Ovako: Naš slučaj je malo kompliciran. Radi se o jednom zemljištu, koji se sastoji od dvije parcele. Jedna od 1000 m2 koju smo stekli kupoprodajnim ugovorom, druga od 69 m2 koju smo stekli spornim ugovorom o zamjeni.
Ugovor o zamjeni je sklopljen 1999, a od tada se vodi vlašničkopravni spor protiv tih osoba. Otežavali su obije osobe s protutužbama te žalbama, tako da i danas spor nije riješen.
2009 se ta osoba, s kojom smo mi sklopili ugovor o zamjeni, usprotivila našom tužbom protutužbom u kojoj traži raskid ugovora o zamjeni. Mi smo se usprotivili protutužbom s prigovorom presuđene stvari te prigovorom zastare. Općinski sud prvo nije presudio s obzirom na te prigovore, pa je slijedom toga presuda donešena uz apsolutnu bitnu povredu parničkog postupka, te su ta presuda i rješenje ukinuti. Općinski sud je sad presudio u našu korist s obzirom na zastaru.
Sad je ta osoba, koje je dala protutužbu, od početka 2012 prevela sve na sina.
Ja mislim da nemože to biti korektno, jer se tako vrlo lako mogu izbjeći učinke (pravomoćne) presude.
Ja vjerujem da će ova zadnja presuda, u kojoj se odbija protutužbeni zahtjev za raskid ugovora, postati pravomoćna.
Ako ta osoba, s kojom mi vodimo spor, više nije u zemljišnim knjigama, onda smo vodili postupak protiv osobe koja "nema veze" s tim zemljištem.
Smatram da je to izigravanje nas svih. Na taj način svi bi mogli izbjeći učinke presude.
Još jedna napomena: Na tom zemljištu su (1999 - početak spora) bile upisane tri osobe. Ugovor o zamjeni je obuhvatio tu činjenicu. Sad je sin stekao vlasništvo na temelju ugovora o darovanju i jedne pravomoćne presude (predpostavljam na temelju izostanka ili priznanja). Kad mi budemo imali isto pravomoćnu presudu, što se tada događa?
Mi smo posjednici od početka. Ako mene pitate, to je zlonamjera i kazneno djelo.
