Poštovani,
naš sin boluje od Hashimota. Bio je odličan đak i onda je sve više popuštao u školi dok nije došlo potpune blokade u učenju. Sad je 7. razred i već 10 mjeseci imamo tu dijagnozu, pije terapiju, ali što se tiče učenja, pamćenja, koncentracije ne vidimo poboljšanje. U školi, posebno psihologinja, ne želi prihvatiti činjenicu da sin ima poteškoće u učenju usljed te bolest jer kako kaže “i njezina majka ima Hashimoto i nema nikakve tegobe, a i njena kolegica je završila fakultet unatoč Hashimotu”. Ne želi prhvatiti mišljenje / nalaz psihijatra, endokrinologa i neurologa. Simptomi se razlikuju kod male djece i tinejdžera, između djece i odraslih te naravno od osobe do osobe. Tzv. brain fog je zapravo jako čest kod Hashimota. Doktor je pokušao razgovarati s ravnateljicom, ali imamo osjećaj da su se još više zainatili. Nama nisu bitne ocjene, bitno nam je da se sin ne muči, da mu se nekako olakša. Trudi se, uči, ali ne uspijeva pokazati znanje. Zapravo to varira, ovisno o količini gradiva i koliko je Hashimoto aktivan. Ponekad dobije bolju ocjenu pa nastavnicima nije jasno kako ipak može. Uglavnom, ne žele ga poslati na timsku obradu, niti su proveli testiranje kognitivnih sposobnosti i ne prihvaćaju da su njegove poteškoće zbog bolesti. Lakše ga je okarakterizirati lijenim ili manje inteligentnim.
Koje pravne korake možemo poduzeti protiv škole / djelatnice škole i ima li uopće smisla? Želimo da prihvate činjenicu da Hashimoto može uzrokovati poteškoće u učenju, koncentraciji i pamćenju. Cijela obitelj pati zbog situacije i ne znamo više kome se obratiti za pomoć. Ministarstvo nam isto nije odgovorilo na e-mail.
Hvala