debela_berta

Pozdrav! Molim Vas za pomoć a evo o čemu se radi: Trenutno u kući koja je vlasništvo oca živi i 50-godišnji sin sa svojom četveročlanom obitelji. Do prije 4 godine a počevši prije 20 godina u toj je kući živio sin sa obitelji dok je otac zbog potrebe posla živio na drugom mjestu. Dogovor je bio da kad otac bude umirovljen, vraća se u svoju obiteljsku kuću a sin s obitelji izađe van. Prije četiri godine tako je i napravljeno - otac useljava u svoju kuću, sin sa obitelji odlazi u podstanare. Prije deset mjeseci sinu otkažu podstanarski smještaj te moli oca za privremeni boravak u očevoj kući, dok ne nađu novi stan. Otac pristaje, sin se s obitelji vraća u kuću. Do danas sin nije pronašao novi smještaj, otac ga traži da izađe van no sin odbija, zovu policiju koja kaže da se takav slučaj treba rješiti na sudu. Oca zanima ima li pravo izbaciti sina iz kuće? Ili sin zbog dugogođišnjeg boravka u toj kući, na adresu koje ima i prijavljeno boravište, ima potpuno pravo u toj kući i ostati? Otac nema novaca za odvjetnika, želi se informirati drugim putem. Hvala za svaki odgovor

Sad mi sjelo kako sam već par puta tražila uplatnice da platim režije i sve mi ih nekako nisu dali ...

Jesu to sigurno mutne igre, puno toga indicira baš na to. Nažalost. Stvar koja mi je najmutnija - 1. 3. iznajmiti stan koji se 13. 3. preuzima ??? Ne mislite li da jedan 'direktor' građevinac ima svoje osobe u Gradu koje su mu nešto možda dojavile, brzo iznajmljuje stan koji je godinama potpuno prazan i nekorišten, no onda opet dođe do nekog preokreta i sada nas kao obitelj to košta u svakom pogledu? Ne izgleda li to kao pokušaj muljanja - koga i čega? I ne ispada li po tome da smo mi ti koji smo nasamareni? I prevareni i iskorišteni? I nemoćni da puno toga promjenimo jer tu su očito raznorazni interesi ... ?? Što se tiče izlaska iz stana, tražimo stan koji možemo plačati, odustali smo (koma, stalno plačem zbog toga) od lokacije blizu škole ...

Vjerojatno bi rekcija vlasnika i bila dizanje cijena. Kako i kome bi onda to iznajmljivali, pitam se? Nisam protiv ljudi koji imaju novac i imaju viška stanova koje iznajmljuju - do ovog slučaja bilo je sve više nego dobro - korektni odnosi, ljudski. Baš me zanima što po pitanju sređivanja podstanarstva kaže Europa? Ima li kakvih uvjetovanja na tom području prilikom ulaska u članstvo? Eto, sada sam vidjela na ovom istom forumu da ima podstanara koji pobjegnu i ne plate dugove - znači i vlasnicima stanova bio bi u interesu korektan i zakonom reguliran odnos. Takvi su vjerojatno u manjini. Pretpostavljam da je puno više slučajeva kada su podstanari ti koji 'trpe' samovolju vlasnika - podižu cijene kako im puhne i slično...

Što učinit da se podstanarstvo izvuče iz ovakvog bezakonja? Kako natjerat stanodavce da prijavljuju svoj 'obrt'? Da mi, podstanari, izađemo s transparentima na ulice? Kako ćemo u Europu (tko to želi)? Ovako? Demonstracijom sile? Tko jači taj kvači? Isuviše je pesimizma i boli trenutno u meni da bih svijet gledala kao ljudima ugodno mjesto.

Jučer je vlasnik bio pristojan i uljudan i rekao istinu (valjda) da je, pošto je on građevinski poduzetnik iskrsla neka prigoda da dobije gradsko zemljište u zamjenu za spomenuti stan. A to što su taj isti stan iznajmili samo koji dan ranije - ah, što ćete, slučajnost. Trentno sam prazna, pesimistična bez obzira što su ponudili svu moguću pomoć i malo produljili rok za iseljenje. Danas ću probat razgovarati s odvjetnikom al ni tu ne vidim nikakvu šansu. Žao mi je i koma sam što smo u ovakvoj situaciji no (njegov) biznis je biznis i tu nema alternative.

Tražili smo stan na određenoj lokaciji da bude u blizini škole koju pohađa naše djete. Odredili smo gornju granicu stanarine koju si možemo priuštiti s obzirom da je suprug dugo godina nezaposlen. Intenzivna potraga trajala je 5 mjeseci. Napokon se pojavio stan koji je odgovarao po oba kriterija. Pogledali smo stan, ostavili kaparu od 1000,00 kuna i dobili potpis i podatke gospođe 'tajnice' s kojom smo ugovarali na malom komadiću papira, uz usmeni dogovor da ćemo u stanu moći biti dokle želimo - gospođi s kojom smo ugovarali objasnili smo da naše dijete ide tu u školu i da se s obzirom na količinu stvari i na malo dijete ne možemo seljakati svaki čas. Tražili su polog u visini jedne stanarine - to i prvu stanarinu isplatili smo im kada smo se uselili. Bez potvrde ili računa, naravno. Kod pregleda smo ustanovili da je struja iskopčana a u poštanskom sandučiću bila je gomila računa - jedan kojeg sam vidjela bio je od ožujka 2005. no gospođa je na brzinu pokupila sve račune i rekla da će to sve srediti jer da u tom stanu nikada prije nitko nije stanovao. Novogradnja. Kasnije sam saznala da je zgrada dugo stajala nedovršena (nisam saznala zbog čega). Nakon par dana ukopčana je struja, servisiran bojler, postavljen kuhinjski bojler. Sve super. Nakratko sam vidjela 'direktora' i upoznala ga, stanuje u toj zgradi, kat iznad nas. U stan smo ušli 1.3. Tokom nekoliko dana promijenili sve adrese za dostavu pošte. 16. 3. sam nazvala 'tajnicu' da provjerim na koju adresu će dolaziti računi za režije, a ona me obavijestila da ćemo morati van iz stana jer je Grad preuzeo stan. Bio je to nevjerojatan šok kojega su bili svjedoci ljudi u uredu gdje radim. Dogovorile smo da ćemo se nać da pokušamo razjasniti situaciju. Našle smo se, tražila sam je da mi vrati polog što je ona i učinila. Na moje pitanje zašto su iznajmili stan koji je u sporu odgovorila je da su očekivali plombu u gruntovnici, a ne preuzimanje stana. Predaja stana trebala je biti još 13. 3. no ona nije znala kako da nas o tome obavijesti (grizodušje) pa je od Grada dobila odgodu do 1. 5. i to mi je rekla. Ponudili su pomoć pri seljenju i traženju stana u istom bloku zgrada (pošto je 'direktor' bio ili je vlasnik cijelog tog bloka). Dan-dva nakon toga obavijestili su me da nema slobodnog stana. Čudno, kao da to nisu znali u trenu kada su tu uslugu uopće nudili. Prema iskustvu traženja tog stana pretpostavila sam da će biti problema izaći u tako kratkom roku i to sam joj rekla, jedino što mi se tada činilo kao moguće bio je 'posjet' gradu i nadležnom uredu (GRADSKI URED ZA IMOVINSKO PRAVNE POSLOVE I IMOVINU GRADA). Primio me jedan od načelnika. Objasnila sam situaciju u kojoj se nalazim i kako ne želim da dolazi policija i tjera nas van ili što slično - odgovor je bio - izađite ćim prije van, no ne bojte se, neće vas nitko izbacivat. Počela sam potragu za novim stanom. Kako se bližio 1. 5. a ništa nije nađeno, angažirala sam odvjetnika koji je u Grad uputio molbu za 'najam i otkup stana kojeg sam trenutno u posjedu'. Da bismo dobili na vremenu. Odvjetnik je vidio ovlaštenje o preuzimanju stana i na osnovu toga uputio molbu prema Gradu. Evo dio teksta a za sada, neću upisati niti jedno ime niti broj koji bi bilo koga uveli u priču - za sada je sve anonimno: Aneksom izvansudske nagodbe od 30. prosinca 2002. registrirane pod brojem ........ od 28. veljače 2006. koju je Grad Zagreb sklopio sa ............... utvrđeno je da će Grad Zagreb preuzeti u vlasništvo i posjed .............. 2. 5. nazvao me 'direktor' bijesan i pun uvreda tvrdeći kako je mislio da smo mi izašli iz stana (a stanuje u istom ulazu kat iznad nas !!!!) - problem je prikazao ovako - Grad nije vlasnik dok se stan ne preda; stan se ne može predat dok smo mi unutra; njegov biznis stoji dok on taj stan ne preda jer ima neke dogovore s Gradom ... (?) - i tvrdi da je stan - prodao Gradu. I da je bio jako ljubazan i susretljiv prema nama. I da se pazimo. I da nam produžuje rok do 1. 6., ali da traži od nas potpis da ćemo s tim datumom izaći van. Tvrdi da je lako naći novi stan i ja tvrdim da je lako naći novi stan - no po kojoj cijeni? Onoj koju mi ne možemo platiti. Osjećala sam se izigrano, prevareno, obespravljeno, preplašeno, užasnuto - kako otići u stan od, recimo 400 eura najma što je neka prosječna cijena najma u Zagrebu kada naš kućni buđet jedva da podnosi i ovih 250 eura? Jedna poznanica me uputila u to da nakon 30 dana u stanu imamo 'pravo uživanja' što ja nisam znala (malo se sramim jer sam totalno neupućena u sve te imovinsko-pravne zavrzlame). Odgovor sam pokušala pronaći na internetu i tako otkrila ovaj forum. 3.5. ponovo zove 'direktor' i prijeti da će poslati 'zaštitare' da nas izbace. Krajem razgovora se smirio i želi pomoći, no nikako ne pristaje na moj prijedlog da se kao tri zainteresirane strane - Grad, on, mi - nađemo i nekako produžimo taj rok za iseljenje. Koje sam sve korisne savjete dobila tu na forumu, vidite i sami. Jučer, u nedjelju, ponovo zove 'tajnica' i dogovorili smo se da se nađemo - ona, 'direktor' i ja u jednom kafiću i probamo dogovoriti. Hoće li biti plodonosno ili će prijetiti i tražiti od mene da potpišem nekaj .... Sliči na sapunicu cijela ova priča. Postoji li netko tko vuče konce a Grad ili jedan njegov ured pleše kako to 'netko drugi' traži? Jer ako oni nisu očekivali da će doći do preuzimanja pretpostavljam kao mogućnost da je netko silno poželio baš taj stan .... S druge strane, ako su nekim načinom, doznali da se sprema preuzimanje stana oglasili su najam po relativno povoljnoj cijeni (i upecali sitnu ribu - nas) tako da u stanu bude nekoga i da se to preuzimanje onemogući ili otegne ... no tada su učinili protivno Gradu i sada Grad stopira neki njegov biznis a mi smo u svemu tome, nasamareni. Iskorišteni i prevareni. I tražimo zaštitu pravnim putem. To je sve za sada.

Usmeno je bila ugovorena cijena, naravno, a kako smo obitelj s malim djetetom zanimalo me koliko dugo možemo ostati u stanu - odgovor tajnice je bio - dokle god vama odgovara, nama je OK. Ne znam što je istina i tko je trenutni vlasnik tog stana - Grad ili firma - no pokušaj ljudskog sporazuma koji sam jučer iznjela prvo tajnici nije uspio, gospođa je odigrala na kartu - dobit ću otkaz ne potpišete li mi se na izjavu da ćete iseliti za mjesec dana a kako se ja tako nešto ni u ludilu ne bih usudila potpisati, rastale smo se da bi uvečer u dest vlasnik telefonski prijetio i to ne prvi puta - isto je to napravio dan ranije nazvavši me u ured. Moja je pretpostavka da Grad gadno pritišće njega jer neki 'bigbos' pritišće Grad (neslužbena informacija osobe koju poznajem 15-ak godina). Inače, odvjetnika smo angažirali no jučer mi je bio nedostupan. Njegov je prijedlog bio tražiti stan kojeg smo trenutno u posjedu u najam i otkup (pravničkim rječnikom) da bismo dobili potrebno vrijeme. Zahtjev je na Grad pristigao, pretpostavljam, prije nekoliko dana. Moje novo pitanje - pošto vlasnik ne pristaje na ljudski dogovor - kako se mogu obraniti od njegovog verbalnog napastovanja? Bojim se da će nas fizički napasti, možda ne on nego neki 'zaštitari' (time mi je sinoć prijetio) tako da sada znam potpunu definiciju duševne boli. Može li policija pomoći?

Znam da je bio u vlasništvu firme, provjerila ZK na internetu; znam da je 'tajnica' zaista osoba vezana uz tu firmu (rodbinski) i da je u suglasnosti (pretpostavljam i po njegovom nalogu) s vlasnikom firme iznajmljen stan. Problem je još i to što nije obavljena primopredaja stana jer smo mi, nesrećom, u stanu. Hvala vam, anonimni, upravo to što mi predlažete (otići kod nadležne gradske službe) jučer se iskristaliziralo kao moguće povoljno rješenje kojim ćemo, nadam se, dobiti mogućnost pristojnog izlaska iz stana.

U trenutku kada smo iznajmili stan on je bio u vlasništvu firme koja ga je gradila, sve smo ugovorili s njihovom 'tajnicom' - tražili su polog u visini jedne stanarine i prvu ratu. To smo im platili. Za 14 dana obavjestili su nas da je Grad 'preuzeo' stan, faksali nam Odluku što je nas potpuno šokiralo i izbezumilo - kako im je uopće palo na pamet iznajmljivati stan koji je bio u sporu!?! Znam da nemamo nikakva prava, no u ovu glupu situaciju nismo ušli tako da smo provalili sjekirom u stan već smo takav stan (potpuno prazan, golih zidova i po prihvatljivoj cijeni) tražili 5 mjeseci - što preko oglasnika; što preko agencije; dobili ključ u ruke, selili namještaj (uključujuću kompletnu kuhinju!!!) nekih desetak dana, nakon svega toga ljudski gledano, izmrcvareni smo i financijski i fizički a nakon šoka i duboko emotivno. Što vjerojatno pravno nema nikakvu težinu no ljudski gledano iseljavati se kompletno dva puta u dva mjeseca ... nemam riječi. Javila sam se na ovu stranicu tragom spominjanja 'prava uživanja'. Eto. Hvala na javljanju, u početku sam bila štura jer nisam znala hoće li biti ikakvog odgovora na moju temu. Hvala još jednom

Podstanar sam u stanu koji mi je iznajmila firma koja je gradila zgradu no podstanarstvo smo ugovorili s fizičkom osobom, bez ikakvih papira, naravno.

Kao podstanar ušla sam u stan koji je u međuvremenu preuzeo Grad Zagreb. Imam li ja kakva prava u cijeloj toj zbrkanoj situaciji?