Suprug mi je bio hrvatski branitelj i dragovoljac koji je obolio od PTSP-a i depresija, a bolesti su mu dijagnosticirane nakon pokušaja samoubojstva. Za vrijeme liječenja (od srpnja 2009. do rujna 2010. god.) 2 puta hospitaliziran u ukupnom trajanju od 5,5 mjeseci. Za vrijeme boravka u bolnici također pokušao samoubojstvo, a često je u razgovorima najavljivao da će to učiniti. Prije 40-ak dana pronađen je mrtav nakon što se tjedan dana "vodio" kao nestao, odnosno bila je raspisana potraga za njim, međutim, obdukcija je utvrdila da je smrt nastupila 6-7 dana ranije iz "nepoznatog" razloga. S obzirom da, prema trenutno važećem Zakonu, braniteljsku obiteljsku mirovinu mogu dobiti maloljetna djeca branitelja koji je izvršio samoubojstvo uslijed dijagnosticirane psihičke bolesti, može li se ovaj slučaj tretirati kao takav?
