Dragi Gringo! Upravo o tome pričam. Krenuo si sa očitavanjem bukvice, ne znajući cijelu priču. Da, ja jesam savjesni roditelj i da nazvala sam bivšeg i -nije da sam ga obavijestila, vec sam ga PITALA dali se on slaže sa tim da odem s bebom ovaj tjedan na more, na sto je on rekao - nema šanse, i da ja ako odem da će zvat policiju da sam otela dijete! Taj roditelj je zvao policiju i vise nego jednom, ne zbog tog nepravde prema njemu ili djetetu, već iz čistog inata, govorim o maltretiranju ovdje. Prvi put- dolazi po dijete, ja mu velim nek pričeka minutu da je premotam, na šta on poludi i zove policiju da dijete nije bilo spremno iste minute! Drugi put- beba je povraćala i bila u temperaturi, zovem ga da velim dali može doći sutra kad joj bude bolje, odgovor- policija na vrata: spominju nekakvo trovanje djeteta od strane mene, treći puta: vraća dijete doma nakon kontakta, ja nisam kod kuće, nego na poslu, drugi dan, socijalne radnice su dobile prijavu da ja zanemarujem dijete.. moram li nastaviti?? I tako vec vise od godine dana. Da živimo u nekoj zapadnoj zemlji tome mukotrpnom zlostavljanju (da tako kažem, jer druge riječi nemam) odavno bi bio kraj. Samo da spomenem da je bivši registrirani obiteljski nasilnik, jer je bilo i fizičkog nasilja, al neću sad o tome. Unatoč, svemu tome, dragi moj Gringo, JA sam bila ta koja je tražila da se sudski odredi kontakt s djetetom jer ju je sudskog rješenja došao posjetit možda jednom na mjesec! I to na moje pozive! Jer moje dijete IMA pravo na oca i ja to pravo zagovaram. Kakav je, takav je, ali otac joj je. Je žalosno što se nemožemo normalno dogovorit, ali kad je inat u pitanju, to je nemoguće.
I to je ono što mene toliko frustrira! Kao što si ti sad zaključio da sam ja nesavjesni roditelj (po čemu??) kojeg treba kaznit, tako se postavljaju i oni koji bi trebali pomoći (CZSS)