A što reći o početku, mlad i lud, zaljubio se, oženio osobu koja je imala iza sebe brak ( čak sam prešao i preko toga što mi je slagala kada smo se upoznali da je razvedena, nije razvod se dogodio kada sam je zaprosio i tada mi je priznala da malo pričekam jer nije rješila razvod), godinama pokušali imati dijete, uspjeli i dobili dvije curice, nakon toga (curica tada starija imala 5 god.) krah, prevara u braku, emotivno udaljavanje, pokušaj mirenja ali uzalud, istjerala me iz kuće, nakon 3 god. razdvojenog života pokušao mirenje jer sam je volio bez obzira što mi je napravila ali i zbog djece jer sam želio da imaju oba roditelja, pristala da živim s njima ali ne kao bračni par već da ona i dalje ima drugog kraj sebe, odustao, podnio zahtjev za razvod braka, svega sam se odrekao u korist djece, plaćam alimentaciju ali lova najmanje ide za djecu, vidim to, mislio sam da će kao majka biti bolji roditelj više vremena provoditi s našim curicama ali one su sve više i više same u dobi od 11 i 9 god. Odlučio sam se tražiti zajedničko skrbništvo 15 dana kod mene 15 kod nje pa da ne znam kako mučno to bilo ali ovako dalje nema smisla