Moja životna priča ide ovako: Živjela sam sa svojim suprugom u zakonitom braku dvadest godina u kući njegove mame xxxx xxxxxxx , moj suprug je umro 27.07.2014. Stim da smo mi uređivali donji dio kuće da bi si stvorili kakav takav uvijet za normalan život, njegova mama nam je radila od poćetka velike probleme, 2011 godine je napravila oporuku u kojoj je navela da moj suprug ima pravo uživanje do njegove smrti a njen unuk sin od pokojne kčeri ima pravo na sve. Ja sam nezaposlena i nalazim se u jako lošoj situaciji, jer je gospođa podnijela zahtijev na sudu da ja idem van iz kuće te je u tome i uspijela. Gospođa je psihički bolesna osoba, njena dijagnoza je sumanuti poremećaj osobnosti, a ta bolest nije od prije tri godine nego prije petnaest godina jer je uvijek pokazivala psihotićna ponašanja, zvala je policiju za banalne stvari, te me je znala i fizički napadati. Moj suprug je zbog nje i u policiji u kojoj je radio od 1990 pa do 1995 godine dobio otkaz. Uništila ga je moralno, finacijski te je morao ići raditi van Hrvatske. Sada zbog te iste ja se nalazim u teškoj životnoj situaciji te ču moram u svojim godinama ići van iz kuće u kojoj sam provela tolike godine. Kome god da sam se obratila nitko mi ne može pomoći jer ne žele ili ne mogu. Molim vas da mi pomognete barem s savijetom jer su me doveli do zida i dalje ne mogu, imam 44 godine, pa zar u mojim godinama da postanem bezkučnik i da završim na ulici samo zato što ustanove kao što je centar za socijani rad, sud slušali jednu psihički bolesnu ženu koja je zbog bolesti i radila zlo prvo svom sinu pa i meni. Ja nemam kuda. Žalosna sam jer očito za mene pravde nema, što sam ostala bez supruga . Pitam vas gdje su moja ljudska prava? Danas sam dobila Zakljucak da ce delolzacija biti 24.11.2014 u 8 i 30 Molim vas pomozite mi!!!!
