KikiSB

Bojim se, jednostavno. Svakako želim da dijete ostane samnom, za nju je to najbolje. Ali bojim se da ju ne izgubim, da se CZSS iz osvete ne okrene protiv mene. Nemam baš neki osjećaj da sustav štiti moja prava, kako da onda vjerujem inspektoratu? I oni su sustav. Kada sam sve pokrenuo vjerovao sam da će sve teći propisno i po zakonu i sad kada sam vidio kako to ne ide ne vjerujem baš nikome u sustavu. Jeste li već upoznati s nekim slučajevima prijave inspekciji, kako je prošlo?

Nikome ništa do sada nisam poslao niti se žalio. Ne znam koja su mi prava, razmišljam angažirati odvjetnika ali to opet košta. Da navedenima pišem žalbe ili da prvo probam sudu poslati požurnicu? Najviše me strah da se ne zamjerim djelatnicima u Centru pa zbog toga dijete bude vraćeno majci. Koliko je bitno djetetovo mišljenje? Naime, ona cijelo vrijeme od dana moje prijave daje izjave službene da se želi vratiti majci. Kada ja nju nasamo pitam jel ju nije strah da će se sve ponavljati ona govori da ju nije briga. Mislim, kod mene nema nikakvih ispada s njene strane prema okolini niti moje ili iz okoline prema njoj. Osim u ponašanju i u školi je zaista zabilježila veliki uspjeh u odnosu dok je bila kod majke. Nekad mislim da se oni u Centru možda nećkaju zbog toga, ali nema što ja imam hrpu liječničkih papira, školskih, izjava bližnjih i sl. što ide meni u korist. Mislim da sutkinja ne otežava nešto postupak već jednostavno čeka mišljenje Centra što bi bilo redovan postupak. Tako je rekla na prvom i jedinom ročištu, da će donijeti odluku kad oni daju mišljenje? Što će se dogoditi ako zatražim od Ministarstva soc. politike i mladih provođenje insp. nadzora?Na koji način to učiniti. Iskreno, malo se ustručavam.

Postoji li zakonska odredba kojom predlagatelj skrbništva nad mlt. osobom može od suda na kojem je predao zahtjev (prijedlog) za skrbništvo tražiti izuzeće Centra za socijalnu skrb tj. njihovog mišljenja oko dododjeljivanja skrbništva. Konkretno, nakon rastave dijete je pripalo dodijeljenjo majci na brigu i odgoj. U prosincu 2010. g. prijavio sam majku za fizičko zlostavljanje i zanemarivanje u odgoju i obrazovanju, sve potkrijepljeno izjavama i medicinskom dokumentacijom. U veljači 2011. Centar je dao dijete meni do daljnega. Do srpnja iste godine vraćana je majci tri puta bezuspješno i uvijek ekscesno vraćena. Tada sam odlučio tražiti isključivo skrbništvo nad djetetom te sam ju upisao u školu kod mene kao i podnio prijedlog sudu radi dodjeljivanja skrbištva. Do podnošenja prijedloga više puta smo se svi sastajali u Centru i ništa nije riješeno. Od podnošenja prijedloga sudu u rujnu 2011. bilo je samo jedno ročište na kojem je sud rekao da će se sačekati mišljenje Centra. Želim njihovo izuzeće jer su spori i do danas su samo jednom zakazali sastanak na kojem su po peti put ispitivali dijete kojem je to naravno trauma. Napominjem da je još početkom ljeta 2011. kod njih u Centru radila nekakve testove za koje je psihologinja rekla da je dobro riješila. Svo to vrijeme dijete posjećuje u redovnim terminima dječjeg psihijatra te je u njegovim nalazima i mišljenjima kao i u samom djetetovom ponašanju i uspjesima u školi vidljivo da je njoj kod mene dobro. Napominjem da ne mogu ostvariti nikakva prava dok se pitanje skrbništva ne riješi, niti besplatnu užinu u školi niti alimentaciju i sl. Nakon dodijeljivanja skrbništva je li moguće parničnim postupkom tražiti i naravno dobiti retrogradno alimentacije? Majka daje djetetu svega 400 kn i to svaki put uz velika moljakanja iako je u mogućnosti bolje se skrbiti o njoj.