smile10

Poštovani, najljepše Vam se obojici zavaljujem na odgovorima: i Matrix-u 76, jer ste me ohrabrili u pozitivnom razmišljanju, i Kroničnoj stranci, jer ste me upozorili da moram stajati čvrsto na zemlji. Sumnjam u slobodnu volju svoje majke pri pisanju druge i treće oporuke i išla bih protiv sebe da kod javnog bilježnika izjavim da ih prihvaćam. Znam da će biti upućivanja u parnicu, ali o tom koraku ću dobro razmisliti jer nemam sredstava za plaćanje skupih odvjetnika. Mislim se još javiti nakon sudskog rješenja.

Molim hitan odgovor vezano za oporučno naljeđivanje, jer za 10 dana trebam dati izjavu kod javnog bilježnika. Bila je ostavinska rasprava iza pokojne majke, koja je umrla 2012. godine, u svojoj 92. godini.Naljednici: ja i moja kćer i moj brat. 1. Meni je majka vlastoručno napisala oporuku 1993. godine, u kojoj osim mene, imenuje nasljednicom i moju kćer, svoju unuku. U toj oporuci je svojim rječima, jasno i detaljno opisala kvadraturu i položaj nekretnina koje mi ostavlja,samo bez oznake gruntovne čestice, ali je navedena adresa, sve detaljno razrađeno, prema stvarnom stanju, jer u gruntovnoj nije niti uknjižena kompletna kuća, budući je samo djelomično imala građevnu dozvolu. Opisana nekretnina se inače u gruntovnici vodi na dvije čestice, većoj (A) i manjoj (B), što sam tek nedavno saznala, jer sve je unutar jednog dvorišta. Tom oporukom brat nije bio zakinut za nužni dio, dobio je i više. Također, meni ostavlja sve pokretnine. Potpis je ovjeren na općini. Tada je majka imala 73 godine, bila je u dobrom psihičkom i fizičkom stanju. 2. Bratu je majka vlastoručno napisala oporuku 1999. godine. Tada ve već bila puno lošijeg zdravlja. U toj oporuci je navedena samo jedna gruntovna čestica(A) i samo dio kuće, tj. onaj koji je bio legalan i upisan u gruntovnici, s time da je navedeno da bratu ostavlja 4/5, a meni 1/5. Potpis na oporuci je ovjeren kod javnog bilježnika 3. 2005. godine majka doživljava jači moždani udar, ostaje nepokretna i ne može pisati. Jedno vrijeme uopće nije bila sposobna za komunikaciju, mješala je san i stvarnost, govorila nesuvislo, ali polako se počela oporavljati, no nikad potpuno, po mom mišljenju. 2006. brat dovodi javnog bilježnika u stacionar za nepokretne u domu umirovljenika, gdje majka pred dva svjedoka daje otisak prsta i tom oporukom bratu ostavlja udjele mirovinskog duga cca 40.000,00 kn, a meni ništa. Brat nije znao za prvu oporuku, a ja nisam znala za druge dvije. Javni bilježnik proglašava sve 3 oporuke. Brat prihvaća "svoje" dvije, s time da navodi da je od mirovinskog duga ostalo još samo 5.000,00 kn za isplatu. Za prvu oporuku koju je majka napisala, izjavljuje da misli da ju je majka pisala pod prisilom i da ju ne prihvaća. Kćeri i ja se nismo željele izjasniti, nego smo tražile dodatni rok. Sad smo ponovno dobile poziv da dođemo dati nasljedničku izjavu. Prva oporuka iz 1993. godine ima veći opseg, u njoj su opisane nekretnine koje obuhvaćaju dvije katastarske čestice, tj. onu koja je navedena u oporuci iz 1993., ali i drugu (B) koja je s njom spojena, dakle A+B. Druga oporuka samo djelomično isključuje prvu i zato bi htjela da se prema njoj donese rješenje o nasljeđivanju, jer, da je majka htjela, vjerojatno bi i u drugoj oporuci navela drugu katastarsku česticu, što je bratu očito promaklo, jer nije gledao kvadraturu nekretnine. Vjerojatno mu je netko savjetovao da piše oporuku prema izvadku iz gruntovne, a on je imao samo jedan, a ne obadva, prema stvarnom stanju, a također se nije sjetio navesti nelegalno izgrađeni dio kuće, koji je u prvoj oporuci detaljno opisan. Da je majka pisala prvu oporuku pod prisilom (što naravno, nije) valjda je logično da bi prilikom pisanja druge, izjavila da poništava prvu. Naprotiv, ja mislim da je druge dvije pisala pod pritiskom, bez prave volje, jer se bojala sinove reakcije, ako ne napiše ono što on traži. Ili nije bila pri punoj svijesti pa se nije sjećala što je napisala 1993. godine. A 2006. godine već ju je bilo vrlo lako izmanipulirati, ona više nije znala razliku između četiri tisuće i četrdeset tisuća. Zato, kćer i ja, mislimo dati izjavu da prihvaćamo samo prvu oporuku, a druge dvije da ne prihvaćamo. Čitala sam da u tom slučaju slijedi parnica, ali ne znam tko ju treba pokrenuti i u kojim rokovima. Osim toga, nije mi jasno da li već sada, u nasljedničkoj izjavi, trebam tražiti nužni dio po druge dvije oporuke, u slučaju da se naknadno proglase važećim. Svaka dobronamjerna pomoć mi je dobro doša, ili stručna ili nekog tko ima slična iskustva. Također, ne znam kako da nađem odvjetnika (u Zagrebu) koji bi samo dio naplatio u početku, a ostatak prema vrijednosti dobivene nekretnine.