stskrinj

Zao mi je, gospođo, što ste na takav način ostali bez najdražeg. Imate pravo, živi jesmo, ali zdravi, to je već diskutabilno. Na neki sam način i ja u toj nesreći ostala bez svoga veselog i nasmijanog djeteta. Depresivna je, ide na psihološke i psihijatrijske tretmane jer zbog niza okolnosti sebe okrivljuje za nesreću. Nemojte misliti da je lako živjeti sa teretom ljudskoga života na duši! Ne trebam ja ništa. Samo želim da moje dijete bude dobro. I mislim da bi bilo normalno, ako su me još prije 6 godina oslobodili, da me o tome netko i obavijestio. Svako vam dobro! Svi mi kroz život idemo sa nekim svojim ranama i nosimo se s tim najbolje što možemo.

Sada i ja znam da sam trebala prije reagirati. Ali ja sam samo od istražnog suca dobila obavijest da je zatraženo prometno-tehničko vještačenje. Nalaz vještaka nisam nikada dobila!!! Također, ne mogu vjerovati da nitko nije dužan mene, kao okrivljenika, obavijestiti o odluci, bez obzira da li je ona oslobađajuća ili okrivljujuća. Zar ne bi bilo prirodno da i ja znam koja mi je sudbina? A moj odvjetnik? Zar ni on nije dobio nikakvu obavijest?

Poštovani, u ožujku 2007. godine sudjelovala sam u prometnoj nesreći u kojoj je poginuo jedan starac. Onaj humani dio sam odradila, pozvala hitnu pomoć i policiju, sama pokušala pomoći čovjeku... Okolnosti su bile takve da sam ja jednostavno bila nemoćna izbjeći pješaka. Bio je mrak, kiša je lijevala, vidljivost nikakva, a on je bio otprilike na sredini moga kolničkog traka jer cesta kojom sam vozila nema nogostup. Polušala sam ga izbjeći, ali uzalud, premda sam vozila izuzetno polako (vjerojatno ne više od 30 km na sat). Početkom srpnja iste godine pozvana sam kod istražnog suca koji je zatražio prometno vještačenje i o tome sam obaviještena. I poslije toga ništa. Prije tri tjedna zamolila sam jednog gospodina da provjeri u kojoj je to fazi i on mi je rekao da je to odavno riješeno i da sam oslobođena krivice. Tražila sam da mi pošalju rješenje, ali su mi sa Županijskog suda javili da su oni to proslijedili Općinskom državnom odvjetništvu. Namjeravamm otići tamo i tražiti to rješenje. Gospodin kojega sam kontaktirala je rekao da moram rješenje tražiti službeno, što znači da ono postoji. Mislim da nije potrebno naglašavati kakav pakao smo proživljavali moja obitelj i ja zbog neizvjesnosti u kojoj smo živjeli. Kćer koja je tada bila samnom u automobilu (bila je maloljetna) ide na psihološke tretmane, ja pijem sredstva za umirenje i tek sada sam shvatila pod kojim stresom sam živjela sve ove godine. Zanima me slijedeće: imam li, po zakonu, s obzirom na navedene okolnosti, ako se utvrdi da je rješenje zaista napisano još u kolovozu 2007. godine, pravo na nekakvu odštetu? Tko je meni trebao poslati rješenje (u obavijesti koju sam dobila od Županijskog suda piše da su oni istražili sve okolnosti i poslali Općinskom državnom odvjetništvu na odluku)? Znam da sam i sama trebala prije reagirati, ali stalno se govori o sporosti sudova, pa sam eto šutjela dokle sam mogla. Hvala na razumijevanju i na odgovoru. Srdačan pozdrav.

Poštovani, čitam malo po forumu odgovore na slična pitanja, ali nisam našao ovakav slučaj. Molim pomoć. Radim u poduzeću koje je u nepunih 2 godine drugi puta prodano. Posljednji ugovor o radu, za novu tvrtku, potpisao sam 1. listopada 2011. Problem je zapravo samo u godišnjem odmoru za 2011. godinu koji nisam iskoristio niti dana. Radim u skladištu voća i povrća i kada su počeli pregovori o prodaji, nije bilo govora da idem na godišnji odmor jer nam je to glavna sezona. Također, nitko nas nije upozorio da trebamo godišnji odmor dobiti od bivšeg poslodavca (prema ZUR- u) Pitam, treba li bivši poslodavac platiti godišnji odmor, budući da mi uopće nisu dali mogućnost da ga iskoristim? Ako treba, kako mogu ostvariti to pravo? Išao sam pitati. Kažu da će navodno provjeriti, ali da oni to neće platiti. Napominjem da se radi o prilično velikom trgovačkom poduzeću koje je član privredne grupe. Isti problem imamo samo nas trojica iz iste firme. Hvala na odgovoru. Josip, Pula