jelena101

Ovdje mi se odmah nameću dva pitanja: 1. da li stranke stvarno moraju znati odredbe Pravilnika o odvjetničkim tarifama i unaprijed predvidjeti da u se ugovorena cijena usluga uvećava naknadno za pdv iako u ugovoru to nigdje nije navedeno 2. zašto bi odvjetnikov argument da smije naknadu uvećati za pdv naknadno, a sukladno odredbama taribe, bio legitiman, a argument klijent da je smatrao da ugovorena naknada uključuje pdv ne bi bio legitiman? Ako odredba koja dovodi do ovakvih pitanja nije nejasna - što se onda uopće može smatrati nejasnom odredbom?

Ne znam da li sam bila dovoljno jasna u prethodnim postovima ali ja uopće ne sporim da zadnji korisnik treba platiti pdv samo je pitanje da li je pdv uključen u ugovorenu cijenu ili ga odvjetnik smije zaračunati naknadno. Ako povučem paralelu sa prodajom drugih proizvoda ili usluga (npr trgovine, tur agencije i sl.) ovo bi odgovaralo situaciji da uzmete proizvod na kojem je istaknuta jedna cijena, a kad dođete na blagajnu onda vam tu cijenu još uvećaju za pdv. To naravno nije moguće jer postoji zakon o zaštiti potrošača i pripadajući pravilnici koji propisuju da istaknuta cijena mora uključivati pdv. Ako sam dobro shvatila slične zakonske odredbe ne postoje kod odvjetničke djelatnosti i ovdje je dozvoljena situacija da se pdv zaračunava naknadno iako nigdje nije spomenut u ugovorenoj cijeni? Što se tiče primjedbe da svatko ima pravo shvatiti što i kako hoće, mislim da je to moguće samo kad se u ugovoru nalaze nejasne odredbe koje dopuštaju različite interpretacije kao što je ovdje slučaju. Što se u takvim slučajevima događa, odnosno da li (i kako) zakon regulira riješavaje takvih spornih odredbi - da li se ide na štetu odvjetnika koji je predložio takvu nejasnu odredbu ili na štetu kupca koji nije razjasnio istu? Pozdrav

Postovana, Obzirom na formulaciju teksta, logicno bi bilo da se visina odvjetnicke naknade tretira na isti nacin kao i kupoprodajna cijena u skladu s kojom se racuna navedeni postotak - ukoliko je u kupoprodajnu cijenu ukljucen pdv ili nije. No isto je tako logicno da se u odvjetnickim ili svim drugim strucnim honorarima dogovara netto iznos, a pdv kasnije nadodaje automatski kod izdavanja racuna, obzirom da pdv ne ostaje kod onoga tko izdaje i naplacuje racun nego se ionako proslijedjuje drzavi kao porez na bilo kakvu poslovnu transakciju koju uvijek placa zadnji korisnik. LP Slažem se da je logično da pdv plati zadnji korisnik ali obveznik pdv-a je u ovom slučaju odvjetnik pa se u tom smislu postavlja pitanje da li navedena formulacija iz ugovora podrazumijeva da je pdv već uključen u ugovorenu naknadu ili se, bez posebnog navođenja u ugovoru, podrazumijeva da će ugovoreni iznos biti naknadno uvećan za pdv? Drugim riječima, ne predstavlja li ugovaranje visine naknade na način da se nigdje ne spominje pdv, a zatim se izda račun s pdv-om, na određeni dovođenje klijenta u zabludu i da li u takvom slučaju klijent mora prihvatiti plaćanje pdv-a na ugovorenu naknadu iako to u ugovoru nigdje nije navedeno?

hvala na odgovoru. da li u opisanom slučaju kada u ugovoru nije uopće spomenut pdv, klijent ima pravo smatrati da je naknada definirana ugovorom bruto iznos i na temelju toga osporavati pravo odvjetnika da zaračuna pdv?

Da li odvjetnik ima pravo obračunati pdv na svoju naknadu ako je u ugovoru o pružanju pravnih usluga definirana naknada za odvjetnika u određenom postotku od kupoprodajne cijene bez ikakvog spominjanja pdv-a? Drugim riječima, ako u ugovoru o pružanju pravnih usluga stoji da "visina naknade iznosi xy% od kupoprodajne cijene, a koji iznos se klijent obvezuje platiti odvjetniku" da li u tom slučaju odvjetnik ima pravo na tako ugovoreni iznos naknadno zaračunati pdv ili klijent ima pravo smatrati tako ugovoren iznos naknade bruto iznosom? Ponavljam da se u ugovoru pdv uopće ne spominje.