Roditelji su bili suvlasnici obiteljske kuće popola. Kuća se sastojala od podruma i prizemlja i bila je neuređena, dakle bez stolarije, bez uređene kupaone i kuhinje, samo zidovi. Na prizemlju je bila izlivena deka.
1998. godine sam se oženio i preselio u stan u Utrini koji je prije braka u vlasništvu imala supruga. U braku je rođeno dvoje djece(1998 i 2001).
2004. smo prodali stan i u dogovoru sa mojim roditeljima sagradili smo kat i potkrovljete te uredili kat i prizemlje. Na katu sam živio sa suprugom i dvoje male djece, dok smo prizemlje uredili za moje roditelje i mlađeg brata. Do tada se posjed vodio kao oranica. Posjedujem majčinu izjavu ovjerenu kod javnog bilježnika u kojoj kaže da su kat i potkrovlje sagradeni novcem mene i supruge, ali mislim da je ta izjava povucena.
2006. supruga se odselila sa djecom.
2007. kuća je legalizirana. Iste godine sam prohodao sa sadašnjom ženom.
Brat, nasilnik, je 2010. šakom u glavu teško ozlijedio našu majku (bila je potrebna reanimacija) i to u mom domu, na katu, pred očima sadašnje supruge, za što je proveo neko vrijeme u istražnom zatvoru. Na suđenju smo svi iskoristili blagodat nesvjedočenja kao članovi uže obitelji. Majka je bila 5 dana u komi i ležala je na KBC Rebru. Nakon toga, brat nastavlja sa fizičkim maltretiranjima prvenstveno majke ali i oca. Policija je intervenirala u više navrata zbog obiteljskog nasilja koje je počino brat.
2015. majka pokreće sudsku tužbu za deložaciju. Također je ishodila i zabranu prilaska adresi (treba provjeriti da li je ta zabrana na snazi još uvijek). Negdje u to vrijeme, brat kupuje vlastitu kuću na drugoj adresi i tamo živi do danas.
2018 se prvo počela razbolijevati majka a 2019. ocu je diagnosticiran rak grla. Brat nije bilo u blizini kad je sa starim roditeljima trebalo ići po bolnicama i raznim doktorima. Odbijao je bilo kakvu obavezu u vezi skrbi za roditelje. Niti jednom nije odvezao niti jednog roditelja na bilo kakav pregled ili nešto slično. Sve sam obavljao ja uz veliku pomoć supruge. Brat se cijelo vrijeme izrugivao kako ja moram a on ne mora. I na more je išao redovito dok ja to nisam mogao zbog dvoje bolesnih roditelja tada je govorio kako njemu ta kuća ne treba i kako je sretan što tamo ne živi. Imali smo i dogovor da cemo kuću podijeliti na način da meni pripadnu 2/3 a njemu 1/3 te da ga ja isplatim.
2020. mi je umro otac i ostavinskom raspravom je po 1/6 pripala meni i bratu. Do danas, brat još nije posjetio očev grob
U 10. mjesecu 2022. umire majka i ostavinska još nije bila. Sada brat želi da dobije po zakonu polovicu, što smatram izrazito nepoštenim, jer ne priznaje niti novčano ulaganje nisi skrb za roditelje kao išta vrijedno. Također, nikako nije se angažirao oko ni jednog sprovoda već sam sve odradio ja.
Kuća ima jedno brojilo za struju i dva za plin. Brat je električar i 29.12.2022. je u prizemlju stavio kontrolno brojilo. To brojilo nema nikakav papir i ja ne znam da li ima kojia utičnica u prizemlju koja ne ide preko tog brojila. To nas svakako dovodi u situaciju da moramo dijeliti račun tj imati nekog povjerenja a kojeg nema. Nakon toga je zaključao stan iako ne živi tu. Time je prisvojio sve stvari iz tog stana. Ovo je prvi put u životu da ne mogu ući u prizemlje. Nadalje, voda je iz hidrofora tako da se i to mora dijeliti. Tkođer, kuća nije spojena na kanalizaciju već ima septičku jamu koju valja povremeno prazniti. Možda je važno: struju i pražnjenje septičke u cijelosti plaćam ja već 15 godina (struja preko internet bankarstva). Brat nije htio plaćati ništa u doba kad je živio tu. Sigurno je važno, ne posjedujem nikakve račune u vezi gradnje i ulaganja ali imam svjedoke. Molim cijenjene znalce da mi kažu što da radim?