PepaP

Nemojte ponovno izvrtati moje riječi! Nisam mu ja postavila dijagnozu, niti sam igdje napisala da je netko od mojih poznanika ili psihijatara s kojima sam razgovarala prosuđivao o nečijem psihičkom poremečaju. Kako za tjelesne, tako i za psihičke bolesti postoji opis bolesti. Također postoje ljudi koji su voljni svoja iskustva podjeliti s drugima, u svrhu pomoči ili samo podrške. Ne znam što je sporno i neozbiljno, ako ja psihijatru (ili, u drugom slučaju, poznaniku) ispričam na koji me je način određena osoba zlostavljala, iznesem svoje saznanje o poremećaju koji mu je dijagnosticiran i pitam za opis bolesti ili osobno iskustvo!? Informirati se koliko je moguće i na više strana o psihičkom poremečaju koji je dijagnosticiran ocu djeteta s kojim bi dijete trebalo provoditi vrijeme, meni djeluje sasvim ozbiljno. Također sam napisala da je neko vrijeme boravio u psihijatrijskoj ustanovi (sa možda 13 godina), te da mu kasnije JEST dijagnosticiran spomenuti poremečaj (sa 16-17). Nije li očito da su psihijatrijska vještačenja nad njim bila dugotrajna? Kako za postavljanje dijagnoze treba više od godinu dana, tako i za izlječenje treba mnogo vremena. Potrebne su godine i godine psihoterapija uz redovito uzimanje lijekova. Poremećaj zasigurno neće nestati sam od sebe, a ja sa sigurnošću mogu reći da ovaj zadnjih godina nikakve lijekove nije pio, a ni odlazio na psihoterapije. Štoviše, on se ne osječa bolesnim. Svakako, o njegovoj bolesti postoji medicinska dokumentacija, ne radi se o mojim nagađanjima. Poduzela sam sve što za sada mogu, hvala i pozdrav.

U prvom postu sam rekla; 1. dijete ima 15 mijeseci- razumije što je auto, lopta, keks, medo itd., ali još nije razumno, 2. ne želim mu pružiti mogućnost da uskoro to radi i mome djetetu- ne piše da on to radi, već da ga želim spriječiti da to uradi. Ponovit ću, otac mog djeteta ima psihički poremećaj koji sam navela. Svaki psihijatar, kao i nekoliko osoba, s kojima sam stupila u kontakt, a koje jesu ili su bile bliske s osobom koja ima isti poremećaj, rekli su isto: s takvim osobama nije moguć zdrav suživot, kao ni bilo kakav ugodan blizak odnos. Sa takvim osobama nikakav dogovor nije moguć. Svi trpjeli psihičko zlostavljanje. Dolazi do toga da se žrtve osjete "ludima" i potraže psihijatrijsku pomoč, a psihički bolesnik, nasilnik se osječa sasvim normalno i likuje. Eto, i ja sam to osobno doživjela od oca moga djeteta. Znam da njegov odnos prema meni (ili nekim drugim osobama) nema nikakve veze sa djetetom, ali ja se za svoje dijete bojim. Bojim se kakvom će ga psihičkom teroru, uvredama i lažima izložiti onda kada bude s njim nasamo (onda kada dijete bude razumno), a ne postoji razlog zbog kojeg bih vjerovala da to neće ućiniti. Znam da Vi ne možete potpuno vjerovati mojim tvrdnjama, jer ima toliko mnogo lažnih optužbi. Do prije dva dana moj cilj ni u jednom trenutku nije bio uskratiti mu vrijeme s djetetom, ali pomirila sam se sa činjenicom da njemu dijete nije bitno. Bitno mu je jedino da izazove reakciju kod mene, kakvu takvu. Vjerujte mi, ako želite, da sam poštovala njegove želje za viđanjem djeteta, ali njemu tada postaje dosadno, pa ponovno počinje sa maltretiranjem i napadima 'kako mu ja nedam da viđa dijete', itd. Nema smisla da više duljim i opravdavam se. Ja bi Vas molila, ako znate, da mi kažete na koji način da barem pokušam zaštiti svoje dijete od njega. Moja nada je da dijete ne mora prvo biti godinama izloženo psihičkom nasilju da bi ga se zaštitilo. Hvala.

Da, nedavno sam saznala da mu je narcisoidni poremečaj ličnosti dijagnosticiran u adolescentskoj dobi, te da je još prije toga neko vrijeme boravio u dječjoj psihijatrijskoj ustanovi. Da li se liječio nakon što mu je postavljena dijagnoza, ne znam. U proteklo vrijeme uvjeravao me da je bio u psihijatra i radio psihitestove te da je s njim sada sve u redu, međutim, njegovi postupci govore drugačije. Nisam ga prijavljivala za nasilje. Nemam opravdanja, bila sam naivna i mislila da ce se stvari smiriti. Došla sam pameti i vidim da tu nema kraja, pa želim sudskim putem to riješiti. Danas sam ga, zbog ponovnog uznemiravanja, prijavila policiji. Inače, dotični nije nikada živio s djetetom, nije nikada davao novac za dijete. Tek je povremeno znao kupiti nešto što je potrebno, a zadnjih 7 mjeseci ni to. Dijete viđa 2-3 puta tjedno u šetnjama, zajedno samnom i smatra da ga ne viđa dovoljno. Također je lagao svojoj obitelji da je dijete bolesno i da mu trebaju novci za liječenje, te im i poslao lažne nalaze. Uhodio nas je i maltretirao i uznemiravao pričama da ce mi dijete umrijeti ako ga ne poslušam.... Uglavnom, gospodine, postoji li način da trajno zaštitim dijete od njegovih laži, manipulacija i maltretiranja..tj. od njega?

Pozdrav. Zanima me koji su uvjeti da se roditelju oduzme roditeljska skrb? Da li psihijatrijska dijagnoza može biti presudna? Otac mog 15omjesečnog djeteta pati od narcisoidnog poremećaja ličnosti, za koji je karakteristično da se bolesnici najviše i najžešće iskaljuju na onima koji su im najbliži, koje najviše "vole". Taj čovjek je svojim psihičkim zlostavljanjem već uništio svoju obitelj, a skoro i mene. Ne želim mu pružiti mogučnost da uskoro to radi i mome djetetu. Kako mogu zaštititi dijete?

Hvala Vam. zanima me jos jedna stvar. te njegove "prijetnje",od kojih neke glase,citiram: nezenas sta ce ti se desit,uzet cu ti dijete kad neces da budes s nama...moja obitelj ce igrati prljavo,nezelis to...oni ce napraviti SVE i uciniti od mene svetca preko noci da dijete bude s nama...i ja cu biti go**o kao i moja obitelj...doci cu ti,a trebao sam i prije, s policijom na vrata i raditi s**nja kao sto su moji htjeli da napravim... itd. Posto to nije izjavio usmeno vec pismeno,mailovima,porukama na skypeu i slicno..mogu li to ikako iskoristiti na sudu počnu li s lazima i smicalicama?

dijete ima 9ipo mjeseci,zivi sa mnom i mojim roditeljima od kad se rodilo...otac djeteta u godinu ipo dana-od kad san ostala trudna- nije nista radio osim sta je lagao o svemu o cemu je stigao. nebi se reklo da mu je bilo stalo do tog djeteta s obzirom na sav stres koji mi je,sasvim svjesno, prouzrocio dok sam bila trudna. Prva tri mjeseca djetetovog zivota nije bas ni bio zainteresiran. Kupio bi sta je potrebno(ako bi imao novca) i vidio ga svega 10ak puta. poslje se istina vise ukljucio i pokazao dobru volju. viđao je dijete redovito. prije dva mjeseca ispostavilo se da je od svoje obitelji trazio novac za lijecenje dijeteta,koje naravno nije bolesno. poslao im je lazne nalaze,koje je sam napisao. po prici njegovih rođaka iz inozemstva on i njegova majka su zajedno lagali o bolesti..njih dvoje tvrde da ona(njegova majka) nema nista s tim. osim toga rođaci kazu da su njih dvoje i inace skloni prevarama i lazima. On je i zadnja dva mjeseca vidao dijete,izasli bi zajedno prosetati pola sata-sat. nakon svega sta se desilo nisam mu ga mogla ostavit da prespava kod njega ili da ostanu na samo-ne vjerujem mu i neznam sta je sve spreman uciniti! na kraju krajeva, nije ni prije ostajao sam s njim niti je ikad izrazio zelju za tim. sada zeli na sud i zeli skrbništvo.prijeti se da ce njegovi sve ucinit i lagat da dijete pripadne njemu.odnosno da bude s njima. neznam sta mogu ocekivat od njih i koliku tezinu ima ovo sto je ucinio.ima li sanse da dijete pripadne njemu? hvala