Što se tiče ping pong loptice...dijete nema osjećaj koji je njegov dom i kuda pripada, a to definitivno nije dobro. Znači, majka dovede dijete pred kuću i samo mu ostavi stvari na vratima nenajavljeno jer ju dijete naljuti, naživcira ili jednostavno nema vremena za njega (ima obaveza). Dogovori se s djetetom da će doći po njega, dijete ju zove a ona izmisli da je negdje na putu i da ne može doći po njega, unatoč djetetovu plaču i razočaranju. Otac također kada je dijete kod njega ne želi odgovoriti na njene pozive i namjerno govori djetetu da ga majka ne želi tamo i da se ne sjeti ni nazvati. Sve ide preko djetotovih leđa i smatram da ne bi tako sve bilo da postoji nekakav dogovor oko viđanja djeteta jer je njemu potreban nekakav kontinuitet i red u životu, a ne da živi na taj način već godinu i pol (i tko zna koliko još). Također i dijete samo u čitavoj priči iskorištava situaciju, čim nešto nije po njegovom vrišti da hoće ići kod drugog roditelja i onda bude jedan dan kod jednog, pa tri dana kod drugog, pa tjedan opet kod prvog i tako unedogled...Kada sam spomenula riječ dogovor mislila sam izričito na sudsku presudu jer se roditelji sami nikada neće moći oko ničega dogovoriti.