Virgil

Kolega i ja smo bili tužitelji u jednom predmetu i po prvostupanjskoj presudi ja nisam uspio u tužbi i morao sam nadoknaditi suprotnoj strani 100% parničnog troška osdnosno 8000 kuna. Nisam se žalio, ali drugi jesu i nakon x godina donesena je drugostupanjska presuda u kojoj je između ostalog sud iznos parničnog troška protivnoj strani smanjio na 5000 kuna. Točku u kojoj ja moram platiti 8000 nije mjenjao jer se ja nisam žalio. Ali bez obzira na to ovdje je došlo do novih okolnosti i utvrđivanja bitno manje vrijednosti tih troškova pa me zanima da li imam pravo na povrat preplaćenog iznosa u iznosu od 3000 kuna ? hvala

hvala na javljanju. nema drugotuženika, samo je jedan tuženik. Nasuprot I-tužitelja i II-tužitelja. Oba su po istoj stvari potraživala naknadu štete. I-tužitelj je dokaznim postupkom uspio u potpunosti dok II-tužitelj nije uopće. U tom smislu neuspjeha u tužbi II-tužitelju je dosuđeno da mora tuženiku platiti troškove parničnog postupka u cijelosti, a tuženiku je dosuđeno da uz odštetu mora podmiriti i troškove I-tužitelju koji je s tužbom uspio u potpunosti. Nadam se da ste me shvatili. Nakon žalbe tuženika umanjeni su i parnični troškovi I-tužitelja, ali i tuženika. Također, drugostupanjski sud je umanjio iznos odštete koju je tuženik morao platiti I-tužitelju pa je po sistemu uspjeha u postupku I-tužitelju naloženo da mora također nadoknaditi dio parničnih troškova tuženiku. Točku u kojoj II-tužitelj mora nadoknaditi tuženiku cijeli iznos troškova nije mijenjao iako ju je spomenuo (vjerojatno jer, kako vi kažete, nije se dužan baviti ničim izvan granica žalbenog zahtjeva). Dakako da je smješno da drugostupanjski sud barata činjenicom da već II-tužitelj mora podmiriti sve parnične troškove tuženiku, ali to ne uzima u obzir pa još i i I-tužitelju nalaže da plati određeni iznos. Na kraju dobivamo situaciju da II-tužitelj mora tuženiku nadoknaditi cijelokupni iznos parničnih troškova (i to u onom prvostupanjskom većem iznosu, koji nije umanjen za x nakon drugostupanjske odluke) a također i neovisno toga i I-tužitelj mora nadoknaditi određeni iznos sukladno svom uspjehu odnosno neuspjehu u tužbi. Laički gledano tuženiku se ovime od strane II-tužitelja nadoknađuje cijelokupan iznos parničnih troškova neumanjen drugostupanjskom odlukom i još pride iznos koji mu nakon te odluke mora nadoknaditi I-tužitelj. Recimo da je to slikovito 150% ((100+20) + 30) vrijednosti ukupnih troškova. Da li je to uopće moguće i zakonski utemeljeno, da ne kažem logično ? Inače, o dopunskoj drugostupanjskoj odluci sam čitao ovdje: http://www.pravnadatoteka.hr/pdf/Dopunska_drugostupanjska_odluka.pdf ''Kad je drugostupanjski sud u svojoj presudi propustio odlučiti o parničnim troškovima, dužan je na prijedlog stranke o tome odlučiti dopunskim rješenjem. VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Rev 248/99 od 27. kolovoza 2002. Izvor: IOVS - 2003-1''

ukratko, dva su tužitelja u istoj tužbi... jedan je potraživao x a drugi y kuna po pitanju odštete za nematerijalnu štetu... prvi je uspio 100% a drugi 0%... obzirom da su obojica tražila trošak odvjetnika naloženo je da ovaj drugi tuženiku mora nadoknaditi sve troškove... tuženik se žalio drugostupanjskom sudu... iz toga je proizašlo sljedeće: i prvotužitelju i tuženiku su smanjeni troškovi, također je prvotužitelju smanjena dosuđena odšteta odnosno uspjeh u postupku... drugostupanjski sud nadalje stvara računicu i obračunava koliko prvotužitelj mora platiti tuženiku za troškove i obrnuto po sistemu novonastalih okolnosti odnosno uspjeha od X %... no u svemu tome, točka u kojoj drugotuženik mora platiti cijelokupni trošak tuženiku ostaje nepromjenjena... sud se njome nije bavio jer nije bila predmet žalbe... da li je trebao obzirom na novonastale okolnosti ili se to podrazumijeva samo po sebi ? u tom smislu sad slijede dva pitanja: -da li se i točka u kojem drugotužitelj mora platiti određeni iznos od xy kuna tuženiku morala mijenjati i jasno obrazložiti obzirom da se iznos troškova tuženika mijenjao na manji iznos ? -da li je moguće da prvotužitelj nadoknađuje X % troškova tuženiku ako je točka u kojoj drugotužitelj mora nadoknaditi cijelokupni trošak tuženiku ostala nepromjenjena ? ta logika nas dovodi do toga da bi tuženiku troškovi bili nadoknađeni u cijelokupnom iznosu, pa onda i dodatno još 50%... ima li to smisla s pravnog gledišta ? da li ove nejasnoće zadovoljavaju traženje dopunske drugostupanjske odluke i odgađaju li njenu pravomoćnost ? hvala