Cody2210

slazem se ja s time, definitivno... i malena zeli zivjeti s nama dok njen braco vise naginje k mami. to je sto se tiče njihovih zelja. i ni pod kojim slucajem nam ne pada na pamet oduzimati djeci majku i njihovu bezuvjetnu ljubav koju oni osjecaju prema njoj. ranije sam napisala: jedna je mama. ona se ne moze zamijeniti. ali svatko zeli svome djetetu pruziti sto vise moze, a tu ne mislim samo na materijalno. i zbog toga je (izmedu ostalog) tu zelja da oni zive s nama.

evo, da podalje objasnim. mi NE pokusavamo iskljuciti majku iz njihovih zivota. jedna je mama i to je normalno da ju oni vole i obozavaju. i normalno je da ona pokusava naci svoj put i svoj mir. to nitko, a pogotovo ne pred djecom, ne osporava. dapače, kad njihova vlastita mama po stoti put preksi obecano, mi smo tu da im objasnimo i ublažimo situaciju. Nikad ne umanjujuci njenu vrijednost. cak kad djeca sama izvuku ono negativno iz situacije (kci najcesce) mi pokusamo 'spasiti' situaciju. cak i kad malena prenese pogrdne rijeci koje mama govori o nama. mi prvenstveno trazimo promjenu odluke o skrbnistvu radi kolicine naseg udjela u odgoju, sto znaci da nema vise ucjena- djeca su moja, ja odlucujem sto cu s njima ili npr, bojimo se prigovoriti zasto se mala ne vozi na trening da ne bi izgubili i to dragocjeno vrijeme s njima. pokusano je pricati s njom, u puno navrata, ali bez ikakvog uspjeha. jednostavno, sve sto joj se ukaze kao problem ili neki savjet- doceka se na nož. pristupila sam ovom forumu u nadi da ce netko imati info o slicnom slucaju, problemima, savjetima, ishodu... ne bi htjela da se misli kako imam neku negativnu predodžbu o samohranim mamama i njihovom pokusaju da vrate svoj zivot. dapace, divim se toj snazi jer nije lako, ali ponekad ne moraju djeca snositi teret roditeljskih problema. ne moraju iz dana u dan slusati gnjusne stvari o svom roditelju, ne moraju biti zrtva samosazaljenja, niti ispaštati ako netko ne želi srediti svoj zivot vec 3-4 godine, a s druge strane imaju priliku zivjeti malo normalnije i sredjenije i sa istom kolicinom ljubavi kao i kod mame. nisam spomenula da djecije želje isto jaaako igraju ulogu u ovom postupku. svi zale mamu, ali nitko ne zna kako je npr maloj i nama kad se ona rasplače i govori kako ne zeli zivjeti kod mame kad pocne skola, te koliko mi to god objasnjavali, da ona i dalje govori kako ne zeli... nismo mi odmah podnijeli taj zahtjev, nego su prosle vec 3 godine (u nadi da ce se sve smiriti). postavljeno je pitanje zasto ne ostane tjedan tjedan: jer djeca koliko god to prihvacala s pozitivom pokazuju da je vrijeme za promjene. kad su kod nas to su jedna djeca, a kod nje potpuno druga. neprepoznatljiva. cak je njihova mama rekla jednom s podsmjehom: 'da, kod tebe nikad ne histeriziraju i NIKAD ne vicu na tebe, haha, kako zanimljivo.' jer sama ne vjeruje da je to istina. i ranije kad sam spomenula 'njene ljubavi' to uopće nije bilo u pogrdnom smislu- stvar je u tome sto se klinci VEZU za te osobe i imaju svoje uspomene s njima i te osobe potom samo nestanu iz njihovih zivota, a oni ostaju zbunjeni. ne osudjujemo nikoga, samo zelimo napraviti (sto mi mislimo) sto je dugorocno najbolje za njih. oprostite ako sam koga uzrujala, nije mi bila namjera.

pozdrav! evo ovako... zivim 3 godine sa deckom/suprugom i imamo dijete od 1,5 god. radimo, normalno funkcioniramo kao obitelj i sve sto ide s time. problem u cijeloj prici je sto on ima 2 djece (4,5 i 6 god) iz 1. braka koji su sudskom odlukom pripali njegovoj bivsoj zeni. problem, naravno, nisu djeca vec velike razlike u odgoju sto djeci naravno radi pomutnju u glavi. iako su djeca pripala majci, i mi ih po sudskoj odluci imamo svaki 2 vikend i svaku srijedu, djeca su u stvari tjedan dana kod nas a tjedan kod mame, a ona redovno prima alimentaciju 3000 kn koliko i pise u sudskom rjesenju. sad dolazimo do problema. mama ne radi, niti je zavrsila srednju skolu, a dok je trajao proces razvoda, upisala je vecernju i zaposlila se na 4 dana! dobila je djecu. od tada (skoro 3 god) nije dala niti jedan ispit niti radila. djeca nemaju nikakve rutine, rucak nije na stolu, ne ide se na trening mj dana jer se ide u frizerski salon, djeca su stalno bolesna, ne kupaju se cesce od 1 put na tjedan, ne stvara im se nikakva pozitivna navika (spremanje igracaka, stavljanje ruke na usta pri kasljanju, ma milion naizgled nebitnih stvari). malena, posto je starija stalno govori kako se mama brine vise za sebe nego za njih plus sto nabraja primjere za svaku situaciju. oni su naizgled u odlicnom stanju, obuceni u markice, imaju sve najnovije ispljuvke od igracaka i tako to, ali kad se zagrebe povrsina vidi se da mali kod nas ne tepa, kod nje ne moze izgovoriti recenicu, kod nas se zna gdje je cemu mjesto, kod nje se bacaju stvari po kuci, kod nas nema histeriziranja i bacanja po podu, kod nje bar jednom na dan... a plus svega sto su vec upoznali 5 maminih ljubavi s 'kojima se ljubi u usta' i nije im jasno zasto mama stalno mjenja prijatelje u koje se zaljubila. njihova izjava. mene zanima kako predociti sudu negativan utjecaj koji izvana ne postoji jer ona ih ne zlostavlja (nisu dehidrirani,ni gladni, ni goli) ali kostantno blaćenje tate, pogrdnih imena s njene strane i histericnih ispada(s njene strane pred djecom)utjece na djecu tako da se pocinju zatvarati. kako i sto poduzeti da se dokaze da njen utjecaj steti? mi smo podnijeli zahtjev za promjenom odluke o skrbnistvu jer mala krece u skolu i onda vise nece djeca moci biti tjedan-tjedan (a po sudskoj odluci je bio jedan period od 4 mj i djeca su nazadovala u svemu) ali nemamo opipljivih stvari za koje se mozemo uhvatiti. pomoć!!! da li traziti psih.analizu svih nas? sto??