Prijatelju moj nemoj se nadati da će ti netko pomoči. ja imam goru situaciju i za sada totalno zapetljanu. Prije više od godine dana sam skrbim za troje djece, dvoje rođeno u braku a najstarije uzeo k sebi u dobi od 1,8 godina. Njihova brižna majka nikad nije vodila brigu o njima i nakon što me bacila gotovo na prosjaćki štap, digla sidro i otišla. Po zakonu najstarijem djetetu ja sam nitko i ništa osim što se brinem za njega, školujem ga itd. Djeca su stara 4,6,8 godina. Poslije hodanja od vrata do vrata i prijetnje novinama, konačno je socijalni pokrenuo postupak posvajanja. Bivšoj je sud odredio plačanje alimentacije (koju nikada neču vidjeti) i to samo za djecu rođenu u braku. Za najstarije dijete ništa, pošto mu nisam ni otac ni majka. Ima žive roditelje koji ni na koji naćin ne skrbe o njemu ali po zakonu imaju pravo odlućivanja. Ja sam samo stranac koji ga uzdržava i brine se o njemu bez ikakve naknade. To je stvarnost ove banana države.