Pozdrav svima. Ne znam odakle da krenem, pa Vas molim da mi ne zamjerite ukoliko se zapetljam ili ako sve skupa nece imati smisla. Najbolje da krenem ispocetka... Neke davne godine moja majka se oženila za svog prvog muža sa kojim je napravila jedno dijete. Muž joj je umro 1970-i neke. Sa njime je napravila kuću. Nakon njegove smrti sin nije zivio sa majkom jer je otac smatrao da se ona nece moci brinuti o djetetu te je zamolio majčinu majku, tj. djetetovu baku da ga odgaja. od tog djeteta sada je nastao pravi "gospodin čovjek" koji se sam školovao, završio fakultet, te je sada sretno oženjen te se ponosim što imam takvog brata. No, to nije bitno sada. Nešto poslije smrti prvog muža moje majke, ona je rodila vanbračno dijete, mene. Kada sam se rodio moj otac je htio oženiti majku samo pod uslovom ako mu prepiše polovicu kuće koju posjeduje (druga polovica je pripala mom bratu po njegovom pokojnom ocu). Ona je to prihvatila te je 1983. uslijedio brak. Za 2 mjeseca prepisala je kuću na njega te se time razbaštinila. (ovdje navodim činjenice te da sva događanja imam dokaze, dokumente). 1986. godine je uslijedila rastava braka te otac spominje kako zajednica između njega i tužene ne egzistira već 2.5 godine(lako je zaključiti da je ne egzistira od darovnog ogovora kojim je prepisala svu svoju imovinu...) te navodi kako je svjestan da su sve zakonske odredbe zašto se taj brak ne bi nastavio ispunjene. U odluci o rastavi braka navodi se da je on na odsluženju zatvorske kazne te da on uopće ne živi u bračnoj zajednici sa optuženom te 2.5 godine. Majka ga optužuje za maltretiranje fizičko i psihičko te navodi da ima vanbračno dijete... Mog mlađeg brata. Otac za to vrijeme živi sa svojom ženom (ili šta mu je već bila u to vrijeme). Ja sam dodijeljen majci na čuvanje. Otac nikada nije ni na koji način sudjelovao u mom odrastanju; nije plaćao alimentaciju, nije se nikada javljao, nikada nije pitao jesam li živ, ... Jedino se sjećam dok sam bio mali da me tukao, majka prica kako me bacao u zid dok sam bio u jaslicama kad bi dosao pod utjecajem alkohola... Pricaju susjedi da je i nju tukao, dolazio sa raznim ženama kući... Ja sam jednom prilikom otisao kod njega sa nekih 16 godina te sam odlucio upoznati "oca". Ponasao se kao da je sve u redu i kao da sam dosao iz skole pa ocekujem da mi napravi rucak. Ocito sam postao imun na glupe ljude pa me to nije toliko zabrinjavalo. Uglavnom, tada mi je obecao da ce prepisati onu polovicu kuće koju je uzeo od mame. U toj kući živimo mama, mlađi brat, stariji brat i ja. Dakle, praktički sam na cesti sa mlađim bratom i mamom pošto nitko ništa nema (osim starijeg brata koji posjeduje polovicu kuće sa okućnicim). Slučajno sam mu spomenuo tada tokom razgovora da je mlađi brat njegov sin na papirima. Pošto je rođen za vrijeme formalnog trajanja braka između mame i tate... On se na to jako naljutio te je rekao da neće ništa prepisati dok se ne napravi osporavanje očinstva. No, to nije moguće jer je od mlađeg brata otac koji ga nije priznavao preminuo prije 10 godina. Osporavanje očinstva može tražiti samo mlađi brat do navršene 25. godine života. Poslali smo mlađi brat i ja molbu Odvjetničkoj komori te objasnili situaciju, Komora nam je dodijelila odvjetnicu koja se nije htjela baviti tim slučajem jer bi time razbaštinila mlađeg brata. Objasnili smo da ionako nećemo ništa naslijediti od oca jer sada već ima u ovom braku četvero djece, ne radi te nema nikakve imovine osim ove polovice kuće u kojoj uživa a nikada u njoj nije ni bio u ovih 20 godina. Pošto je mama imala psihičkih problema, bila je bez posla, bolesna, ... Mlađi brat i ja smo dodijeljeni od strane Centra za socijalnu skrb u Dječji dom. U Domu sam bio od 4. razreda osnovne škole do završetka srednje škole. išlo mi je jako dobro u školi te sam sad student 3. godine Fakulteta organizacije i informatike. Znate, ..čiitao sam malo Obiteljski zakon (donijet 22.07.2003.)... Tamo sam vidio mnogo članaka koji se tiču nanemarivanja roditelja te me zanima mogu li tužiti oca po nekoj osnovi obzirom da me samo napravio i nije snosio nikakvu odgovornost za mene, kao svoje dijete. Da ne okolišam i ne podcjenjujem Vašu inteligenciju - mogu li ja po bilo kojoj osnovi tražiti od njega da prepiše tu polovicu kuće na mene. Dakle, nikada nije živio u toj kući. Ja sam odrastao u toj kući i ne bih volio da sam tako svi odemo na cestu (i mama i brat i ja), uređivao sam okoliš oko kuće, renovirao te popravljao stvari, a s druge s trane nikada nisam imao oca kojem je dužnost da se brine o svom djetetu; da mu pruži odgovarajuću zaštitu, da ga uči što je dobro, a što zlo, da mu bude potpora u naumima i obrazovanju( kako psihička, tako i materijalna). Ništa od toga ja nisam imao. Ne mogu reći da mi je majka nešto posebno pružala, ali se bar potrudila. Studiram. Nije mnogo djece koja su bila u Dječjem donu upisalo fakultet. Skoro ću završiti Fakultet, imam djevojku i htio bih imati nešto, a smatra da zaslužujem tu polovicu kuće u kojoj bi uživali i ja i brat i majka, a ne netko tko nema nikakva prava. Želim promijeniti neke stvari na bolje, a to je jako teško ukoliko nemate nešto. ili nekoga. Ja bih "nekoga" volio tužiti kako bi taj "netko" shvatio da mu je to " nešto" donijelo samo probleme i da se to tako ne radi. ispričavam se zbog iscrpne poruke, no bila je neophodna zbog razumijevanja cijele situacije. Unaprijed Vam se zahvaljujem te se nadam pomoći. Rudi
