ifek

Zar baš nitko !? Kako sam već napisao, pregledao sam dosta sudskih presuda, ali nisam naišao na takav slučaj - to, što sam možda (malo u šali) 'unikatan' mi ne olakšava situaciju. Možda ipak netko zna za takav ili mome slučaju sličan slučaj (dakle, koji članak ZOO uvažavaju sudovi?) pa bih lijepo molio da opiše sa par riječi. Naime, ako uvažavaju 230. članak onda je pa-pa, ako pak 234. članak, onda bih možda još mogao uhvatiti 'zadni vlak'. Stoga, lijepo molim ... ! Ivan

Prije tri tjedna sam otvorio temu "Nedefinirana zastara", ali nije bilo većeg odaziva (osim FreeFlyera - hvala!). Nadam se da će se sada javiti i drugi - posebno oni koji znaju ili su proživjeli to. Pustimo po strani zašto nisam prije (dok zastara nije bila upitna) reagirao. Sad je što je. Pokušavam procijeniti kakve su mi šanse ako podignem tužbu, jer u slučaju gubitka morao bih segnuti duboko u džep. Kratak rezime (u navedenoj temi je opisano opširnije): - prometna nezgoda – 23.01.2007. - fizikalna terapija završena 27.03.2007. (time je i liječenje tjelesnih povreda 'zaključeno') - 21.01.2010. osig.društvo dopisom odgovara da je zastara 3 godine, a ako liječenje nije završeno 5 godina - zbog dugog čekanja na red je zubna protetika završena 28.09.2010. - odštetni zahtjev predan na OD 23.01.2012. – odbijen zbog zastare po čl. 230. ZOO ZOO definira 'relevantne' zastare u dva članka: Naknada štete Članak 230. (1) Tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. (2) U svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala. (3) Tražbina naknade štete nastale povredom ugovorne obveze zastarijeva za vrijeme određeno za zastaru te obveze. Rokovi zastare kod ugovora o osiguranju Članak 234. (1) Tražbine ugovaratelja osiguranja, odnosno treće osobe iz ugovora o osiguranju života zastarijevaju za pet, a iz ostalih ugovora o osiguranju za tri godine, računajući od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je tražbina nastala. (2) Ako zainteresirana osoba dokaže da do dana određenog u stavku 1. ovoga članka nije znala da se osigurani slučaj dogodio, zastara počinje od dana kad je za to saznala, s tim da u svakom slučaju tražbina zastarijeva kod osiguranja života za deset, a kod ostalih za pet godina od dana određenog u stavku 1. ovoga članka. (3) Tražbine osiguratelja iz ugovora o osiguranju zastarijevaju za tri godine. (4) Kad u slučaju osiguranja od odgovornosti trećega, oštećena osoba zahtijeva naknadu od osiguranika ili je dobije od njega, zastara osiguranikova zahtjeva prema osiguratelju počinje od dana kad je oštećena osoba tražila sudskim putem naknadu od osiguranika, odnosno kad joj je osiguranik naknadio štetu. (5) Neposredni zahtjev treće oštećene osobe prema osiguratelju zastarijeva za isto vrijeme za koje zastarijeva njegov zahtjev prema osiguraniku odgovornom za štetu. (6) Zastara tražbine koja pripada osiguratelju prema trećoj osobi odgovornoj za nastupanje osiguranog slučaja počinje teći kad i zastara tražbine osiguranika prema toj osobi i navršava se u istom roku. Možda sam subjektivan, no meni se čini da članak 230. definira zastaru 'običnih' šteta (npr. ako padne susjedovo drvo na moju garažu, ili, ako mi netko u tući izbije zub (pa mora platiti iz svojeg džepa)), dok članak 234. definira ugovorno-osigurateljske relacije gdje je osigurana odgovornost počinitelja/prouzročitelja štete i šteta se isplaćuje iz namjenskog fonda (prije 'napunjenog'). Koliko sam objektivan u toj subjektivnosti? Možda netko zna kako reagiraju sudovi - pregledao sam dosta sudskih presuda, ali nisam naišao na takav slučaj. Lijepo molim, i unaprijed zahvaljujem, da me rasvijetle ili pak neugodno prizemlje oni koji poznaju tematiku i oni koji imaju takvog iskustva (koji su imali ili pak čuli za takve situacije) u stvarnosti. LP, Ivan

E, vidiš, nejasno je. Zato sam na početku i napisao da je to možda čak i vama, znalcima, izazov, jer situacija, glede moje zastare, nije baš ‘čista’. Inače, novčano je udio zuba velik. Uništen je ‘zub’ u keramičkom mostu. Zub se ne može popravljati pojedinačno, nego treba sve skinuti – poprilični iznos. Povrede su sanirane uglavnom fizioterapijom, a najviše ih je ‘popeglalo’ vrijeme. Čekanje na red je bilo kako sam napisao (normalno godina i pol, u praksi i više). Tu su se umiješale i druge okolnosti – umirovljenje zubara, dodjela drugoga – sve je to vremenski premaknulo završetak liječenja. Da me zub (zubi) stalno bolio, onda bih već bio riješio. No, to je samo opisivanje prošlosti i ne može promijeniti već izgubljeno i propušteno. Mene zanima da li ima netko kakvih iskustava glede suda – kako sud gleda na to. Je li za sud relevantan datum završetka ili mora biti dokazljiv kontinuitet liječenja, kojega ja ne mogu ‘dokazati’ (npr. da si kod doktora ili zubara svakih par mjeseci – možda je negdje definiran rok). Zašto me to sad zanima (makar pred par godina nisam o tome razmišljao). Evo: da bih se upustio u parnicu volio bih znati kakve su mi šanse za ‘dobitak’: - ako su šanse vrlo male (ili skoro nikakve) onda je računica jasna - ako su šanse pola-pola onda moram promisliti o VPS-u - ako su šanse velike onda može i VPS biti visok Kratak rezime, za one koji ne prate temu od početka: - prometna nezgoda – 23.01.2007. - fizikalna terapija povreda ‘završena’ 27.03.2007. - 21.01.2010. OD dopisom odgovara da je zastara 3 godine, a ako liječenje nije završeno 5 godina - zubna protetika završena 28.09.2010. - odštetni zahtjev predan na OD 23.01.2012. – odbijen zbog zastare po čl. 230. ZOO Želio bih - lijepo molim! – da se i drugi uključe, ako imaju ikakvih saznanja o ovakvim ‘dogodivštinama’. Hvala, unaprijed!

Hvala, FF! Kao što sam napisao, sada znam što bih, kada i kako trebao napraviti, ali to više ne mogu i sada se probam hvatati za slamku. Ne zaboraviti, da prije niti nisam razmišljao o odštetnom zahtjevu, ali sada sam se 'navukao' pa .... Rok od 3 godine od završetka liječenja nisam zakasnio – tako izgleda (bar na prvi pogled). Ali (uvije postoji to vražje ali !) ... Sad ću doda(va)ti spomenute kamenčiće mozaika. Nemam ‘uhvatljive’ dokumentacije o toku, odn. trajanju liječenja. Što se tiče povreda, njih sam, recimo tako, sanirao – još su bolovi kao što sam napisao. Ali, ja sam ‘velik’ i nisam hodao doktoru za svaku sitnicu, pa tako niti zbog spomenutih povreda. Za lakše razumijevanje, ili za dodjelu ‘blagog oprosta’, nek’ napomenem, da od vremena još prije nezgode živim 200 km od mjesta osobnog doktora i zubara, tako da pokušavam posjete njima kombinirati (ukomponirati) sa drugim potrebama i obavezama. Dakle, što se tiče povreda, tu nemam baš nešto za dodati. Ako bi se zastara računala po njima onda sam (vjerojatno, odn. skoro sigurno) zakasnio. Otvoreno je ‘liječenje’ zuba – predbilježba za početak liječenja kod osobnog zubara, čekanje od 2 i pol godine, odlazak zubara u mirovinu, obavijest o dodjeli drugog zubara, opet čekanje, između toga grozna naotečenost i bolovi. Podaci o čekanju na liječenje i/ili zubnu protetiku su dostupni na Web stranicam zdravstvenog osiguranja. Želio sam riješiti preko socijalnog, na kraju sam ipak sve sam platio. Je li to dostatan podatak za zaključak o trajanju (kontinuiteti) liječenja, pa da se može uvažiti rok 3 godine.

Moja je situacija poprilično složena - zato i dugi tekst. Ne želim ponavljati ni pitanja ni teme, pa sam, u namjeri dobiti čim točniju informaciju vezanu za moj slučaj, pregledao i pročitao (!) na forumu “Obvezno pravo” sve teme unatrag do 18.04.2008. (preko 1.600 tema sa svim replikama, + svi naznačeni linkovi, + odluke građanskog drugostupanjskog suda, + nekoliko zakona – uglavnom, tri tjedna svakodnevnog sjedenja uz računar). Ipak nisam našao nijednu situaciju sličnu mojoj. Sada mi već pomalo ‘teče voda u grlo’, pa sam se ‘prisilio’ dati svoj primjer na uvid u nadi da ćete mi dati (jer, ima vas dobrih poznavalaca pravne tematike!) korisne informacije – volio bih da budu i dostatne za pozitivno rješenje. A možda je to čak i vama izazov, jer situacija, glede moje zastare, nije baš ‘čista’. Dakle: 27.01.2007. doživio sam prometnu nezgodu. Pregledom su evidentirane povrede gležnja, kuka, ruke, ramena, vrata, mišića kičmenog stupa te odlomljen zub (keramička navlaka u mostu). Glede odgovornosti je situacija čista. Štetu na automobilu sam dobio isplaćenu u mjesec dana – bio sam zadovoljan iznosom. Fizioterapiju (10 tretmana) sam završio 27.03.2007. Stanje se uglavnom ‘poštimalo’, makar još uvijek osjećam bol u laktu, a kod promjene vremena i u kuku, ponekad i u leđima. U vezi zuba sam bio na pregledu kod dežurnog zubara, jer je moj osobni bio na dopustu. Poslije me osobni zubar predbilježio za početak liječenja/sanacije – čekanje na red: 1,5 do 2 godine (javiti će točni datum). TO je klica moje sadašnje situacije! Malo sam se uljuljao, priviknuo na manjkajući dio zuba, a i nije mi baš neko veselje hodati k zubaru. Prošle su dvije godine i pol, meni se ‘kao ne žuri’. Ljeto/jesen 2009. dobijem obavijest da je moj zubar umirovljen i da mi je dodijeljen drugi – opet će biti čekanje oko godinu i pol. Za napomenuti je, da prije, pa čak i tada nisam razmišljao o odštetnom zahtjevu. Pod eksplicitnim nagovaranjem obitelji i dvojice prijatelja (u stilu: ... jesi, baš si prava budala!) sam ‘pristao’ dati zahtjev za odštetu. Od osig.društva mi je, na upit, 21.01.2010. dopisom javljeno da “... ukoliko liječenje nije završeno u roku 3 godine od štetnog događaja, tražbina zastarijeva za 5 godina otkad je šteta nastala”. Dakle, u redu je, po završetku liječenja ću predati zahtjev. Nakon slijedeće naotečenosti i bolova padne odluka: dosta je! Ako treba platiti, platit ću (inače, iznos nije mali – zato sam i ‘vukao’, da uredim preko socijalnog). Potražim drugog zubara, dogovorimo termine i aktivnosti, u međuvremenu sam još jedanput naotečen, termini se premaknu i na kraju, u rujnu 2010. je ‘liječenje’ završeno. Potom, nikako da sastavim odštetni zahtjev. Ipak, početkom prosinca 2011. se pozanimam kod par ‘agencija’ koje se reklamiraju, da za određeni postotak urede sve potrebno u vezi odštetnog zahtjeva. Jednoj dostavim svu dokumentaciju. Do 13.01.2012. nikakve informacije od njih. Zovem ih, i vele da imaju premalo podataka za pokretanje postupka – to, da bi me mogli obavijestiti, njih baš boli ... Vidim, da ću morati sam. Lutanje internetom, različiti savjeti – na kraju sastavim odštetni zahtjev i predam osiguravajućem društvu 23.01.2012. (zadnji dan 5. godine od momenta nezgode). Odgovore mi: “... da je sukladno čl. 230. Zakona o obveznim odnosima nastupila zastara potraživanja”. To je jako kratak opis, u šturim crtama, proživljenoga u tih pet godina. Ako bi bilo potrebno, za bolje razumijevanje, mogu upotpunjavati opis kamenčićima mozaika (za potpuni mozaik bi opis bio na par strana formata A4). Iz sadašnjeg kuta gledanja je jasno i očito: što, kada i kako je trebalo napraviti. Ali, povratka nema. Što sad mene zanima - zastara! Kojeg ste mišljenja? Je l’ nastupila zastara, ili ne? Da počnem pripremati tužbu?

Na početku prvog pisanog kontakta pozdravljam sve forumaše, a naročito one koji se trude i pomažu nama, pomoći potrebnima - hvala vam! Zbog moje situacije u vezi zastare (neimovinska šteta), pregledao sam jako puno tema (forum Obvezno pravo, te odluke građanskog drugostupanjskog suda i ZOO) i nisam našao situaciju sličnu mojoj. To ću obraditi u drugoj temi – treba se dosta potruditi da se slučaj opiše razumljivo. No, pročitao sam negdje, da je moguće predložiti sudu (dati zahtjev, tražiti) da sud ocijeni (provjeri, ustanovi) opravdanost (utemeljenost, ...) tužbe (postupka). Ne znam koji su izrazi upotrijebljeni i ne znam gdje sam to pronašao. Tada nisam ni slutio da bi ta informacija mogla biti korisna u mojem slučaju. Sada pak mi se čini da bi bilo najbolje baš ‘to’ poduzeti. Ne znam da li se ‘to’ daje zajedno s tužbom ili posebno i da li sam taj čin djeluje na rok zastare. Svesrdno se nadam da će ta tema zapeti za oko nekome koji će mi pomoći ili bar usmjeriti na uže područje (ponovnog) traženja. Želja mi je da vam se čimprije mogu zahvaliti na pomoći.