pegy

Susjed mi je iskracavao kamionom građevinski otpad koji se urušavao na moju česticu. Kako se nije urazumio, morala sam ga tužiti, za uznemiravanje vlasništva. Bio vještak, izmjerio, sudac proveo svemoguće njegove prijedloge i na 20 stranica presude prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti. U izreci naložio da prestane s uznemiravanjem, da vrati u prvobitno stanje, da ukloni sav nanesen materijal i plati troškove. Ta presuda je po žalbi na II. stupnju na odlučivanju. Neposredno po presuđenju, susjed predlaže postupak za uređenje međe, smatrajući da međa nije uređena. /sudski vještak u prvostupanjskoj presudi jasno se očitovao na sve ove detalje. Od 1996. do pred par godina, susjed nikada nije pitao ni osporavao tu parcelu preko koje ide i dolazi do dolca kojeg zatrpava /da bi ga prodao pod građevinsko/.. Međutim, 2009. godine novim Zakonom o gradnji mijenjaju se neke odredbe u smislu prilaznog puta. I upravo zbog toga, on se agresivno hoće proširiti ne bi li dobio prilazni put potrebne širine, ali na našu štetu. Tu je uporan i čini sve ne bi li se proširio .... U prvom stupnju lupetao je gluposti tipa ... "nisam imao naočale kada sam potpisivao ugovor o zamjeni čestica" ... bla bla Na zadnjem ročištu u predmetu uređenja međa, sutkinja je jasno pitala: Kako želite urediti među, po katastru ili po posljednjem mirnom posjedu, na što smo mi i on odgovorili, po katastru. E sada izlazi sa prijedlogom da se saslušaju svjedoci, inače njegova rodbina. Sudac odbija prijedlog do daljnjeg. Ali on ne miruje. Sad izlazi sa podneskom u kojem navodi da se mi "nismo usaglasili da to bude po katastru", pa predlaže sudu da bude po posljednjem mirnom posjedu i opet predlaže svoju rodbinu - inače susjede, a neki od njih su u vrijeme zamjene parcela imali 3 godine.... Naš odvjetnik je odgovorio da se tome protivi jer je na posljednjem ročištu jasno rečeno da su stranke suglasne da se međe urede po katastru. Do kada on može ovako predlagati gluposti? Naglašavam da u prvostupanjskoj presudi prileži mjerničko vještačenje koje jasno kaže od kud do kud se proteže ta parcela koju on uporno hoće proširiti ... Ne znam što dalje.

od 1992. godine imam psihičke tegobe otkada sam radila sa poginulim, ranjenim i exhumiranim vojnicima. Imam brdo liječničke dokumentacije koja to dokazuje. Međutim, tada mi nisu pisali PTSP, već ovo što sam navela anxiozna slika, fobični napadi, neurosis ... Svašta su mi pisali, ali ja nisam uopće vodila računa o tome da treba pisati PTSP. Imam 915 dana borbenog i valjda, 1000 neborbenog sektora. U prvom stupnju su mi napisali da to što sam gore navela, da NIJE MOGLO utjecati na moje zdravlja Žalila sam se i drugostupanjsko tijelo odbilo je moju žalbu, jer "da nisam bila na prvoj crti bojišnice" pa da te bolesti nisu mogle utjecati ... Nastavljam se ambulantno liječiti, što činim do dan danas. Pijem lijekove i radim u sudu kao službenik. Sada sam nedavno posjetila Centar za psihotraumu i imam PTSP 43.1, PTSP visokog intenziteta (prema nalazu psihologa) i upućuju me na daljnje liječenje, u grupi ili dnevnu bolnicu. Ja još pokušavam raditi, ali osjećam da mi je sve teže pratiti rasprave. Bojim se da neću još dugo moći ovako, pa razmišljam da pokrenem obnovu postupka. Kako je odavno prošlo dvije godine od donošenja drugostupanjskog rješenja, ali Zakon navodno ne definira do kada smiješ podnijeti zahtjev, to mi je želja da pokušam sada i razmišljam na koji će me sad način odbiti ...

Ja želim pokrenuti obnovu postupka. Tako su me uputili u Jedinici za psihosocijalnu pomoć branitelja. E sad, pravnica tamo kaže da mora proći najmanje 2 godine od posljednjeg rješenja ... Ovdje je posljednje rješenje 2006. godine... Međutim, ja želim svakako pokrenuti obnovu postupka jer znam da su me prevarili. Pravnica mi je još navela i to da, tijekom 1992. godine, mnogi liječnici nisu niti dijagnosticirali ove simptome pod ptsp, već ovako anxiozno depresivna stanja, fobična stanja .... Prema tome, ja sam na neki način "prevarena". Ukoliko mi odbiju zahtjev za obnovu, da li u tom rješenju, u uputi o pravu na žalbu stoji da imam pravo pokrenuti tužbu protiv RH ili uopće nemam pravo izjaviti žalbu odnosno pokrenuti spor? Želim ovo tjerati do Suda za ljudska prava.

Postoji li više ikakav način da se nalazi dobiveni u ratu, dok sam bila u ratnoj postrojbi ocjenjuju u tom smislu ili oni uopće nisu bitni kao posljedica obnašanja dužnosti u ratu? Postoji li mogućnost vještačenja da dokažem da sam oboljela u ratu (evidentno iz nalaza) i da li mi bolovanje pod šifrom PTSP omogućuje bolovanje u visini cijele plaće?

Liječnicu sam morala promijeniti, jer nije bila zainteresirana za moje stanje. Samo je pisala recepte za lijekove, ali mi nijednom nije spomenula kontrolu psihijatra itd. Nova liječnica je odmah krenula sam psihijatrijom, uputila me sa šifrom 43.1 Koja je razlika od OPĆE u odnosu na PROFESIONALNU NESPOSOBNOST? Da li sa hrpom tableta mogu raditi na sudu? Imam brdo liječničke dokumentacije, od psihijatara. 20 godina pijem lijekove, bez prekida. Da li psihološko testiranje obavljam u psihijatriji ili kod psihologa? Sorry, više neću pitati - gnjavim, gnjavim..

Provela sam u ratu od 30.3.1992-30.06.1996. godine. Status HRVI više ne mogu dobiti jer su mi rokovi prošli, zar ne? (iako sam ovo stekla u ratu a ne u kafiću) A, kolika ta mirovina može iznositi, npr. civilna invaidska + dodaka (koliki je to dodatak). Mrljavac, Vi ste moj dobri duh. Molim Vas uputite me jer se osjećam izigrano, prevareno i pljunuto od strane svoje Domovine.

Početkom 1992. do kraja rata bila u ratnoj postrojbi. Radila sa poginulim, ranjenim braniteljima. Odlazila u kuće dojaviti pogibije i ranjavanja. Oboljela: vodili me pod raznim dijagnozama anxiozno depr.poremećaj, pod stresom, fobični napadi. Tako sam pila tablete i radila. Odbila me prvostupanjska komisija jer da to "nisu bolesti koje sam mogla zadobiti na tom poslu", odbili me po žalbi i u Zagrebu. Propustila sam tužbu Upravnom sudu RH. Sada mi se stanje pogoršalo. Sad me upućuju pod dg. PTSP 43.1. Iz tog ratnog vremena, imam 50-ak nalaza psihijatra iz kojih se vidi strah, tjeskoba, nesanica, nemir . Isto toliko imam nalaza iz tog ratnog vremena sa HMP gdje mi je dolazilo slabo na poslu pa sam prevažana na hitni trakt, jer mi je od šokova sa mrvim braniteljima dolazilo slabo, pa mmi je i srce tada radilo abnormalno. Mučim se i radim sa hrpom tableta, eto, već 20 godina. Sve je evidentirano. Postoji li mogućnost kakve revizije, vještačenja ili čega? Šef psihijatrije mi je rekao da su prema meni bili nepošteni jer da su "PTSP zamijenili glupim dijagnozama" i tako me uništili, ali on smatra da je prava dijagnoza čisti PTSP i da se moram boriti. Radim u drž.službi na neodređeno vrijeme. Imam 27 godina staža i 47 godina. Imam li ja ikakvih prava?