sanelio

Na forumu sam već prisutna svojom temom pod naslovom "za čovjeka bez iluzija" pod obiteljskim pravom, tu sam detaljnije opisala kako se dogodio ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, koji je u tajnosti od mene potpisala moja majka sa jednom RKTC župom. Nedavno je na HRT 1 u emisji Proces bila i reportaža o tom slučaju. Moje pitanje je: u toj reportaži jedan od župnika sudionika u pripremi ugovora doslovce je rekao "da je moja majka bila od mene ugrožena" te "da bih ja svu imovinu ionako rasprodala", zanima me da li se tu radi o kleveti; ja i ljudi koji me dobro poznaju tako smo tu izjavu doživjeli, jer on je za javnost izrekao takve okrivljujuće tvrdnje za mene, bez ikakava valjana dokaza, nije me niti upoznao, a sve čime barata su paranoidne interpretacije i fiksacije moje sirote majke. Ona je bila barem nekih tri puta pozivala policiju protiv mene još prošlo ljeto kada sam uočila značajno pogoršanje njenih psihičkih smetnji, a upravo i ti pozivi su bili dio te simptomatologije, policija niti jednom nije protiv mene pokrenula postupak. Zahvaljujem na odgovorima

Da, život zaista mnogo puta jeste složeniji i nevjerojatniji od romana. Evolucija civilizacije društva zaista je "evolucijski" spora, iako sam optimista da društvo napreduje ipak je neosporna činjenica da se uvijek "provlače" i zaostaci mračnih vremena ljudskog društva... Hvala na odogovoru i angažmanu!

Hvala, nemam iskustva s ovim forumom u smislu da li sam temu stavila u odgovarajuće područje i da li je kao takva dostupna većem broju posjetitelja koji o tome više znaju.

Prije nekoliko mjeseci, negdje u prvoj polovici prosinca 2010. slučajno sam saznala da je moja majka, umirovljenica u dobi od 74 godine, u tajnosti od mene potpisala ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sa jednom župom zastupanu po aktualnom župniku, gdje pripada po mjestu stanovanja. Ja sam kći jedinica, nakon očeve smrti prije oko 14 godina od uže obitelji ostale smo moja majka, ja i moja kći jedinica, sada studentica . Naš je slučaj radi ovako učinjenog ugovora završio na sudu, čeka se sudsko vještaćenje poslovne ubrojivosti moje majke, koji je u međuvremenu prema svom nalazu pokrenuo nadležni Centar za socijalnu skrb. Odvjetnica, koju sam angažirala, poslala je tužbene prijedloge i zabilježbe u zemljišne knjige na svu imovinu, koju ugovor obuhvaća, a obuhvaća praktički svu našu obiteljsku imovinu, po ugovoru procijenjenu na par miliona kn, koja je imovinski glasila na moju majku, jer je bio takav slijed obiteljskih okolnosti tijekom života. Naime, utvrdili smo da je župa/župnik započeo uknjižbu u zemljišne knjige već drugi dan po potpisivanju ugovora i zatekli smo ih u stanju "u radu". Ovim mojim osobnim obraćanjem Vama, želim samo senzibilizirati stručnu javnost i zamoliti za profesionalno, transparentno osvjetljavanje i sagledavanje ovog slučaja, tim više što sam u međuvremenu doživjela mnoge manipulativne poteze sa strane župnika i njegovih kolega prethodnih župnika u istoj župi, koji su sudjelovali oko "pripreme" ovog ugovora. Sam događaj ovakvog ugovora i načina na koji je do njega došlo za mene je bio šokantan emiocionalno i sociološki-suočiti se da je nešto takvo moguće u društvu u kojem živim... Dakle, ugovor i njegova priprema, koja je trajala oko 7 mjeseci, kako se retrogradno otkrilo, bili su potpuno zatajeni od mene. Župnici, koji su sudjelovali nisu me niti na koji način željeli kontaktirati iako sam tu blizu majke svakodnevno prisutna, poznato je gdje i što radim, i mnogi drugi ljudi poznaju me osobno, čak me jedan od jedan od prijašnjih uključenih župnika poznaje od djetinjstva. Majka je oduvijek bila prvenstveno obiteljski disfunkcionalna osoba, nisam psihijatar pa se niti neću upuštati u uže stručno tumačenje njenih poremećaja - to prepuštam stručnoj javnosti, već ću se više izražavati kao kćerka s time da mi je ipak kao liječnici psihijatrijska simptomatologija u općem smislu medicinskog obrazovanja i iskustva bliska. Prema vanjskom svijetu vješto je prikrivala našu obiteljsku dramu, koju je iza kućnih vrata svakodnevno poticala nizom paranoidnih interpretacija i agresivnim rekacijama, da sad ne ulazim u bizarnost pojedinih situacija i njenih interpretacija. Moj otac je to "trpio", a nije pokušao liječiti, odnosno uputiti majku da bi neke simptome trebalo liječiti (i on je bio liječnik)...poslije njegove smrti ja sam postala slijedeći "krivac za sve“, teško je bilo razdvojiti liječnicu i kćerku u sebi u promatranju majčinih reakcija... Prije oko 2 godine obratila sam se psihijatru za stručnu pomoć da pregleda majku da se objektivno razdvoje "uobičajena nerazumijevanja" od psihijatrijske simptomatologije, kako majka uvijek negira svoj poremećaj i ne želi ići liječniku psihijatru, dr ju je posjetio u kući. Rekao mi je da se radi o poremećaju osobnosti sa deluzivnom obradom realiteta i već prisutnom psihoorganskom poremećaju (majka je inače dugi niz godina, također "iza kućnih vrata", konzumirala prekomjerne količine alkohola) majci je također rekao da je potrebno ambulantno liječenje, a u slučaju pogoršanja simptomatologije i hospitalizacija. Majka i dalje nikada nije pristajala na psihijatrijsku pomoć. Kada je majka negdje prošlog proljeća saznala da sam prodala stan, koji je kupljen od obiteljske imovine, a glasio je na mene, iako sam joj bila govorila da ću to učiniti jer želim kćerki omogućiti školovanje u inozemstvu, na koje se je već i pripremala i majci sam za to pokazivala dokumentaciju, dijelom vjerujući da će joj to pobuditi barem nešto životne radosti radi truda i uspjeha unuke...ali nije, majka je taj događaj protumačila izrazito paranoidno "da sam taj stan prodala radi neke sekte" i takvog što i nikakvim je realnim dokumentima i argumentima nisam mogla razuvjeriti, tada sam shvatila da je došlo do "rascjepa" u njenoj percepciji realiteta i po uputi psihijatra obratila se nadležnom Centru za soc. skrb da pomognu oko pronalaženja stručnog načina da se majci pomogne oko liječenja, također mi je po nekim indicijama postalo sumnjivo da se upliće ili upliću neke treće osobe s interesom na imovinu, jer je majka činila neke konkretne radnje, za koje inače ona sama nije bila spremna bez jake sugestije sa strane. U međuvremenu je došlo do potpisivanja ugovora. U ovim mjesecima dok se čeka poziv nadležnog suda radi utvrđivanja majčine ubrojivosti kod potpisivanja tog ugovora, dogodio se niz grubih manipilativnih postupaka od druge strane zaintersirane za ugovor, majka praktički ništa ne odlučuje sama bez župnika, naši kontakti sveli su su se na moje pokušaje da pratim njeno zdravlje putem vrlo kratkih telefonskih razgovora ili slučajno ako ju zateknem u dvorištu, u stan me ne pušta. Navest ću Vam samo neke od tih događaja, prije par tjedana majka mi je na moj telefonski poziv ipak odgovorila da se ne osjeća dobro-to se odnosilo na prehladu, virozu koja traje već nekoliko dana, kako me ipak nije željela pustiti k sebi u kuću, pozvala sam njenu obiteljsku liječnicu da je pregleda, niti njoj majka nije htjela otvoriti i tada je liječnica preporučila da se majku uputi na pregled u pshijatrijsku ambulantu, kako majka svojevoljno ne želi ići liječnica me uputila o postupku, izdala mi je uputnicu i nalog za prijevoz kolima hitne pomoći, bio je petak navečer kada je majka uz mirnu asistenciju policije kolima hitne med. pomoći prevezena u dežurnu psihijatrijsku ambulantu /u pratnji je bio i župnik!, koji se protivio da se majku odveze na pregled !/. Dežurna psihijatrica nakon pregleda majku je zadržala na odjelu intenzivne psihijatrijske skrbi i svima (majci, župniku i meni) objasnila da je majci radi njenog zdravlja potrebno da ostane, da će za sada ostati do ponedjeljka, kada će se pojedinačno još razgovarati i sa mnom i sa župnikom, koji se uz pokazivanje ugovora neprestano predstavlja kao" davatelj uzdržavanja". U subotnjem dežurstvu majku je drugi psihijatar otpustio u pratnji župnika kao "bez simptoma psihijatrijske bolesti", ja sam to saznala kad sam poslijepodne išla posjetiti majku u bolnicu... Odmah u ponedjeljak navečer pozvana sam iz policijske stanice na obavijesni razgovor jer me navodno majka prijavila za uznemiravanje!?-sigurna sam intuicijom kćerke da bez obzira na ekspresiju simptoma psihičkih poremećaja to nije učinila moja majka po svom slobodnom zaključku, u dubini srca ona je moja majka i samo teško pati zbog svojih poremećaja... Uz dužno poštovanje prema istražitelju, ja sam se osjećala kao u hororu.../nikakva prijava protiv mene iza svega ovoga nije podnesena/. Par dana po otpustu iz bolnice župnik je majku dao na privatno vještaćenje kod jedne psihijatrice, prema čijem je nalazu navodno majka "psihički i duševno zdrava osoba"-kako mi je pismeno odgovoreno u ime Nds, kojem sam se bila usmeno i pismeno obratila za preispitivanje moralnosti i etičnosti učinjenog ugovora. Cijenjeni, u ovom privatnom iskazu pokušala sam prenijeti dio atmosfere vezan uz ovaj ugovor, pa Vas molim da kao takav bude i prihvaćen, nije mi niti najmanje cilj utjecati na rad pravosuđa i nadležnih institucija već naprotiv želim da one mogu neometano raditi svoj posao na dobrobit moje majke i obitelji, a u cilju spriječavanja svake zlouporabe ... Svjesna sam složenosti situacije i kompleksnosti obiteljskog problema, ali nikako ne mogu prihvatiti manipulacije nečijim stanjem i problemima. Zahvaljujem na svakom odgovoru, razmišljanju, uputi

Iskreno hvala svima na angažmanu i podršci! Puno mi znače i pomažu Vaši komentari!

Hvala !

Prije nekoliko mjeseci, negdje u prvoj polovici prosinca 2010. slučajno sam saznala da je moja majka, umirovljenica u dobi od 74 godine, u tajnosti od mene potpisala ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sa jednom župom zastupanu po aktualnom župniku, gdje pripada po mjestu stanovanja. Ja sam kći jedinica, nakon očeve smrti prije oko 14 godina od uže obitelji ostale smo moja majka, ja i moja kći jedinica, sada studentica . Naš je slučaj radi ovako učinjenog ugovora završio na sudu, čeka se sudsko vještaćenje poslovne ubrojivosti moje majke, koji je u međuvremenu pokrenuo nadležni Centar za socijalnu skrb. Odvjetnica, koju sam angažirala, poslala je tužbene prijedloge i zabilježbe u zemljišne knjige na svu imovinu, koju ugovor obuhvaća, a obuhvaća praktički svu našu obiteljsku imovinu, po ugovoru procijenjenu na par miliona kn, koja je imovinski glasila na moju majku, jer je bio takav slijed obiteljskih okolnosti tijekom života. Naime, utvrdili smo da je župa/župnik započeo uknjižbu u zemljišne knjige već drugi dan po potpisivanju ugovora i zatekli smo ih u stanju "u radu". Ovim mojim osobnim obraćanjem Vama, želim samo senzibilizirati stručnu javnost i zamoliti za profesionalno, transparentno osvjetljavanje i sagledavanje ovog slučaja, tim više što sam u međuvremenu doživjela mnoge manipulativne poteze sa strane župnika i njegovih kolega prethodnih župnika u istoj župi, koji su sudjelovali oko "pripreme" ovog ugovora. Sam događaj ovakvog ugovora i načina na koji je do njega došlo za mene je bio šokantan emiocionalno i sociološki-suočiti se da je nešto takvo moguće u društvu u kojem živim... Dakle, ugovor i njegova priprema, koja je trajala oko 7 mjeseci, kako se retrogradno otkrilo, bili su potpuno zatajeni od mene. Župnici, koji su sudjelovali nisu me niti na koji način željeli kontaktirati iako sam tu blizu majke svakodnevno prisutna, poznato je gdje i što radim, mnogi drugi ljudi poznaju me osobno, čak me jedan od jedan od prijašnjih župnika poznaje od djetinjstva. Majka je oduvijek bila prvenstveno obiteljski disfunkcionalna osoba, nisam psihijatar pa se niti neću upuštati u uže stručno tumačenje njenih poremećaja - to prepuštam stručnoj javnosti, već ću se više izražavati kao kćerka s time da mi je ipak - jer sam liječnica - psihijatrijska simptomatologija u općem smislu medicinskog obrazovanja i iskustva bliska. Prema vanjskom svijetu majka je relativno vješto prikrivala našu obitelsjku dramu, koju je iza kućnih vrata svakodnevno poticala nizom paranoidnih interpretacija i agresivnim rekacijama, da sad ne ulazim u bizarnost pojedinih situacija i njenih interpretacija. Uglavom, moj otac je to "trpio", a nije pokušao liječiti, odnosno uputiti majku da bi neke simptome trebalo liječiti (i on je bio liječnik)...poslije njegove smrti ja sam postala slijedeći "krivac za sve%, teško je bilo razdvojiti liječnicu i kćerku u sebi u promatranju majčinih reakcija... Prije oko 2 godine obratila sam se psihijatru za stručnu pomoć da pregleda majku da se objektivno razdvoje "uobičajena nerazumijevanja" od psihijatrijske simptomatologije, kako majka uvijek negira svoj poremećaj i ne želi ići liječniku psihijatru, dr ju je posjetio u kući. Rekao mi je da se radi o poremećaju osobnosti sa deluzivnom obradom realiteta i već prisutnom psihoorganskom poremećaju (majka je inače dugi niz godina, također "iza kućnih vrata", konzimirala prekomjerne količine alkohola) te da je potrebno ambulatno liječenje, a u slučaju pogoršanja simptomatologije i hospitalizacija. Majka i dalje nikada nije pristajala na psihijatrijsku pomoć. Kada je majka negdje prošlog proljeća saznala da sam prodala stan, koji je kupljen od obiteljske imovine, glasio je na mene, bila sam joj govorila da ću to učiniti jer želim kćerki omogućiti školovanje u inozemstvu, na koje se je već i pripremala i majci sam za to pokazivala dokumentaciju, dijelom vjerujući da će joj to pobuditi barem nešto životne radosti radi truda i uspjeha unuke...ali nije, majka je taj događaj protumačila izrazito paranoidno "da sam taj stan prodala radi neke sekte" i takvog što i nikakvim je realnim dokumentima i argumentima nisam mogla razuvjeriti, tada sam shvatila da je došlo do "rascjepa" u njenoj percepciji realiteta i po uputi psihijatra obratila se nadležnom Cebtru za soc. skrb da pomognu oko pronalaženja stručnog načina da se majci pomogne oko liječenja, također mi je po nekim indicijama postalo sumnjivo da se upliće ili upliću neke treće osobe s interesom na imovinu, jer je majka činila neke konkretne radnje, za koje inače ona sama nije bila spremna bez jake sugestije sa strane. U međuvremenu došlo do potpisivanja ugovora. U ovim mjesecima dok se čeka poziv nadležnog suda radi utvrđivanja majčine ubrojivosti kod potpisivanja tog ugovora, dogodio se niz grubih manipilativnih postupaka od druge strane zaintersirane za ugovor, majka praktički ništa ne odlučuje sama bez župnika, naši kontakti sveli su su se na moje pokušaje da pratim njeno zdravlje putem vrlo kratkih telefonskih razgovora ili slučajno ako ju zateknem u dvorištu, u stan me ne pušta. Navest ću Vam samo neke od tih događaja, prije par tjedana majka mi je na moj telefonksi poziv ipak odgovorila da se ne osjeća dobro-to se odnosilo na prehladu, virozu koja traje već nekoliko dana, kako me ipak nije željela pustiti k sebi u kuću, pozvala sam njenu obiteljsku liječnicu da je pregleda, niti noj majka nije htjela otvoriti i tada je liječnica preporučila da se majku uputi na pregled u pshijatrijsku ambulantu, kako majka svojevoljno ne želi ići liječnica me uputila o postupku, izdala mi je uputnicu i nalog za prijevoz kolima hitne pomoći, bio je petak navečer kada je majka uz mirnu asistenciju policije kolima hitne med. pomoći prevezena u dežurnu psihijatrijsku ambulantu /u pratnji je bio i župnik!, koji se protivo da se majku odveze na pregled/. Dežurna psihijatrica nakon pregleda majku je zadržala na odjelu intenzivne psihijatrijske skrbi i svima (majci, župniku i meni) objasnila da je majci radi njenog zdravlja potrebno da ostane, da će za sada ostati do ponedjeljka, kada će se pojedinačno još razgovarati i sa mnom i sa župnikom, koji se uz pokazivanje ugovora neprestano predstavlja kao" davatelj uzdržavanja". U subotnjem dežurstvu majku je drugi psihijatar otpustio u pratnji župnika kao "bez simptoma psihijatrijske bolesti", ja sam to saznala kad sam poslijepodne išla posjetiti majku u bolnicu... Odmah u ponedjeljak navečer pozvana sam iz policijske stanice na obavijesni razgovor /navodno me majka prijavila radi uznemiravanja ?!)... uz dužno poštovanje prema istražitelju, ja sam se osjećala kao u hororu.../nikakva prekršajna niti druga prijava protiv mene nije u ovom slučaju podnesena/. Par dana po otpustu iz bolnice župnik je majku odveo/ ili majci doveo/ na privatno vještaćenje kod jedne psihijatrice, prema čijem je nalazu navodno majka "psihički i duševno zdrava osoba"-kako mi je pismeno odgovoreno u ime Nds, kojem sam se bila usmeno i pismeno obratila za preispitivanje moralnosti i etičnosti učinjenog ugovora. Cijenjeni, u ovom privatnom iskazu pokušla sam prenijeti dio atmosfere vezan uz ovaj ugovor, pa Vas molim da kao takav bude i prihvaćen, nije mi niti najmanje cilj utjecati na rad pravosuđa i nadležnih institucija već naprotiv želim da one mogu neometano raditi svoj posao na dobrobit moje majke i obitelji, a u cilju spriječavanja svake zlouporabe ... Svjesna sam složenosti situacije i kompleksnosti obiteljskog problema, ali nikako ne mogu prihvatiti manipulacije nečijim stanjem i problemima. Zahvaljujem!