silvana1

Hvala lijepa na odgovoru. Još bi me zanimalo, u slučaju da on ne pristane na isplatu, što onda? Kakva su njegova suvlasnička prava, da li može zatražiti ključ od stana? Hvala unaprijed.

Hvala puno, očito se zakasnilo sa svim. Pravo i pravda, stara priča... A institucije van RH? Jesu li i tamo si rokovi već prošli?

Da li postoji zastara u tom slučaju, obzirom da je od drugostupanjskog rješenja prošlo gotovo 8 godina?

Roditelji su sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju. Otac je imao kćer iz prvog braka a kojom nije održavao kontakte i koja ga je za života tražila samo da joj ostavi dio svoje imovine uz ružne prijetnje. Otac je bio bolestan, te su ugovori sklopljeni za vrijeme njegove bolesti i to isključivo na njegovo traženje. Sklopljeni su pred ovlaštenim sudskim službenikom, te ovjereni. Na žalost, nedugo po potpisivanju ugovora otac je umro. Nakon smrti oca majka se na temelju ugovora uknjižila. Na ostavinskoj raspravi polusestra je izjavila da se ona ne slaže sa tim ugovorima i podigla je tužbu u kojoj je željela oca proglasiti nesposobnim za rasuđivanje, te majku proglasiti „nemoralnom osobom koja je znajući za skoru i izvjesnu smrt oca požurila sklopiti ugovore u cilju stjecanja nesrazmjerne materijalne koristi“... Gnusno. Roditelji su živjeli u skladnom braku više od dvadeset godina i nikakava govora nema o majci kao nemoralnoj i koristoljubivoj osobi... Bili su uvjereni da ne postoji nikakva šansa da bilo koji sud dosudi u korist polusestre, međutim neugodno su se iznenadili kada je prvostupanjski sud presudio u njenu korist unatoč svjedočenju sudskog vještaka koji je rekao da ne postoji nikakvih sumnji u to da je otac bio sasvim psihički zdrava osoba i sposobna za rasuđivanje, te da je sasvim normalno i logično njegovo opredjeljenje za majku, tj. za njegovu „drugu“ obitelj. I tako je majka prikazana kao nemoralna, koristoljubiva osoba koja je ZNALA da će tata umrijeti... Još su veći šok doživjeli kada je drugostupanjski sud potvrdio presudu prvostupanjskog sa još strašnijim obrazloženjem. Žalili su se i Vrhovnom sudu, međutim, žalba im nije uvažena, vraćena je kao nedopuštena zbog vrijednosti spora. (Nejasno je kako odvjetnik to nije vidio). Već je prošlo dosta godina od tada, cijelo vrijeme boli nepravda koja je učinjena, te činjenica da nije poštivana volja i želja oca, da je majka izvrijeđana i ponižena. U tijeku je ostavinska rasprava... Molim Vas za savjet, može li se ipak nešto učiniti kako bi se ova grozna nepravda ispravila? Lijep pozdrav i hvala unaprijed

Hvala lijepa na odgovoru. Još bi me zanimalo, u slučaju da on ne pristane na isplatu, što onda? Kakva su njegova suvlasnička prava, da li može zatražiti ključ od stana? Hvala unaprijed.

Otac i majka su bili vlanici stana svaki po 1/2. Nakon smrti oca, održana je ostavinska rasprava, te smo nasljednicima njegove 1/2 proglašeni majka, sestra, ja i naš polubrat. Kako s polubratom nismo nikada živjeli u zajednici, niti smo održavali kontakte, zanima me kakav je mogući razvoj situacije. U stanu o kojem je riječ živimo cijeli život, dok moj polubrat ima već dugo riješeno svoje stambeno pitanje.