Trudim se započeti negdje od početka ne bi li situacija bila razumljivija. Dakle, u 11. mjesecu 2009 konačno skupim hrabrost otići od supruga zbog nasilnog ponašanja i njegovog problema s alkoholom, nije uvijek bilo fizičkog zlostavljanja, ali umjesto toga bilo je podosta psihičkog maltretiranja što mene što djeteta. Imamo sina starog 11 godina, i koji je u posljednje dvije godine braka vidio podosta ružnih stvari, čuo još gorih. Mislila sam da će to što smo odselili i što sam podnijela zahtjev za razvod braka biti kraj naših muka. Međutim, ispostavilo se da je to tek početak.
Problem je izbio odmah na početku jer je on silno želio odjedanput viđati si sina, a dijete ga se bojalo. Nepunih mjesec dana nakon našeg odlaska jednom prilikom otac je nazvao u 10h ujutro da bi želio doći po sina i dogovorili smo se da dođe u 15h , poslije ručka. Čekali smo ga 45 min da bi on nazvao vidno alkoholiziran da malo kasni da će sad doći. Naravno da dijete nije htjelo otići s njim u takvom stanju niti bi ga ja pustila. Došao je pred zgradu , sin mu je rekao da će se vidjeti drugi put na šta je ovaj podivljao i nakon divljanja s auto po ulici odjurio. Potom me nazvao prijeteći mi da će nas sve pobiti uključujući sebe. Dakako da sam ga prijavila policiji, pri prijavi su pretresli kompletnu povijest našeg braka, dijete je dalo izjavu o onome što zna i što je vidjelo, po prijavi su mu u stanu našli bombe i pozvali na razgovor u policiju (napominjem da je dotični policajac) . Nakon toga neko vrijeme je bio mir, on i mali su se viđali dvaput tjedno, i nekako sam mislila da će se stanje popraviti. Određena mu je mjera liječenja , i to je kratko trajalo.
unazad mjesec dana to redovito viđanje njega i djeteta je počelo opet kiksati. Što s njegove strane (iako mi javi da neće doći po njega tek u vrijeme kad je već trebao biti s njim), sin se žali da i kad je s njim da ga ispituje, da mu nabija osjećaj krivice, da tvrdi da nikad nije bio nasilan da sam mu ja time napunila glavu, a kad sin kaže da je on vidio kako me napao ovaj mu veli da to nije istina da se to njemu učinilo i sl. Uglavnom dijete dolazi doma od njega rastreseno, uplašeno i ne voli biti s njim. Zadnji put je čak djetetu rekao da je samo pitanje vremena kad će morati doći živjeti k njemu, na što je sin rekao nešto što me jako pogodilo i zbog čega sam zabrinuta - Ako do toga dođe, ja ću se ubiti.
Prije mjesec dana zaprimila sam obavijest da je podnesen prijedlog za podizanje kaznenog postupka za nasilje u obitelji i zanemarivanje i zlostavljanje djeteta.
Da li je moguće da nakon svega zaista postoji mogućnost da dijete završi s njim iako se u sporazumnom razvodu složio da dijete živi sa majkom?(čeka se rješenje suda)
I na koji način mogu zaštititi svoje dijete od psihičkog maltretiranja koje proživljava s ocem?
Da li se u cijeloj toj priči ikad poštuju djetetove želje i strahovi?
Czss je cijeloj priči bio toliko blag i ograđujući se od svega, ponudili su mi smještaj u sigurnoj kući i to je bilo sve što sam od njih dobila. Napominjem da su kad smo bili na razgovoru na czss prilikom brakorazvodne parnice i nakon što su dobili izvještaj policije, psihologinja mi održala predavanje kako sin treba imati uzor u životu i kako je to upravo njegov otac. . .(kojeg se dijete boji jer nikad ne zna kako će reagirati i da li će biti trijezan ili ne)
