Ne uzimam si pravo, pravo me je poklopilo i prvaljalo, na sudu nije bilo bitno što je čovijek iza mnogobrojih upozorenja da ne puši za strojem već vani u pauzama, pušio što je i vidljivo jer je ozljedio lijevu ruku, desnom je pušio, istina je da nisamo imali novca za recertifikaciju strojeva koji su uredno certificirani prije 2g od događaja i uredno radili, no za sud su to neispravni strojevi, a radnik u raljama zlog poslodavca kapitaliste. Radnik mi je više puta odgađao prvjeru za zaštitu na radu koju dans svaki radnik prođe bar 30 puta kao i prvu pomoć jer je jedino bitan novac državi i nerealnom sektoru. Prva pomoć od fax-a, srednje škole, ili osnovne ili auto škole ne vrijedi.
Bit priče je da dans moram zatvarati firmu i izgubiti proizvodni prostor i kuću jer jednostavno nemam kuda. Od dans mi je blokiran i osobni račun nakon opomene od 230Kn od Voksbanka, da ne diem u detalje od 60% povećanju rate kredita.
Da ne ispada da nabadam, od svakog radnika koji radi ili je radio kod mene dobijem dopis o mirovini, od ovog djelatnika nisam dobio iz mirovinskog ništa, sve je u nekom velu tajne. Mirovinu je dobio prije završetka procesa privatne tužbe moje firme, pošto je dobio ogromnu cifru novca (mojeg kredita) koji mu nije bio dovoljan.
Potom sam vidio u dokumentaciji da na svakom papiru piše drugačije u jednom mu je ozljeđena šaka u drugom prsti u trećem jedan prst ok u drugom drugi, bit priče je da sam mu dao zahtjev da i dalje radi kod mene, što su prije završetka procesa odbili kako bi on išao u mirovinu, čovijek ima osnovnu školu i piše mu da se ne može prema njgovom zanimanju zaposliti na drugo mradnom mjestu.
Bivšem odvjetniku zamjeram jer je rekao na sudu da on neće svirati klavir, no nije bilo u mojoj moći da odvjetnika otpustim koji se na kraju naljutio na nas jer smo ga pitali zašto nije dobro vodio parnicu.
Ugl. na svoj dokumentaciji su neke tehničke pogreške, sudci se skrivaju iza masno otisnutog STROJ NIJE BIO ISPRAVAN iako je bio ispravan, radnik je samovoljno odbacio pincete i radio rukom i pušio. Propust je bio da policija nije pozvana da poslika, no i taj djelatnik je prilikom te nesreće šutio nije rekao za nesreću i nije mu išla krv, tak dok smo mi primjetil ida se nešto stišće onda je priznao, do tada je stiskao se p ostroju i petlajo po radnom mjestu. Vjerujem d a je i on bio u šoku i mi pa tek kasnije čovijek relizira neke sitnice koje nisu odmah bile primjećene.
Od Inspektorata do suda do osiguranja i tvrtke koja radi recertifikaciju svi su oprali ruke.
Ja tada nisam bio na mjestu na kojem odučujem no dans imam problem zatvaranja firme koja 20g radi i između ostalog smo izvoznik, jednostavno više ne mogu. Traže od mene nerealno velik novac koji ne mogu platiti, nemam od kuda.
Hvala svima koji su bili u poduzetništvu i znaju što prolazim.