Ima li kakve pravne šanse u tome? Do sada mu je slala ponude preko odvjetnika, ali on ne želi nikakvu poštu primiti. Koliko dugo može zavlačiti s tim? Može li ga se nekako natjerati (kad već ne ide drugačije) da reagira na kakav pravni postupak? Hvala unaprijed na savjetima...

Roditelji su se rastali prije 2 mj nakon 30 godina braka. Još uvijek žive zajedno, u stanu od cca 65m2, a drugih nekretnina nemaju (njihovi roditelji imaju po 1 nekretninu). Nas dvoje punoljetne djece također nemamo u vlasništvu niti jednu nekretninu, s tim da brat živi s roditeljima dok sam ja prijavljena na drugoj adresi kao podstanar. Pošto je majka pokrenula razvod zbog lošeg braka (više od desetljeća psihičkog zlostavljanja, a zatim i nekoliko godina potpune odbačenosti od strane oca), a posredno i u nadi da će otac iseliti, što se nije dogodilo, razmišlja o tužbi za podjelu imovine. Smatra da je više od njega unijela u brak i više toga uložila - što je istina, jer je stan na njeno ime, a ona je i sama plaćala sve režije zadnjih 2 godine - tu uključujem i dugove režija koje je otac pustio da narastu do točke opomene pred ovrhu stana - do rastave, nakon čega je i otac primoran plaćati pola režija. To je naravno samo djelić troškova, jer je uvijek bila uključena u plaćanje životnih i obrazovnih troškova svoje dvoje djece. Hoću reći, nije bila domaćica u kućanstvu u kojem je samo muškarac privređivao, uvijek je bila zaposlena i pridonijela u taj stan i život u njemu najmanje koliko i on. Ima li ikakve pravne osnove tražiti da se stan dijeli na 4 umjesto na 2 dijela? Pošto majka nije imućna bilo bi joj lakše isplatiti mu 1/4 vrijednosti stana. Svakako joj je stalo da se on makne iz stana da može normalno živjeti. A konačni cilj joj je da stan zapravo ostane nama djeci ili da se, u nedostatku boljeg rješenja, stan proda i dobiveni novac opet razdijeli na 4 dijela - najmanje što želi je da nakon svega on ima jednaka prava na taj stan i da ostane na tome da se oni 'dogovore', jer s njim nema dogovora; potpuno ju ignorira, o nekakvom civiliziranom razgovoru gdje dvoje ljudi sjedi i razmatraju opcije nema ni govora, a ako ju ne ignorira tretira ju kao zadnje smeće. Ima li smisla spominjati očevu nevjeru, rasipnost i generalno tešku narav u ovakvoj tužbi? Ima li smisla spominjati da je majka sušta suprotnost tome i da takav tretman nije nikako zaslužila? Oprostite na emocionalnosti, sve je pojačano nepravdom, pored činjenice da se radi o meni najbližoj osobi... Koliko vidim, garant u ovom romanu nema nekih pravnih činjenica, ali bila bih zahvalna makar i na smjernicama. U budućim komentarima na ovu temu ću nastojati uključiti i pravne podatke koji bi se eventualno tražili, jer trenutno ne znam odakle da krenem...

U ovome se slažemo, nažalost ('nažalost' je tu samo zbog realnosti quote-a) - društvo je takvo kakvo je. Ali valjda nekog prostora za manevriranje ipak ima, makar ovako kasno. Nije nam stalo rehabilitirati zlostavljača, samo pokušati majku odvojiti od njega i omogućiti joj konačno život s dostojanstvom. Hvala i felixx-u i bigfoot-u na savjetima, dobro će doći.

Hvala puno, felixx! Vaši savjeti stavljaju stvari u realnu perspektivu, ali i otvaraju neke mogućnosti.

Evo malo detalja na prvi post (pošto sam nova i totalni ne-pravnik koji dosada nije imao potrebe razmišljati na pravni način, oprostite na šturosti informacija): Pošto ja osobno nisam član navedene obitelji, nadam se da ću uspjeti ipak dovoljno dobro opisati upit. Spomenuti majka i otac su u poodmakloj dobi (preko 70 god.), a ona u tom braku trpi zlostavljanje i psihičko i fizičko desetljećima (fizičko ne u zadnje vrijeme, tako da nema vidljivih ozljeda),stoga mislim da će ona odbijati svjedočiti - previše je uplašena i ukalupljena u njegov svijet da bi se usudila učiniti tako nešto, a i vjerujem da ona vjeruje da je kasno za nju. Za liječničku dokumentaciju ne znam da li postoji, ali nekako sumnjam da je od neke koristi budući da liječnici tada kada je morala ići u bolnicu nisu to prijavljivali nadležnim organima - pitanje je da li sada ovako kasno možemo od nekog prastarog lista papira napraviti pravno važeći dokaz zlostavljanja... Znači, dokazati fizičko zlostavljanje sada je teže (ukoliko imate kakav savjet u vezi ovakvog naknadnog tuženja, bila bih vam zahvalna), a psihičko zastrašivanje se i dalje nastavlja, a i ono ćemo teže moći dokazati budući da nema opipljivih dokaza, a i nitko više ne stanuje u istoj kući sa supružnicima. Što se tiče svjedočenja, toga može biti napretek: postoji barem 5-6 osoba koje bi svjedočile protiv oca i to i o zlostavljanju majke i o zlostavljanju njih samih (kao što se može iščitati, otac ima nekoliko djece). Sad kada sumiram sve, cijeli bi se proces mogao svesti skoro isključivo na svjedočenja, ali bez majke kao glavne žrtve - ima li to onda ikakve šanse na sudu? Jer, i svatko od svjedoka bi imao svašta za reći. Ali svrha svega bi bila odvojiti majku od njega, ako već neće ('neće' je gruba riječ, 'ne može se prisiliti' je točnije) ona sama. Ima mogućnost živjeti s nekim od djece. Može li se umjesto nje voditi postupak, a nju što više poštedjeti toga svega? Također, hvala svima unaprijed na komentarima.

Situacija je slijedeća: da li netko tko je član uže obitelji (sada punoljetno dijete koje je prijavljeno na drugom mjestu boravka/prebivališta od onoga gdje žive roditelji) može prijaviti obiteljsko nasilje oca nad majkom? Majka sama neće poduzeti ništa (žena je potpuno psihički prestrašena) - pa da li u tom slučaju jednaku težinu ima prijava drugog člana? Koja su prava te 3.osobe? Hvala unaprijed na savjetima!