Pozdrav,
Bio sam kod nekih odvjetnika na konzultacijama i dobio različita razmišljanja.
Supriga i ja smo 8 godina u braku te ima dvoje maloljetne djece. Živimo u stanu koji sam prije 4 godine dobio darovnicom od majke, a koji je ona dobila temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju od svoje mame. Prije braka podignut je kredit za adaptaciju i stavljena je hipoteka na stan uz suglasnost tadašnjeg vlasnika, moje bake.
Uslijed stalnih razmirica (svađa) odlučio sam svemu stati na kraj i pokrenuti sporazumni raskid braka ukoliko to bude moguće. Ovdje nailazim na poteškoće jer su boljeg imovinskog stanja od mene i očekujem tužbu, jer supruga želi pola stana i želi auto koji sam također kupio na kredit i koji ja otplaćujem. Automobil je kupljen 50% u gotovini (60% njenog novca, 40% zajednička ušteđevina), a ostatak na kredit.
Da ne tjeram ženu i djecu iz stana, ja sam odlučio otići kod roditelja da ne ispadnem osoba koja tjera ženu i djecu na ulicu, a može otići kod roditelja ali tada neće biti na 10 min od posla.
Ne bježim od alimentacije, i ne želim djeci uskračivati njihova prava. I dalje želim sudjelovati u njihovom odgoju u onim zakonskim okvirima koji mi jamče da viđam djecu. Čak razmišljam da dio alimentacije kompenziram udjelom u stanu da djeci ne mijenjam životnu sredinu.
- Da li uopće ima pravo na stan?
- Da li sam trebao izaći iz stana?
- Što je sa autom koji želi i kako se rješevaju obveze? Da li se temeljem sudske odluke kredit prebacuje na nju?
- Ako i ostavim stan njoj, što je sa kreditom za adaptaciju?
Uglavnom svi me savjetuju da ne dajem ništa.
Unaprijed hvala.
LP.
