tockica na i

Hvala vam na odgovoru, kao i vašem prethodniku. Odlučila sam angažirati odvjetnika, pa ćemo dalje vidjeti. Ne znam samo što se dogodilo prije dvadesetak godina na ostavinskoj raspravi i sad više nemam koga pitati. Da li je moj otac uopće prisustvovao toj raspravi, i što ako je pa se odrekao svojeg dijela kuće?

Ne znam odakle početi priču, možda od samog početka. Dakle moj djed i njegova žena živjeli su u Zagrebu od 1945. Prvo kao podstanari, a zatim su šezdesetih sagradili kuću na dva kata. Moj otac je vanbračno dijete za kojega je djedova žena saznala tek 1951. godine, nakon što je njegova majka zatražila alimentaciju. Tada je moj otac imao već 7 godina. Budući da djedova žena nije mogla imati djece, odlučila se na human potez da njegovog sina uzmu k sebi i da živi s njima. Njegova majka je na to pristala jer je živjela u lošim uvjetima na selu, gdje se ionako nije blagonaklono gledalo na vanbračnu djecu. Međutim, oni njega nikada nisu posvojili, on je cijeli život imao majčino prezime. Djed je to htio, ali njegova žena je bila protiv. Kada se moj otac oženio, ponudili su im da žive s njima u istoj kući, i urede si stan u prizemlju s posebnim ulazom. Dakle, otac i majka su uložili novce u renoviranje tog stana, te uselili, ali nikad nisu crno na bijelo dobili da je taj stan njihov. Niti je stan naravno ikada etažiran. Nekada je riječ nešto značila, ako ti netko kaže da ti daruje dio kuće i ako ti je taj otac i pomajka, valjda to nešto znači. Međutim, vlasnik cijele kuće je bila djedova žena. Budući da je oduvijek bila vješta manipulatorica, tako je i to uvjetovala od njega. Djed umire prije dvadesetak godina, moja majka prije godinu i pol, i eto nažalost moj otac prije nekih desetak dana. Nisam se još uspjela ni oporaviti od gubitka i tuge, a već me je zvala na razgovor i rekla mi da što prije nešto napravim sa stvarima iz stana, jer će ona to početi iznjamljivati. Šok i nevjerica. Kao, mogu joj ostaviti nešto namještaja koji je dobar, dobro će joj doći. Onda sam pitala kako to misli, oduvijek je govorila da će cijela kuća pripasti meni, a sada mi oduzima stan. Pa mi je rekla da ukoliko mi je baš toliko stalo do tog stana, da će mi ga oporučno ostaviti, ali da ne zna kako će mi biti živjeti u istoj kući s ostalim nasljednicima. ??!!?? Ostali nasljednici mogu biti samo njen nećak i njegova žena, jer ostalih nasljednika nema. Dakle, ja koja sam do dvadeset i neke živjela tamo, koja sam za sve druge uvijek bila njena unuka kojom se hvalila, koja sam ipak krv njenog muža koji je tu kuću gradio, nemam očito nikavih prava. Moje je pitanje što mogu pravno učiniti da zadržim barem taj stan koji je ipak jedina moja očevina?