elkaz

Poštovani, Jako teško je doći do med. dokumentacije. Ja sam došao tako što sam dok je ona ležala u bolnici tražio od dr.upute kako se ja moram ponašati...Poslije sam došao po otp. pismo.Jako je teško tako bolesnu osobu privoliti da se upoće obrati liječniku za pomoć. Uz negiranje bolesti osobe s "F20" su vješte u obmanama, lažu bez milosti, non stop vrte svoj film, pokvarene su, nemože se s njima ništa dogovoriti i da se drže dogovora, nisu neinteligentne kad trebaju nešto "smuljati". Izvrću ćinjenice. Prepoznaćete ih po pogledu u pod kad vrte "svoj film". Nažalost bolest je nasljedna... Pozdrav, tovarE

Poštovani, Vidim da ste nažalost imalii sličnu sit. kao i ja, Hvala na javljanju i razumjevanju. Pouzdavam se samo u svoja bezuvjetno časna i dobra djela u ovom periodu ovog života. Pozdrav, tovarE.

Poštovani, Želim iznijeti još neke činjenice koje ovdje navodim. Moja supruga je dijete rastavljenih roditelja, oca nikad nije upoznala, navodno joj je slao pisma koja nikad nisu završila u njenim rukama (majka joj nije dozvolila čitanje pisama). -10 dana nakon dolaska njene majke u naš stan moja supruga je putem odvjetnika zatražila razvod. - moja supruga nikada nije samnom razgovarala o eventualnim nesuglasicama. -oženili smo se iz ljubavi, obostrano smo željeli dijete i danas s potpunim uvidom u našu stvar, kad bi ona povukla tužbu, smogao bi snage biti s njom i našim dječakom bez obzira na izvjestan naporan život s njom s "F20" , uz uvjet da se iz našeg stana maknu njena teta i njena mama. To sam im rekao. Njihov odgovor je bio "ti to nama prijetiš" Želim osigurati normalni rast i emoc. razvoj - učenje, našem sinu, te spriječiti njenu majku i tetu da odgaja naše dijete, pri tom neželim nenanijeti event. bol svojoj supruzi (razumjećete ona ne osjeća, emocionalno je u "vakumu") . Hvala na Vašem vremenu i razumjevanju, Pozdrav svima, tovarE

Štovani, I ročište je bilo 5.6.06.kada sam sutkinji u ruke predao prigovor na tužbu i u prilogu fotokopije otp. pisama iz 2001i 2005 god.prisutni ona, njen odvjetnik i ja. Upućeni smo na CZSS i obavili smo 2 pokušaja mirenja bezuspješno. CZSS nije dobio moj pisani prigovor od Suda u predmetu,koji sam predao Sutkinji, ili je negdje "izgubljen" pa sam CZSS predao fotokopije na I pok. mirenja.II pok. mirenja je bio 13.9.06. i do danas nismo dobili nikakav zaključak od CZSS.U kontaktu sam s njenom liječnicom, objasnila mi je stanje pacijentice, a budite uvjereni da sam pročitao puno literature koja opisuje ponašanje pacijenata s dijagnozom"F20". Dijete ide u jaslice od 18.9.2006. i svaki dan ga ja preuzmem iz jaslica, prošetam poslije, a nekad ga odvedem k sebi jer stanujemo 2km udaljeni jedan od drugoga. S sinom imam izvrstan kontakt. Tata je počeo govoriti s 11 mj. a mama sa 14. Odvjetnici s kojima sam ja razgovarao uglavnom prelaze preko med.dokumentacije ne pridajući puno važnosti istoj i govore da u sudskoj praksi bez obzira na dg. dijete dodjeljuju majci kod uzrasta kao naš sin 14 mj. Moja supruga je sad u poz.remisiji ali do kad? Recidiv je obično nakon 4-5 god.i to uz uzimanje terapije. Obzirom da je njena bolest nasljedna, zabrinut sam za sina a posebno ako bude rastao uz majku. Boriti ću se za dobrobit djeteta, ali ne na štetu djeteta, međutim nebi htio povrijediti niti njegovu mater jer ona jadna nije s u potpunosti s uvidom u svoje stanje. Srdačan pozdrav, tovarE

Poštovani, Molim Vas sve skupa, ako netko zna iskusnog odvjetnika koji se bavi ovakvim slučajevima neka mi ga preporuči... Bio sam kod dvoje odvjetnika kojima sam izložio problem,nažalost nisam baš bio zadovoljan s njihovim razumjevanjem problema. Hvala, Pozdrav svima.

S djetetom sam bio 15 dana sam kad je njegova mama ležala na psihijatriji, išli smo joj u posjete svaki dan a njegova baka a njena mama je otišla doma 500km od nas i svoje kćeri koja je ležala u bolnici. Sinu je bilo tek 40 dana. Njenu mater nije bilo briga, niti za vlastitu kćer, niti za unuka, niti za zeta...Sad kad je moja žena u " poz. remisiji" sad su oni svi tu. Ali protiv mene. Teško je to podnijeti. Ja znam da ona nije kriva za svoju bolest. Sažaljenje i moja ljubav prema njoj je bila bezuvjetna. "Za hvala dobijete ugriz- kao kad psa izvučete iz bunara a on vas ugrize". To je suština bolesti. S djetetom sam svaki dan, živim sam, pa sina poslije šetnje dovedem doma, a imam i puno prijatelja koji imaju djecu njegovog uzrasta pa se družimo.Kod njegove mame ga odvedem na spavanje. Vjerujte to je teško, ali imam razuma i snage. Nažalost znanja i informacija nikad dosta. Pozdrav.

CZSS i Psiholog mi je savjetovao nakon što je došla obavijest od PP na njih za tobože " maltretiranje", da se maknem jer će se ona time služiti i u budućnosti..Slažem se s vama da se može tako reći. Od dva zla moguće je da sam izabrao veće.

U braku sam 17 mjeseci s ženom koja ima teški duševni poremećaj. Poslije poroda je završila na psihijatriji kada sam saznao da boluje od shizofrenije "F20"š.b.Saznao sam da je hospitalizirana 2001 i napose 2005. Ambulantno liječena od 1999. Do tada nisam znao...Emocionalno je potpuno obrisana prema meni. Orjentirana je na majku i tetu koje su doselile u naš stan iz drugog grada. Svoga oca nikad nije upoznala...Nakon što sam se suočio s gorkom istinom tražio sam objašnjenje od supruge i njene majke nakon čega je moja supruga pokrenula putem odvjetnika brakorazvodnu parnicu. Navodi u tužbi da su nam različite naravi i svjetonadzori te da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni. Dijete koje danas ima 14 mjeseci koriste po meni kao "terapiju". Svaki moj komentar ili pitanje smatraju kao napad na njih.Nakon jednog pokušaja razgovora moja supruga je pozvala "92" i prijavila me za "tobože" maltretiranje. Nakon toga sam odselio iz stana te svakodnevno se viđam s djetetom,ona mi prijeti policijom kada dijete odvedem u šetnju.... Bili smo na CZSS žali bože državnih novaca koje oni troše...Već 4 mj. nikakvu odluku nisu donijeli. U odgovoru na tužbu ja tražim od suda da dijete povjeri na odgoj i čuvanje meni ocu djeteta jer ne želim da se naše dijete odgaja i razvija u bolesnom okruženju. Njena majka 65g i teta 70g se neće maknuti možda bi uz moj veliki trud bilo moguće radi dobrobiti djeteta da ostanemo u zajednici... Molim Vas možete li mi pomoći savjetom : kako se dalje ponašati, što moram poduzeti i kakve su mi šanse da mi sud dodijeli dijete na odgoj i čuvanje. Otac. ps. za sada nemam odvjetnika.

U braku sam 17 mjeseci s ženom koja ima teški duševni poremećaj. Poslije poroda je završila na psihijatriji kada sam saznao da boluje od shizofrenije "F20"š.b.Saznao sam da je hospitalizirana 2001 i napose 2005. Emocionalno je potpuno obrisana prema meni. Orjentirana je na majku i tetu. Svoga oca nikad nije upoznala.Nakon što sam se suočio s gorkom istinom tražio sam objašnjenje od supruge i njene majke nakon čega je moja supruga pokrenula putem odvjetnika brakorazvodnu parnicu. Dijete koje danas ima 14 mjeseci koriste po meni kao "terapiju". Svaki moj komentar ili pitanje smatraju kao napad na njih.Nakon jednog pokušaja razgovora moja supruga je pozvala "92" i prijavila me za "tobože" maltretiranje.Nakon toga sam odselio iz stana te svakodnevno se viđam s djetetom. U podnesku za tužbu tražim od suda da dijete povjeri na odgoj i čuvanje meni ocu djeteta jer ne želim da se naše dijete odgaja i razvija u bolesnom okruženju. Molim Vas možete li mi pomoći savjetom : kako se ponašati, što moram poduzeti i kakve su mi šanse da mi sud dodijeli dijete na odgoj i čuvanje. Otac.