ema_

nisam mu dijete prepustila na čuvanje zbog prijetnji, one su ionako nebitne za njegov osjećaj prema maloj. vjerujem mu kao ocu. a i mala ima potrebu biti uz njega kad ja radim, ne uz moju mater. kao što sin ima potrebu biti uz mene. u našem slučaju djeca se postavljaju kao zaštitnici. ona pazi na tatu, mali na mene. ne žele da budemo sami. drago mi je da imaju u sebi tu empatiju i dozu odgovornosti, ma kako nas dvoje time zračili infantilnošću. u svakom slučaju, jučer sam shvatila da je i nebitno ko će dobiti tu čast da brine o maloj zakonski. to je nevažno sve. krenula sam pogrešno u sve to, bilo mi je važno dobiti je samo da njemu ne plaćam alimentaciju. gledala sam na to kao na nekakv poraz, što je zbilja dokaz infantilnosti. oboje brinemo o njoj i ona sama bira kada će kod koga biti i koliko dugo. sve ostalo što dođe rastavom neće biti važno.

Pozdrav, iz prvog braka imam 14-godišnjeg sina koji živi sa mnom. U drugom braku rodila sam curicu koja sada ima 8 godina. Prije 4 mjeseca otišla sam od drugog muža zbog psihičkog maltretiranja i njegovog i njegove obitelji. Sad, budući da ja radim isključivo noću, po sistemu 5 noći radim, 2 slobodne, dogovorili smo se da mala bude kod njega dok ja radim, s tim da je danju vidim, vodim na slobodne aktivnosti i sl. Mali je stalno kod mene, živimo kod moje majke koja ga čuva dok sam ja na poslu. On je ostao nezaposlen mjesec dana nakon što sam otišla. O uvredama na račun toga da sam ostavila čovjeka bez posla ( što je laž ), preko prijetnji sms-om da on ima utjecaj ( lokalni političar je )i da mogu ostati bez posla, da može urgirati da se neke komunalije kod majke stopiraju i slične nebuloze neću sada. Zanimaju me moja prava pri rastavi. Isključivo prava vezana za brigu o djetetu i eventualna mogućnost da on zbog mog posla dobije skrb nad malom.