graziella

Hvala puno na pomoci. Nisam nikad mislila da cu se naci u ovakvoj situaciji. Potekla sam iz normalne obitelji, nakon svega ovoga mogu reci filmski idilicne. Kroz djetinjstvo, gimnaziju, fax i sve poslove koje sam radila preko student servisa stekla sam uzasno puno prijatelja, oduvijek bila poznata kao borac za pravdu, za druge...a sada moram braniti sebe kao majku i dokazivati da je otac mog djeteta patoloski lazov sa nerazrijesenim traumama koje ga vode kroz zivot, na nacin da unisti sve sto dotakne. Jos na kraju jedan savjet svima koji citaju (musko, zensko- nebitno)! Do zadnjeg incidenta (a bilo ih mnogo prije toga), kada je suprug mene i dijete opet zakljucao u stan, nisam isla na policiju jer mi je stalno bilo u glavi: "Sto cu jednog dana reci djetetu? To mu je otac!" Kardinalna greska. Prva stvar koju vas pitaju je, zasto niste odmah prijavili? Zato preporucam svima, ako ste u strahu za sebe i dijete ili se osjecate ugrozenima, bez razmisljanja ucinite nesto da se zastitite. Ja sam otisla tek na savjet susjeda koji je policajac (a znao je situaciju), koji mi je rekao da su postupci mog muza skolski primjer psihickog zlostavljanja i zanemarivanja djeteta i da iz istih stopa odem u policijsku stanicu. Eto, drzite se svi u slicnim situacijama, to jednom mora zavrsiti.

Bio je kao izmisljen. Zadnji princ na bijelom konju. Šarmantan, pametan, zgodan i elokventan. Puno hobija, malo prijatelja (sto mi je jedino bilo cudno, ali Boze moj..nismo svi isti). Zaprosio me nakon tocno 30 dana hodanja na najromanticniji moguci nacin (sto cu kasnije saznati da radi po "defaultu", ja sam treca u 2god. kojoj je to napravio, cak dogovarao pir na istome mjestu). Dan poslije vjencanja pokazuje sasvim drugo lice. Agresivan, bolesno posesivan, u svadama dozivljava "blackoutove" pa se nakon unosenja u lice i prijetnji, baca na koljena, place i moli za oprost. Kako smo onda vec ocekivali bebu, dosta sam toga pripisivala toj (i njemu i meni) novoj situaciji, medutim, dva mjeseca prije poroda saznajem njegovu poprilicno mracnu proslost koju je vrlo vjesto skrivao kao i bivse zarucnice i potencijalne majke njegovog djeteta. Napustila sam ga i tu krecu problemi. Ima tu jos na stotine bolesnih detalja koje sada dokazujem na sudu (srecom postoje dokazi), ali nema razloga da ikoga ovdje time zamaram. Sada vise nije bitno sto je napravio meni nego sto je u stanju napraviti malom bespomocnom bicu koje nije bilo nista drugo nego jos jedan njegov projekt. A to govorim s pokricem.

Sluzbena prijava je podnesena, sad se ceka odgovor pravobraniteljice, a sud ce na sljedecem rocistu (prije donosenja privremene mjere) saslusati svjedoke koji su izjavu dali i u policiji.

Nisam i nemam namjeru pisati kakav je otac. Ali kratko, mislite li da bi ovo pitanje postavljala da se radi o ocu koji je stabilan i koji voli svoje dijete? Radi se o zlostavljacu koji ima tezak poremecaj licnosti.

Postoji li zakonska odredba o tome kada mala beba, rastavljenih roditelja (još nema god. dana), može prespavati kod oca?