Stvarno ne bih znala koji je čin imao moj otac, poginuo je u 9.mj '91. Bio je u 204.brigadi. To je sve što znam, mogu provjerit. Tih 4300i neka kuna je moj dio, toliko prima i ona, a i brat i sestra su primali dok su se školovali. Naravno, ja sam to saznala tek kad sam odvojila svoj dio od njenog. Do onda sam mislila da se radi o nekom malom iznosu jer sam odrasla uz rečenicu: "Nemamo novaca.". Povratu novca se ne nadam, jer realno nema mi ga od kud vratit, niti me to ne zanima jako. Zanima me od kud da počnem, kome da se obratim u vezi toga? Mogu li ići anonimno ili ne? I postoji li mogućnost da zbog toga završi u zatvoru, jer to svakako želim izbjeć?
Danas je moja teta (tatina sestra) slučajno saznala da je kuća u kojoj žive on i očuh na njeno ime i da je 2005 dignuta hipoteka. Nakon nekoliko obavljenih poziva (neznam koga je zvala, nisam zapamtila), rekli su joj da je kuća trebala bit podjeljena na 4 djela (mamu, brata, sestru i mene), te da to nije nikako smjela napravit (odn. da se 90-tih to još moglo smuljat ali da danas to nikako ne bi prošlo. Mi je možemo tužit (jer je, kako mi je rečenno, ona time počinila neku vrstu krađe iako smo mi tada bili maloljetni), tražit svoj dio, ali onda bi morala i njezinu hipoteku otlaćivat a to mi ne pada na pamet. Tako da sam od tog djela odustala.
Žao mi je polubrata (ima tek 8godina), ali već mi je dosta svega toga. Nije moj otac poginuo da bi ona radila to što radi i još se predstavljala kao neka žrtva.
Živim kao podstanar sa mužem i dvoje male djece, studiram i novci bi mi dobro došli kao štednja za kupnju stana jednog dana.
Ispričavam se na dugom postu, razočarana sam svime što sam saznala danas jer sam uvijek nalazila opravdanja za nju, čak i kad sam saznala da mi nije davala cijelu mirovinu, ali ovo je sstvarno previše...