Iz činjeničnog stanja:
Tužitelj je fizička osoba, a tuženici jedna poslovna banka i treća osoba. Poslovna banka je sa žiroračuna tužitelja na žiroračun treće osobe umjesto u nalogu naznačenih 20000 kuna prenijela 200000 kuna. Tužbeni zahtjev stiliziran je kao odštetni zahtjev gdje se preplaćenih 180000kuna traži kao naknada štete, sa zateznim kamatama.
Primjena materijalnog prava:
NAIME,ako ćemo baš gledat strogo civilistički, ovdje se ne radi o odgovornosti za štetu nego o stjecanju bez osnove, pa bi odštetni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan. Međutim, i u znanosti i u sudskoj praxi ima različitih mišljenja u pogledu toga treba li ili ne treba praviti strogu razliku između odštetnog zahtjeva i zahtjeva iz stjecanja bez osnove.
Ja sam skloniji mišljenju da ova dva instituta treba strogo razgraničit, jer tada stjecanje bez osnove ne bi ni postojalo kao samostalan institut, da nema razlike u odnosu na odgovornost za štetu!
Problem je u konkretnom slučaju i pasivna legitimacija, jer je u odštetnom zahtjevu trebalo legitimirati samo banku, a u zahtjevu iz stjecanja bez osnove samo treću osobu.
Praktički rezonirajući najjednostavnije je ovo odbiti s obrazloženjem da se ne radi o naknadi štete i tako izbjeći komplicirana obrazlaganja o pasivnoj legitimaciji i o razlikovanju naknade štete i stjecanja bez osnova, koje bi bila nužna kad bi se išlo na usvajanje ovog loše stiliziranog zahtjeva.
Da čujem kolege, što bi vi ovdje uradili, odbili odštetni zahtjev ili bi usvojili odštetni zahtjev neovisno o tome što se ne radi o odgovornosti za štetu nego o stjecanju bez osnove???
zahvaljujem