elena555

Tata je rođen 03/02/1952 te je nezaposlen počevši od 01/07/2010.Do tada je ostvario nešto više od 36 godina radnog staža. U siječnju 2012. predao je zahtjev za prijevremenu mirovinu i još čeka rješenje o pravu na tu mirovinu. Postoji li način da ostvari pravo na nastavak dobivanja naknade za nezaposlene sve dok ne dobije rješenje o mirovini? Od HZZ-oa usmenim sam putem dobila dva različita odgovora: a) ne b) da - dobiva naknadu sve dok HZZ ne primi od HZMO-a dopis da je gotovo rješenje o pravu na mirovinu (a naknadu za nezaposlene, koju bi dobivao u vrijeme od predaje zahtjeva za mirovinu do dobivanja tog rješenja, trebao bi vratiti HZZ-u). Ipak, nisu mu isplatili tu naknadu, a rješenje o mirovini još nije stiglo. Kako da provjerim tko je u pravu a) ili b)?

Puno Hvala na odgovoru. Shvaćam od kada nastaje obveza naknade štete, ali kamate teku od dana otkad je osiguravajuća kuća isplatila naknadu oštećeniku. Također, do "proglašenja eventualne krivice" bit će i puno sudskih troškova. Kad sam rekla da bih ja bila spremna na nagodbu, izjavila sam to zato što se bojim da ću do okončanja presude morati plaćati previše troškova u ime pristojbi, podnesaka itd., izostajati često s posla, a na kraju tko mi garantira da će presuda biti donesena u korist moje prijateljice...a time i mene. Dok se slučaj završi može proći još godina dvije i ako se završi na način da prijateljicu ipak proglase krivom, troškovi koje ću morati platiti bit će možda i dvaput veći nego sad. Samo zato sam se htjela riješiti svega već sad kad traže tisuću eura za štetu, otprilike tisuću i nešto kuna za sudske troškove i kamate otprilike 2 tisuće kuna. Bojim se da ćemo prijateljica i ja na kraju morati "dijeliti" i trošak od 20 tisuća kuna... Nikad nisam imala suđenje pa niti ne znam koliko to sve može koštati, ali odvjetnik mi je rekao da cifra od 15-20 tisuća kuna i nije tako nerealna ukoliko se slučaj ne završi u "našu" korist. Međutim, i dalje ne znam imam li ja pravo znati što točno je osiguravajuća kuća priznala oštećeniku u ime ove prometne nezgode. Ja se nadam da tu postoji neka transparentnost, jer meni jednostavno nije prihvatljivo da mi netko priloži račun bez specifikacije zamijenjenih dijelova. To me zanima posebno zato što je oštećenik zaposlenik u jednoj auto kući/servisu. I druga stvar, zanima me općenito na koji način osiguravajuća kuća utvrdi da su popravci na automobilu zaista prouzrokovani ovom prometnom nezgodom. Da li policija slika oštećeni automobil? Koliko znam, u policijskom zapisniku nema baš puno detalja o tome što sve je "razbijeno". Kako da ja sa sigurnošću znam da oštećenik nije iskoristio priliku i na svom vozilu popravio i više od onoga što je posljedica štetnog događaja? Jer jedino to mi je logično za misliti u slučaju kad na mom vozilu nije ostao trag. Da je prijateljica zagrebala Porsche, bilo bi mi jasno zašto to nešto toliko košta, ali Clio??? Platit ću sve ako mi se predoče slike, zapisnici, specifikacije, ali da li ću ja to sve dobiti čim primim tužbu? Imam osjećaj da ne i da ću to eventualno dobiti ako zatražim na nekom od ročišta. A do tad ću već imati i novi trošak: odvjetnik, sud, pristojbe... Kad su prijateljici ponudili vansudsko rješavanje spora, predočili su joj samo račun, bez popisa dijelova, slika... Mene ovo strašno muči. Nije da spadam u socijalne slučajeve, ali ne želim živjeti na način da strepim kad će me i koliko koštati neki odvjetnik, ročište, pristojba, vještak i sl... Zato bih sve riješila, samo nek mi daju dokaz da je to zaista toliko i koštalo - hoće li?. Danas sutra ću trebati podići kredit za stan i da bi to uspjela opteretit ću si primanja maksimalno. Kako da sad živim u neizvjesnosti da li ću za ovaj slučaj danas sutra morati platiti možda i 10 tisuća kuna u vrijeme kad budem spajala kraj s krajem zbog stambenog... Od prijateljice se nikako ne bih mogla namiriti, jer ona nema imovine i nema stalni posao. Nije alkoholičarka i baš zato što nije, pogriješila je što nije znala koliko će ju "udariti svatovsko vino". Hvala na eventualnim odgovorima.

Poštovani, Osiguravajuća kuća isplatila je naknadu štete oštećeniku čije vozilo je oštetila vozačica kojoj sam posudila svoje vozilo (vozačica je navodno bila pod utjecajem alkohola; sudski postupak u tijeku). Tu vozačicu osiguravajuća kuća pozvala je na nekonfliktno vansudsko ispunjenje obveze, što je vozačica odbila učiniti. Slijedom navedenoga, osiguravajuća kuća tužila je vozačicu te tužbom traži isplatu novčanog iznosa koji je sačinjen od: a)naknade koju je osiguravajuća kuća isplatila oštećeniku, b)pripadajućih kamata i c)parničnih troškova. Saznala sam da će sad osiguravajuća kuća tužiti i mene obzirom da sam ja bila vlasnik police osiguranja vozila kojim je počinjena šteta, iako štetu nisam počinila ja. Navedeno razumijem. Pri tome osiguravajuća kuća ne traži dva puta isti iznos (i od vozačice i od mene), nego traži solidarnu odgovornost. Obzirom da tužbu još nisam zaprimila, zanima me sljedeće: a) Zašto me tuže bez da su i mene pitali da to riješimo vansudskim putem? Ja naime procjenjujem da nemam dovoljno vremena za suđenja, sredstava za plaćanje podnesaka, sudskih pristojbi itd i bila bih spremna na nagodbu vansudskim putem... Pitanje je ustvari da li su me morali tražiti da riješimo slučaj vansudskim putem? b) Kad dobijem tužbu, hoću li ja imati uvid u točan popis onoga što je zamijenjeno na vozilu koje je oštećeno (hoću li vidjeti račun s popisom zamijenjenih dijelova?). Naime, vrijednost štete je navodno tisuću eura, a oštećeno vozilo je srednje klase i čineći štetu tom vozilu na mom vozilu nije ostao apsolutno nikakav trag! Zato se pitam kako je na Renaultu Cliu nastala tako visoka šteta... Oprostite na detaljima, ali mene samo zanima hoću li odmah po zaprimanju tužbe imati uvid u neki dokument na kojemu piše npr.: oštećen je i zamijenjen žmigavac koji je koštao toliko i toliko... Hvala, Elena

Radnica, 1954. godište, 37 godina radnog staža, trgovac. Prebivalište i radno mjesto u gradu A. Poslodavac radnicu namjerava premjestiti na radno mjesto u gradu B (udaljenom 65km od A). Problem: mogućnost putovanja iz A do B, i obrnuto, isključivo javnim prijevozom (ne posjeduje vozačku dozvolu – to nije bio uvjet za radno mjesto; nema se s kime povesti), međutim, najranija linija iz A dolazi u B nakon početka radnog vremena radnog mjesta u B. Sveukupno od polaska iz A do povratka u A prođe 13 i pol sati. Poslodavac radnici „savjetuje da može dati otkaz ukoliko na novo radno mjesto ne može dolaziti na vrijeme“. Ima li radnica kakva prava na radno mjesto primjerenije gore navedenim okolnostima????? Ako da, kako ostvariti to pravo? Lijepi pozdrav

Što točno znači da pravilinik o radu mora biti objavljen? Ne znači li to da mora biti dostupan svim zaposlenicima nekog poduzeća/društva (recimo, objavljen na oglasnoj ploči ili da postoji mogućnost da zaposlenik dobije kopiju pravilnika). Poduzeće/društvo u ovom slučaju ima 400 zaposlenih (znači, mora donijeti pravilnik). Smije li gore spomenuto poduzeće/društvo zabraniti zaposleniku uvid u pravilnik? Kako do pravilnika kad management tog poduzeća/društva jednostavno ne dopušta niti uvid u pravilnik? Da li inspektor rada može intervenirati u tom slučaju i nabaviti pravilnik u ime zaposlenika? Zaposlenicu iz ovog primjera odvjetnik je uputio da mu donese pravilnik (radi konzultacije potpisati ili ne potpisati izmjenu ugovora o radu). LP

Ako netko ima volje čitati moje dugo pismo... Moja majka je trgovac, (uskoro) 55 godina života, nešto više od 35 godina radnog staža, a od toga (uskoro) punih 35 godina zaposlena kod istog poslodavca (posljednjih 17 godina kao poslovođa dosad 3 prodavaonice). Trenutno (a posljednjih 6 mjeseci) zaposlena je na mjestu poslovođe u menzi trgovačkog društva (koju je poslodavac nazvao ˝prodavaonicom˝, valjda zato jer se u tom prostoru mogu kupovati stvari, iako se u njoj nalaze i stolovi s kojih je majka morala odnositi posuđe nakon ˝gableca˝ zaposlenih, morala im je kuhati kavu, hrenovke, otvarati konzerve i naravno, prati suđe). S obzirom da je majka po struci trgovac, zatražila je od poslodavca premještaj na odgovarajuće radno mjesto (jer ju je inspektor rada informirao da se prostor u kojem je radila ne može tretirati ˝prodavaonicom˝ bez obzira na izjave poslodavca). Poslodavac joj je obećao izaći u susret i pronaći joj odgovarajuće radno mjesto te ju uputio na korištenje preostalog godišnjeg odmora iz 2008, prije čega će se izvršiti inventura. ˝Prodavaonicu˝ je nakon izvršene inventure (koja je bila u redu) preuzela, kao poslovođa, gospođa koja je prije toga bila poslovođa neke druge prodavaonice. Majci je rečeno da će biti premještena u jednu prodavaonicu kao poslovođa (jer u njenom slučaju to znači ˝odgovarajuće radno mjesto, zar ne?). Po povratku s godišnjeg, poslodavac je majci priopćio da ju je moguće premjestiti jedino na mjesto prodavača (dakle, nudi joj niže radno mjesto i naravno, manju plaću) te joj je ponudio sporazumnu izmjenu ugovora o radu. Argument za to bio je: ˝Nema više slobodnih radnih mjesta za poslovođu˝. Pri tome je važno naglasiti da poslodavac prije slanja majke na godišnji nije napomenuo da postoji mogućnost da će, ustraje li na premještaju iz poslovnice u kojoj je bila poslovođa, biti premještena na niže radno mjesto ukoliko ne bude bilo otvorenog radnog mjesta za poslovođu. Znači, ako joj je obećano odgovarajuće, onda je ono ili postojalo, pa su ga popunili dok je bila na godišnjem (znači, izigrali su je) ili nije postojalo (znači, prevarili su ju s namjerom spuštanja na niže radno mjesto). S obzirom da spomenuto trgovačko društvo širi poslovanje te uskoro otvara novu prodavaonicu, majka je saznala da će na mjesto poslovođe te prodavaonice biti promovirana prodavačica (koja je po struci krojač, no zaposlena u jednoj od postojećih prodavaonica na mjestu trgovca-prodavača). Ako majka potpiše sporazumnu izmjenu ugovora o radu, tad nema pravo na spor s poslodavcem s tim u svezi kasnije (zar ne?) pa bi čekala da joj poslodavac ponudi otkaz s mogućnošću izmjene ugovora o radu, koji bi potpisala, a zatim bi pred nadležnim sudom osporavala dopuštenost takvog otkaza. S obzirom na gore navedeno, molim za mišljenje koliko je moguće dokazati da je bila prevarena? Svjesni smo da u slučaju da poslodavac dobije spor može otkazati majci ugovor o radu i da s obzirom na radni staž i godine ima otkazni rok 4 mjeseca. Postoje li kakve zabrane premještaja s obzirom na njene godine, radni staž? Lijepi pozdrav

Dragi Gaiusl, Ponovo Vam se obraćam, nakon duže vremena, samo kako bi Vas obavijestila da mojoj majci ponovo nude mjesto poslovođe u jednoj većoj prodavaonici, s nekoliko radnica. Nažalost, mama je odustala od traženja pravde na način koji ste savjetovali, jer je u međuvremenu oboljela od angine pectoris i želi se pod svaku cijenu čuvati od stresa te nije željela dolaziti u novi sukob s poslodavcem. Danas sam objavila novo pitanje na podforumu ½Radno pravo½, a ukratko, mama je odbila mjesto poslovođe u toj novoj prodavaonici te joj je poslodavac zaprijetio da će ju premjestiti u pogon za pečenje pekarskih proizvoda, što bi mami zbog visokih temperatura u tom pogonu zdravstveno bilo vrlo nepogodno. Alternativa joj je da da otkaz - kaže poslodavac. Za poslodavca bi to bilo najjednostavnije rješenje. Navest ću još samo jedan postupak poslodacva: mama je jedne godine imala pripravnicu, za koju je otkrila da joj krade robu iz trgovine. Obavijestila je poslodavca i on je pripravnicu premjestio. Godinu dana kasnije, mami je u prodavaonicu ponovo kao radnica došla djevojka koja je u to vrijeme već bila završila pripravništvo. Mama je ponovo reagirala i upitala poslodavca zašto joj šalje spornu radnicu nakon svega, a poslodavac joj je odgovorio da svakome treba dati pravo na novu priliku. Ponovo zbog straha od sukoba s poslodavcem, mama je odustala od traženja pravde. Ja ne mogu gledati kako se ona pati, pogotovo sad kad se razboljela i molim Vas za savjet. LIjepi pozdrav, Elena

Dragi pravnici, Postoje li u pravnim propisima kakve odredbe koje zabranjuju poslodavcu da trgovca iz trgovine mješovite robe (zbog zatvaranja te trgovine) premještaja u svoj pogon za proizvodnju pekarskih proizvoda, ukoliko taj trgovac ima 34 godine radnog staža (54 godine života) i, s obzirom da je trgovac iz ove priče ustvari žena koja zbog menopauze ima nuspojave poput napadaja vrućine - tzv. valunzi i povremene vrtoglavice uslijed hormonalne neravnoteže. Dodatno, gospođa boluje i od angine pectoris (srce) te se ne smije pretjerano zamarati intenzivnijim fizičkim radom. O svim spomenutim zdravstvenim tegobama posjeduje medicinsku dokumentaciju i poslodavac je s time upoznat. Ove bolesti navodim iz razloga što bi u spomenutom pogonu radila pri povišenim temperaturama, najvjerojatnije u svojstvu čistačice peći za pečenje pekarskih proizvoda ili u svojstvu spremačice pekarskih proizvoda u kutije, koje bi najvjerojatnije morala i prenositi, penjati se do polica i sl. Lijepi pozdrav, Elena

Hvala Vam na odgovoru. Svraćala sam povremeno na forum, ali dugo nije bilo odgovora, pa sam i zaboravila na svoj upit. U međuvremenu, poslodavac je mojoj majci dopustio da dug po osnovi gore u tekstu spomenutog manjka vraća u rokovima i obrocima koje sama odabere. Već to mi govori da se tu nešto čudno dogodilo. Normalno bi bilo da su joj odredili točan iznos rate koja će joj se odbijati od plaće. U svakom slučaju, postavljena je za poslovođu jedne manje prodavaonice, u kojoj radi sama. Savjet o inventurama prije i poslije odlaska na godišnje odmore iskoristit će u budućnosti. Hvala još jednom, lijepi pozdrav, Elena

Dragi pravnici, Majka mi je poslovođa prodavaonice u kojoj je inventurom utvrđen manjak koji prema zakonu (ne znam kojem, tako joj je rekao direktor prodaje - a dodatno sam saznala da u ugovoru s poslodavcem koji je potpisala stoji odredba da poslovođa snosi sve materijalne troškove) mora snositi ona sama, kao poslovođa. No situacija je sljedeća i zanima me postoji li kakva iznimka od potpune odgovornosti poslovođe u slučaju manjka: prodavaonica u kojoj je majka poslovođa je prenamijenjena i prije prenamijene službeno je provedena inventura na kojoj je sve bilo u redu. nakon toga moja majka odlazi mjesec dana na godišnji odmor (u međuvremenu se u prodavaonici izmjenjuju raznorazne nove prodavačice, na zamjeni po par dana). Po povratku s godišnjeg majka radi još mjesec i pol i izdaje svu robu prodavaonicama iz lanca društva kojemu pripada i prodavaonica u kojoj je ona poslovođa. Ona piše otpremnice, a druge trgovkinje, iz drugih prodavaonica broje artikle koje iznose i mamine prodavaonice. Slijedi završna inventura koja utvrđuje manjak od 15 tisuća kuna. Mora li moja majka, koja u 15 godina poslovodstva nije imala manjkove, snositi baš svu odgovornost, unatoč činjenici da je nakon provedene inventure s urednim stanjem i odlaska na godišnji odmor odmah po završetku inventure i radu u istoj poslovnici još 45 dana (faza otpremenja robe) snositi svu odgovornost, iako je za vrijeme njenog odsustva bez njene suglasnosti prodavaonicom prošetao niz trgovkinja-početnica i unatoč činjenici da nije mogla dobiti više osoblja koje bi joj pomoglo da vrši kontrolu prebrojavanja artikala koje izdaje drugim prodavaonicama??? Da li je gore spomenuta odredba ugovora s poslodavcem u skladu s odredbama čl. 105. - 108. dijela XIV. Zakona o radu (NN 137/04)? Nadam se da Vas nisam udavila pitanjem, ali na plaću od 3000 kn moje majke, vraćati dug od 15000 kuna prouzrokovanog spomenutim uvjetima je stvarno nepošteno. Hvala na eventualnim odgovorima. Lijep pozdrav, Elena