Ja se još uvijek borim za svoju kći jer sud još nije donio konačnu odluku. No jednostavno neznam koliko daleko da idem a da ne otežavam kćeri. Već sada joj majka soli mozak protiv mene, u stilu da sam majmun, đubre obično, cijela moja obitelj idiote, da ako bude živjela samnom da će ostat bez mame itd. Svaki puta kad kći dođe k meni moram joj naširoko objašnjavati da će uvijek imat jednu mamu i jednog tatu bez obzira s kim nas dvoje budemo u budućnosti živjeli. Da je ne mislim živjeti s nikim tko ne bude držao do mog djeteta i da ona mora donjeti odluku o osobama s kojim ja i njena majka budemo živjeli na osnovu svojih zaključaka, a ne na osnovu toga što joj mi budemo govorili o tim osobama. Da ostalo ne nabrajam.
Što se tuče tiće ima ju običaj natezati za uši, čupati za kosu, šamarati i stiskati za ruke ili vrat. O tome da je u bijesu dva puta pred djetetom udarala po meni neću ni govoriti. Kad djeteta nije bilo nije imala hrabrosti pokušat me udariti jer je zanala da bi tada ležala na podu. Ovako sam je pustio da mlati. Kad žena tuće muža onda je to normalno, ona je iznervirana i živčana i mora se negdje isprazniti. Kad muž tuče ženu onda je on sigurno nasilnik. Na kažem da takvih nema, ali na žene se ipak drugačije gleda. U toku braka nisam joj dozvoljavao da tuće dijete ako sam bio u blizini, ali nisam bio stalno. Sada vidim da sam pogriješio što nisam zvao czss, makar sumnjam da bi oni što poduzeli, ali barem bi imao potvrdu njenog ponjašanja. Ja sam jdnostavno živio u uvjerenju da ću uspjeti zaštiti kći, a pogriješio sam što si nisam priznao da to ne mogu i obratio se czss. Nije ona nikada natukla kći da je bila crna, ali jednostavno mi je smatalo što se iskaljuje na njoj kada je bijesna. Da se raumijemo u jednom dijelu braka i od mene je kći znala dobiti po guzici kada bi prevršila mjeru, ali nikada po glavi. Vrlo brzo sam shvatio da to ne vodi nikuda i da je bolje joj objasniti ili zgalamiti pa da me shvati ozbiljno. Već odavno nije od mene dobila po guicia, a kaže da ju mama još uvjek šamara, čupa za kosu itd.
Kako da dokažem sudu i czss da je ona osoba koja svom djetetu otežava situaciju i da sumnjam da je u redu da dijete dodijele njoj. Ako sada, dok ništa nije odlučeno, maltretira dijete govoreći joj protiv mene, kako će se tek ponašati ako se ja nastavim boriti za kći. Ne sumnjam ja u to da li se trebam boriti za kći, već me zanima ima li tko iskustava oko toga. Koje mogućnosti postoje i kako bi to bilo najbolje da bude najmanje bolno za dijete, jer bezbolno nemože biti. S druge strane koliko će biti bolno ovisi i o roditeljima, a ja mislim da će u mom slučaju biti bolno i to kako bolno.
Hvala svima na komentarima.
