trazimpravdu

Po članku 216 st 1. KZ Bio je samo obavjesni razgovor i nije bilo pretresa. Ja sam im sve dobrovoljno dao. U prvi mah sam mislio da je u pitanju neka zabuna, tek mi je drugi dan sinulo što sve iz toga može biti. I još me nešto zanima. Mogu li ja, i u kojem roku podnijeti prijavu za lažno prijavljivanje protiv te osobe koja me ovako bez razloga prijavila ili se to radi samo po službenoj dužnosti a ja tu ne mogu ništa? Ili pak mene moraju proglasiti nevinim da bi ja mogao tu osobu prijaviti? Muči me pomisao da se takvim prijaviteljima ne može stati na kraj, ako im jednom to prođe rješavat će se oni na taj način svakog tko im se ne sviđa.

Hvala puno na odgovoru. I sam se pitam bi li si ikad oprostio ako se ne žalim. Poznavajući sebe, ne bih. Ako imate još malo vremena, podijelio bih s vama neka razmišljanja. Zanima me ima li policajac/inspektor mogućnost napisati svoj osobni dojam ili mišljenje ili tako nešto u zapisniku koji predaje odvjetništvu. Npr. napiše: osoba je izgledala vidno iznenađeno, nije ostavljala dojam da je počinila djelo, surađivala je i nije pružala otpor i sl. Naime zanima me smije li on napisati osobni dojam (npr. smatram da nije počinjeno kazneno djelo za koje se osobu tereti) ili on to ne smije već samo mora navoditi gole činjenice (npr. došli smo, našli predmet, uzeli ga, otišli). Nekako se ne mogu oteti dojmu da su inspektori obrazovani iskusni ljudi i u svom poslu već nakon kratkog vremena znaju s kime imaju posla. Oni nisu sudac i ne mogu nekoga osuditi ili proglasiti nevinim, ali imaju li pravo iznijeti svoj dojam u službenom zapisniku.

Je, je još uvijek smo u roku. Pazim na to. Zato sam i tražio vaše mišljenje. Hvala puno na brizi.

Prvo, hvala što se trudite pomoći mi. Ovako, Da, prijateljima sam rekako odkuda mi sprava i da, mogao bi si ju priuštiti, ali nisam mislio da će mi to uvijek trebati pa da mi se isplati investicija od par tisuća kuna. Ono što mene brine jest da mi nitko neda nikakve informacije, goni me se za nešto a ja ne smijem ništa znati o tome. Strah me jer mi se čini da ako su me tako lako osudili na ovaj način, isto će biti i na sudu. Čemu trud ako mi samo bude još gore. To je ono što me najviše muči. Ima li smisla boriti se?

Osobu znam preko prijatelja, naime trebala mi je jedna specifična alatka (da ne objašnjavam puno), i znao sam da ju posjeduje jedan poznanik (znamo se preko prijatelja). Vrijedi par tisuća kuna, nije obiteljsko naslijeđe ili da ima neku ekstra vrijednost. U mom je posjedu bila oko mjesec dana. Nikada nismo bili u sukobu (ni fizičkom ni verbalnom). Nemam pojma što sam mu se mogao zamjeriti, pretpostavljam da možda pokušava izvući neku odštetu, to mi jedino ima smisla. Nismo imali svjedoka kod primopredaje. Da je predmet kod mene znala je nekolicina mojih prijatelja jer sam im se odmah pohvalio kako sam napokon našao taj alat koji mi je trebao. Nismo dogovorili neki rok povratka. Ne znam kada je prijava podnesena niti što je u njoj pisalo, niti što je policija napisala. Nitko mi neda uvid u papire, na DO sam dobio odgovor da ne može.

Našao sam se u vrlo čudnoj i stresnoj situaciji. Jedna osoba mi je posudila neki predmat, ali me je onda prijavila policiji za krađu tog istog predmata. Za sve sam saznao tek kada mi je policija pokucala na vrata. Uopće mi nije bilo jasno zbog čega su došli, ali sam odmah rekao da se predmat nalazi kod mene kad su za njega pitali (nije mi na pamet palo da se radi o kaznenoj prijavi, iako bi i tada rekao isto). Policajci su uvidjeli da sam u potpunom šoku pa su mi objasnili o čemu se tu radi. Objasnio sam kako se predmat našao kod mene, nisam potpisao nikakav zapisnik, ali sam predmet morao njima predati (dali su mi potvrdu za to). Policajac je rekao da ne vjeruje da se ovdje radi o krađi, ali tako je zavedeno pa eto... oni samo rade svoj posao. I sad, nekon nekog vremena državno odvjetništvo mi šalje kazneni nalog gdje me se okrivljuje za krađu i određena mi je novčana kazna i ako platim DO odustaje od daljnjeg progona. Nije mi problem platiti kaznu, s financijskog stajališta, ali ne mogu se pomiriti s činjenicom da na taj način zapravo priznajem djelo koje nisam počinio! Nikada u životu nisam kažnjavan, nemam čak ni kaznu za parkiranje! Konzultirao sam se s mnogo ljudi. Jedni mi kažu "nemoj platiti, odi na sud i tamo češ dokazati nevinost", ali ja nemam dokaz. Moja riječ protiv njegove a predmat je stvarno nađen kod mene. Drugi kažu "ma plati tu kaznu sud ionako dugo traje izgubit češ godine a opet će te osuditi, ovako će ti barem započeti rehabilitacija. Ne znam što da radim. Ne želim biti u kaznenoj evidenciji zbog djela koje nisam počinio. Čini mi se da gubim u svakom slučaju. Bojim se da ako odem na sud da ce me svejedno osuditi pa možda i jače kazniti (ipak je DO jače od mene) izgubit ću i novac i godine. Zato molim Vas forumaše s dobrim zananjem kaznenog prava za mišljenje i savjet. Hvala