ivana_osk

Poštovani! ima li netko informaciju o tome imam li ja pravo na to da me uskoro bivši suprug isplati što se tiče njegovog automobila?? tj da mi vrati novce koje sam ja uložila u njegov auto?? situacija je ovakva: on je imao auto i prije nego smo se vjenčali. kada sm ose vjenčavali moja je obitelj skupila 1000E da si uplatim vozački na što je on poludio i uzeo te novce da bi si registrirao auto i platio ratu kredita( jer kako ću ja na vozački a on nema za registraciju), kad sam rodila uzeo je sve novce što sam dobila za djete (od grada, zupana, države....) i naravno opet registrirao auto i platio dugovve i ratu kredita, dobijala sam godinu dana 1600 kn porodiljnog te sam i te novce povremeno morala dati za rate. i novce od krštenja je isto tako potrošio na auto i tu je bilo nekih 1000 eura. kad sam počela raditi imala sam plaću 2700-2800kn te sam prvu cijelokupnu plaću opet morala dati za 2 rate auta. sad me zanima imam li ja pravo nekako da vratim taj novac??

Ono što mi na prvu nema logike je da prema vama suprug izbjegava provoditi vrijeme sa svojom obitelji, dok sa druge strane kada se spomene rastava on prijeti smrću? eto pa recite mi tko je tu lud?? Pitajte ga direktno sa čim nije zadovoljan, pa raspravite jednu po jednu stavku, ali bez galame i vike. Budite spremni slušati, a zatim zatražite i da se vas sasluša. - on bi najbolje da ja nemam prijatelje-tako da nemam s kime na kavu, da prekinem odnose sa roditeljima - tako da nemora ići tamo. da budem u kući s djetetom eventualno mogu na posao kada ga budem imala. ja takav život ne želim. mislim nisu mi prijatelji iznad svega ali ovih par što imam su mi kao obitelj tako da.... kada bih ja barem mogla s njim razgovarati normalno to bi bilo dobro... jer ni ja ne kužim što točno želi, mislim da on sam ne zna što želi... a kako se trenutno ponaša i razgovara samnom mislim da i to spada u neko psihičko zlostavljanje......u najmanju ruku... već smo do toga došli da svi koji planiraju doći zovu i pitaju jel on doma...ljudima je neugodno slušati njegov "lijep" način razgovora....

S obzirom da nisam zaposlena ja se trudim da djetetu svaki dan smislim nešto novo, da nešto nauči da vidi nešto novo da mu ne bude dosadan dan.. i ne pada mi napamet da ga zanemarujem pa to je moje djete !! za njega bih dala i život ako treba a ne samo normalne uvijete za život... Što se tiče ostale brige kada već moram u detelje kod mene je sve na svome mjestu znači kućanski poslovi su svi na meni (kuhanje, peglanje, pranje, smeće, režije...+ briga oko djeteta da bude čisto uredno sito...) i si se na vrijeme obavljaju tako da ste strane ne uvažavam prigovore.. a posao tržim da ne bude sada da ne želim raditi, želim i jedva čekam da krenem raditi. Što se tiče brige oko muža pa ja sam ta koja ga zove i brine se kad će doć( hoće li uopće doć) što želi jesti kad da bude gotovo što želi obući... itd itd on zahvaljuje na takav način da je na poslu i kad ne treba, on je tamo(provjereno ) poteban možda 4 sata dnevno... ostatak dana-noći... bezveze sjedi ispija kave čita novine.... luta okolo umjesto da dođe kući i bude malo sa svojim djetetom jede odmori ili već šta hoće... znači dok je on tamo bespotrebno min 16 sat na dan ja po kiši snjegu ledu nosim djete kod doktora ili na čuvanje dok ja odem kod doktora na biro ili šta već trebam obaviti.. Dakle nikako ne spadam u te „moderne žene“ jer ja nikada ne bježim od problema čak i dok ovo pišem razmišljam o tome što još mogu napraviti a da nisam već. Ali nema od toga kruha kada samo jedna osoba tako razmišlja a brak je zajednica dvoje ljudi zar ne??? Čemu da se ja trudim i trpim uvrede i ponižavanja zbog nekih glupih sitnica a on da ne radi ništa. Jednostavno tu nema budućnosti.,,, Znači samo ne želim da zbog toga što on ima skupog odvjetnika dobije skrbništvo jer ga djete i tako uopće skoro ni ne viđa i vjerovatno bi ga njegovi starci odgajali na tu pomisao diže mi se kosa na glavi....

naravno da ne bih uskratila djeteu oca... niti mu branila da vdi svoje djete. a kolika je mogućnost da sud odredi da djete živi s njim?? jer zbog tog razloga nekako me strah pokrenuti razvod. naravno i da si tražim posao.. odnsno našla sam ali zbg nekih uvijeta moram čekati još 2 mjeseca kako bih počela raditi. to je ono stručno osposobljavanje za 1600kn...ali nema veze i to mi je super samo da radim i imam primanja... znači ja se samo bojim da mi djete bude pod njegovim skrbništvom... odnosno da živi s njim. može li se to kako dogoditi???

Poštovani Situacija je sljedeća: u braku smo 2 godine i imamo djete od 1,5god. Nas dvoje nikako ne funkcioniramo zajedno, nemamo upće normalnu i zdravu komunikaciju već smo prepiranja i svađe, vrijeđanje, omalovažavanje. I zbog toga sam ga već bila s djetetom napustila (živjeli smo kod njegovih koji se i dan danas kao margarin mješaju u sve) ali eto na kraju pomirili smo se zobg djeteta i otišli u podstanare. Naravno od onih obećanja da će se promjeniti nije bilo ništa pa smo nastavili smo sa svađanjem, prijetnjama i vrijeđanjem. Osim toga od njegove plaće od 7000kn ja nevidim ni lipu – frižider prazan, režije neplaćene, stanarina neplaćena moram tražiti od svojih ( jer ja na žalost još ne radim) da mi daju novaca da platim neke režije kupim nešto hrane, mama mi i donosi hranu u stan.... i A njega baš boli briga nit pita kako smo djete i ja, samo je na poslu od 0-24h tu i tamo dođe kući da se svađa i optužuje kako ja zanemarujem djete i ništa ne radim, . Dovodi me u sitaucije da ga moram doslovno moliti za neku kunu, naravno da sam probala i normalno razgovarati kad i to nije uspjelo rekla sam da ću se rastati te na to dobila prijetnje smrću i nanošenjem tjelesnih ozljeda da ne kažem da je tanka granica u svađi da dođe i do toga. Spolne odnose –nemamo već duže.... Nakon toga svega zanima me koja su moja prava kao majke – ne želim izgubiti djete odnosno da on(njegovi roditelji) brinu za njega .. a ja bih ostala s djetetom u stanu ( i tako mi roditelji plaćaju skoro sve) zanima me mogu li tražiti neko uzdržavanje pored alimentacije?? I kako se uopće određuje alimentacija?? Ukoliko stvarno budu i dalje prijetnje mogu li tražiti neku zabranu prilaska?? I što ću kada on ne želi iz stana?? Lijep pozdrav!