TIHI56

Supruga ne optužila za nasilje.Proveo sam 15 dana u Remetincu.Oslobođen sam krivnje i nadoknađeno mi je vrijeme provedeno u zatvore (financijski).Međutim ,ostao sam bez posla i imam probleme.Što mi je poduzeti u vezi lažne optužbe supruge.

Od danas na mome nebu sija nova zvijezda.

Mali NOA najmlađi unuk ugledao je svijetlost dana.

Neznam koliko puta sam proćitao Vaš komentar.Koliko je istine u tome ,puno.U meni se lome pitanja.Koliko mi je vremena ostalo (56 g).Da li da ga "TROŠIM" na nešto što će me uvijek progoniti ili da se posvetim onome što imam.Kčer mi treba roditi za tjedan dana ,tri tjedna ranije od predviđenog roka.Četvrti unuk,uz sve probleme koje mi stvaraju u vezi kikića nešto moram zapostaviti.

Kad se pitam što,mislim da nemam puno za razmišljati.

pozdrav

Toćno,sada je borba sa samim sobom.

Do sada su kažnjavana djeca i ja i niko nije ništa pitao.

Sada ,opet su kažnjena djeca i ja.

Na žalost, samo je meni "lakše" jer sada znam zašto je to tako.Možda griješim ,ali želim objašnjenje za godinu koja je prošla.

Zašto sam se ovdje prijavio ?????????

Neznam.

DA li bih želio pomoć ili mi je već sama konverzacija dovoljna.

Neznam.

Potreba za razgovorom ????????????

Bio sam u jednoj udruzi gdje jedan otac vodi borbu več sedmu godinu.

Što će imati jednog dana ,nepoznatu djecu.

Samo pitanja i pitanja na koja nema odgovora.Vrijeme će reći više od svih i svega.

Srce zna svoje.Veliki i unuci su bili kod mene ovaj vikend.

Život ide dalje,dok mogu potiskivat ću misli.

Čitam ,pratim i razmišljam.U pravu ste.Ja sam veliki a oni su mali.ALI,veliko ali,nemam snage za ponovne susrete.Nisam spreman za kontakt,jer nakon godine dana brifanja njihove majke,što mogu oćekivati.

Nakon što sam napravio to što jesam (odrekao se djece)

smatram se krivim za sve.Sad sam smiren,uspijevam savati i bez tableta.Nema više pitanja ,zašto,kako i zbog čega.

Možda će taj mir biti privremen,neznam,ali znam da dok se njihova majka ne oglasi sa željom da ih kontaktiram

nema zakona koji me može natjerati na to.

pozdrav

Razmišljanja

Što znači odreći se djece ??

Na papiru je sve isto.

U srcu je sve isto.

U stvarnosti i životu nemam ja njih ni oni mene.

Pa zar samo ja smatram i želim da imaju oca i ja djecu.

To ne želi njihova majka ni ovo društvo,zar se ja trebam boriti.Gdje je prošla jedna godina ,proći će još jedna,dvije ,šest i kikić će biti punoljetan pa će sam izabrati.Možda je meni malo lakše tako razmišljati,nego drugim oćevima,jer imam još troje djece.Ne tražim opravdanje za svoj postupak ali mi se gadi i pomisliti da ponovno moram do osoba i inst. koje su ovo omogućile,koje su krivo tumaćile zakon ,a neće nikako odgovarati za to.

Djeca će najviše patiti,ali nisam samo ja kriv ,ja sam spreman za svoj dio odgovornosti,majka ???.

Da imenujem osobe iz CZSS.

Da,sud je odredio vrijeme i naćin druženja ,ali sve je to prekasno.Ja sam se na webu javno očitao.Ne ponosim se i žao mi je ,ali na taj naćin znam zašto ih ne vidim i ne čujem.Za ponovne susrete sada nakon više od godine dana nemam snage.Nakon svega,što im je majka mogla napričati,kako ih usmjeriti.Susreti uz nepoznatu osobu na nekom igralištu ,restoranu,igraonici dva puta po dva sata tjedno ?????????.Mislim da bi i kikićima to bila trauma.Pa to su malci od dečko 9g i curica 4g.

Da mislim da je samo majka kriva,a usput je imala svu pomoć nestrućnih osoba i osoba koje samo griju svoje fotelje a o djeci malo znaju.

Ja se fizički iscrpljujem i na neki naćin preživljavam.

Iz prvog braka imam još troje prekrasne djece i još malo pa i četvrtog unuka.Utjeha,da ali u srcu boli.

Poćeo sam gledati stvari na drugačiji naćin.

Život teće,djeci fali otac????,majka će imati što objašnjavati.

Ja sam tu i ćekam.Koliko sam puta išao u Zagreb uzalud.

Sada mi je žao,trebao sam to vrijeme provoditi sa unucima.

neznam treba li još što reći

Kad me je spakirala u zatvor(lažnom optužbom za nasilje)

na prvom saslušanju još u zatvoru određena je mjera neprilaženja ženi do 100 m.

Na molbu CZSS-u u vezi viđanja djece odbijeno mi je sa razlogom tih 100 m.

Na prvoj raspravi 3 mj kasnije kad sam oslobođen optužbe sudac me pitao da li viđam djecu.Na moj odgovor NE i zašto ne ostao je iznenađen.ta se mjera (100 m )nije odnosila na djecu.ravnateljica CZSS ZG.nije me htjela ni primiti na razgovor,kao ni osoba u CZSS ČRNOMERAC.

Javna pravobraniteljica u hebrangovoj ,gdje sam također bio,odgovor mi je poslala 6,5 mjeseci kasnije(tj.prenijela mi je amo rješnje suda sa brakorazvodne rasprave gdje mi je odobreno viđanje djece dva puta tjedno po dva sata.

Sa tim rješenjem se ništa nije promijenilo.Majka se nije

htjela javljati na telefon.Sam nisam smio ići k njoj.

Nakon 4,5 mjeseci ja sam pukao i javno se odrekao svega.Ono što je na papiru je jedno,ono što je u mom srcu je isto.

Stvarnost je nešto drugo.

Nakon skoro punih pet mjeseci iz CZSS ČRNOMEREC (nakon odluke suda o susretima sa djecom)dobio sam poziv za susrete sa djecom i to ne njihovu službenicu nego jedna gospođa iz Maksimira.Ma to nije važno,prekasno je.

Zašto ??????????????

Neznam ,ali czss črnomerec .javna pravobraniteljica u hebrangovoj,ravnateljica czss zagreb,sud i zakon bili su na majčinoj strani da me onemoguće u kontaktu.

Sada nakon godine kad sam pukao i odrekao se djece ,svi me napadaju i traže ,tuže me da zanemarujem djecu.

Što da radim.nemam snage .maknuo sam se od svega i živim u samoći.

***pisanje velikim slovima editirala newbie***

Godina je dana prošla kako mi je onemogućen svaki kontakt sa djecom.pukao sam i odrekao se djece,.sud me ganja radi alimenacije(nezaposlen sam)lažno optužen sam bio 15 dana u zatvoru.u potpunosti sam oslobođen optužbe i dobio

Naknadu od 2800 kuna za vrijeme provedeno u zatvoru.

Šta da radim???????????

***pisanje velikim slovima editirala newbie***