Amper

Ok hvala..

Na kraju nisam dobila odgovor.

opet vas pitam kako glasi izreka presude

utvrđuje se da je tužitelj suvlasnik nekretnine, te je tuženik dužan trpjeti uknjižbu na 1/2 dijela...

Sudskom presudom se nije steklo vlasništvo. Vlasništvo se steklo kupoprodajnim ugovorom. Mnogi zbog toga generalno brkaju osnov stjecanja, pa tako shvaćaju da je presuda osnov stjecanja jer se netko po presudi može knjižiti.

Tijekom parnice isticane su druge činjenice koje su vrijedile tada, jer u trenutku kupoprodaje nije ishodovana suglasnost ministarstva koja je u to vrijeme bila potrebna. Iskorišteni su djelomično pravni lijekovi, jedan je još u tijeku, no to sada nije važno.

Dakle, molim odgovor na pitanje iz uvodnog posta, a ne udarajte po ZV-u.

Hvala.

(Matrix ovo što si napisao vezano za ZV, vrijedi za HR državlj. u mom slučaju.)

Hvala Spitfire!

radi se o nekretnini na kojoj strane osobe nemogu stjecati pravo vlasništva,pa vas pitam jel se doista radi o nekretnini u smislu odredbi članka 358.ZV.

Da. Točno.

Nadalje,da li ste vi bili stranka u sudskom postupku koji je prethodio donošenju presude temeljem koje je ishođen upis u zemljišne knjige.

Da.

I ponavljam:

Uredno nakon rješenja o uknjižbi podnijet je prigovor, no ZK sudac prigovor šalje na rješavanje višem - županijskom sudu koji je taj PRIGOVOR riješio kao ŽALBU (!?), pa su me time uskratili za pravni lijek. Naravno, odbijen je prigovor uz čudno opravdanje da se u zk postupku ne rješavaju takva pitanja. Nitko doduše županijski sud nije ništa tada pitao, niti mu se obraćao, niti je htio pobijati presudu. Ukratko, ZK sud je izbjegao riješiti prigovor, po čijem je rješenju o prigovoru tek tada trebalo uputiti žalbu višem sudu.

U zakonu se također govori o ispravku po službenoj dužnosti. Zanima me također kada sud ispravlja po službenoj dužnosti?

Osim toga, čl. 358.a. ima i st.2.. Dakle, radi se o osobi koja nema pravo stjecati nekretnine iz tog stavka. Osoba nije iselila iz hr, nije rođena u hr, nije nikada imala hr državljanstvo, ništa sličnoga...

Nadam se da je jasna nezakonitost.

Spitfire

čl.358.a govori o pravu stjecanja vlasništva na nekretninama na području Republike Hrvatske bez suglasnosti nadležnog ministarstva - o čemu govori čl.357. - a članak 358.a kao posebnu kategoriju ističe građane Europske unije kojima suglasnost nije potrebna kao naravno niti hr građanima.

tako da to možeš isključiti

(ne radi se o iseljeniku, i sl... već o strancu u punom obimu)

možete li pojasniti što znači: 1.) da je presuda nezakonita; i 2.) da je nezakonito i nepotpuno provedena u zemljišnim knjigama? bez toga će biti teško odgovoriti koja je od te dvije tužbe prikladnija za postizanje svrhe.

1. nezakonita u smislu knjiženja stranca temeljem presude na nekretnine koje strani državljani ne mogu po zakonu stjecati nikakvim pravnim poslom (kupoprodajom...), niti presudom, samo nasljeđivanjem, a ovdje nije riječ o nasljeđivanju.

2. stranac nije dostavio svu potrebnu dokumentaciju, putovnicu, sl., a iz prijedloga za uknjižbu nije vidljivo da se radi o strancu, (niti je to u presudi vidljivo). Čak štoviše uknjižen je s adresom na kojoj već odavno nije...(kako bi zameo trag da je stranac)

Uredno nakon rješenja o uknjižbi podnijet je prigovor, no ZK sudac prigovor šalje na rješavanje višem - županijskom sudu koji je taj PRIGOVOR riješio kao ŽALBU (!?), pa su me time uskratili za pravni lijek. Naravno, odbijen je prigovor uz čudno opravdanje da se u zk postupku ne rješavaju takva pitanja. Nitko doduše županijski sud nije ništa tada pitao, niti mu se obraćao, niti je htio pobijati presudu. Ukratko, ZK sud je izbjegao riješiti prigovor, po čijem je rješenju o prigovoru tek tada trebalo uputiti žalbu višem sudu.

Dakle, nepravilnosti ko iz filma.

Molim, ako netko može odgovoriti koja je razlika između te dvije vrste tužbe?

Koja od te dvije tužbe se koristi ako se želi brisati/ispraviti uknjižba izvršena temeljem presude koja je nezakonita, a i nezakonito i nepotpuno je sprovedena je u zemljišnim knjigama?

Hvala.

svejedno ćeš biti osuđen...

Od kud ti znaš da će biti osuđen? Vidovitost?

No mene zanima dali ima smisla žaliti se na prekršajni nalog u smislu da nema dokaza od strane nalogodavatelja o počinjenju opisanog prekršaja s obzirom da nisam imao dokumente od motora te da nalogodavatelj nemože sa sigurnošću utvrditi o kojem ili čijem se motoru radi imajući u vidu da isto nisu utvrdili uvidom u broj šasije na samoj šasiji.

Prekršaj sam počinio toćno kako je opisano ali mišljenja sam da policija nije postupila u skladu s pravilima postupanja te da ne vidim načina na koji će dokazati prekršaj koji sam počinio.

Ima smisla. Njegova riječ protiv tvoje riječi. Potpuno ste ravnopravni i po zakonu i po Ustravu.

dosta informacija o odgodi ovrhe:

http://klinika.pravo.unizg.hr/content/odgoda-obustava-i-zavrsetak-ovrhe

usvajanje ustavne tužbe:

http://sljeme.usud.hr/usud/praksaw.nsf/Ustav/C12570D30061CE53C125756D00445536?

Predlažem moderatoru da ovu temu istakne kako bi bila svima pri ruci, i kako bi se na nju mogle postaviti korisne i praktične informacije i pozitivna iskustva u borbi čovjeka protiv nezakonitih lešinarenja raznih banaka, komunalnih institucija, bilježnika, sudova...

kao što je i ova:

http://limun.hr/uof/img/Obavijest.pdf

Ukoliko Vam je FINA-e blokirala račun netom prije plaće, a prije nego što ste obavijestili poslodavca (odnosno prije nego što ste otvorili zaštićeni račun) i nezakonito blokirala ili oduzela sredstva na koja imate pravo, ili 2/3 primanja...,

jedan od načina kako možete povratiti nezakonito oduzeta sredstava jest da pošaljete banci u kojoj vam je otvoren tekući račun otprilike ovakav zahtjev ovjeren od poslodavca:

IME BANKE

ADRESA

(može email adresa ako šaljete emailom skeniranu verziju)

ZAHTJEV ZA PREKNJIŽENJEM SREDSTAVA

Vaše ime i prezime

adresa i OIB

Budući da je tekući račun blokiran nekoliko dana prije plaće u (mjesecu), a poslodavac nije mogao uplatu dijela primanja izvršiti na zaštićeni račun koji još nije bio otvoren u trenutku blokade, a na koji bi trebalo po zakonu biti položeno 2/3 iznosa primanja, zahtjeva se od XX banke da izvrši preknjiženje 2/3 uplaćenih primanja, (s tekućeg na zaštićeni račun), oduzetih protuzakonito i protivno čl. 173. st.2 OZ.

U XXX, datum

Poslodavac XXX

pečat

http://www.udarno.com/tko-sudi-sucima

http://www.dsv.pravosudje.hr/index.php/dsv/postupci/odobrenje_za_pritvaranje_odredivanje_istraznog_zatvora_ili_za_kazneni_progon

Da li za takva djela, nakon prijave ODO-u i istražnih radnji, sam ODO vodi kazneni progon ili ODO uputi na privatnu tužbu? Najčešće ODO vodi progone u slučajevima kada je država oštećena, a ne čovjek. (osim ako se radi o težim kaznenim djelima; ubojstva i sl..)

Ne vidim u tome ništa jezovito. Suci su ljudi, a budući da se ljude ne može napraviti savršenima, a pravo očito nije isto što i pravljenje kula od pijeska jer se ne bi inače godinama studiralo, onda je sasvim normalno da se sustav gradi na temelju realistične pretpostavke da će ti ljudi griješiti, a ne a ne na temelju nedostižne pretpostavke da će biti nepogrešivi..

Sve 5. Kad bi samo inteligentni i savršeni ljudi radili, onda nitko niti ne bi radio.

Problem je ako je netko pristran, a procesi su komplicirani, pa se šteta nanosi iz sekunde u sekunde. Kod mene je vrlo vjerojatno korupcija u pitanju. Naneseno mi je toliko nepravde da to ne bi pas s maslom pojeo, dok je druga strana prolazila bez ikakvih povreda. Što se i u takvim slučajevima treba vaditi da je sudac čovjek koji može pogriješiti?

I tko je rekao ikad išta za slučaj da netko pogriješi? Svi mi griješimo, pa ukoliko nam neko ukaže na grešku, najčešće ćemo to ispravit (ukoliko nismo egoistični ili poremećeni na drugačiji način).

Onaj tko pogriješi, ukoliko mu ukažeš na grešku, ispravit će to, no problem je onaj egocentrični ili potkupljeni manijak koji ustraje u toj grešci, taj je problem i njega treba udaljiti i ne dopustiti da služi.

S druge strane napisala si ovo:

To da sudac donese odluku koja nije u skladu sa zakonom je sasvim normalna stvar koja se svakodnevno događa. Inače bi mogućnost žalbe bila nepotrebna, a ako bi i postojala, niti jedna žalba ne bi uspjela.

Dakle, očito se često griješi, i s tom pretpostavkom se ne bi trebalo pomiriti, i te greške bi trebalo svesti na minimum - zakonom i strogim sankcijama, pa da vidiš koliko će se onda griješiti.

Da li je po tebi sve normalno? Da li bi ti isto tako rekla da je normalno ako netko ubije nekog? (Poanta ovog mog retoričkog pitanja jest da ti ukažem da ne znači da je normalno sve što se događa.)

Ne znam čemu čuđenje zbog postojanja "loših" sudaca. Pa nisu to reptili sa nadnaravnom moći, već ljudi kao i svaki drugi. Isto kao i svećenici, liječnici, psihijatri ili tete u vrtiću.

 

Svugdje ima ili nema kukolja.

Naravno da ne treba generalizirati i smatrati da su svi suci jednako loši/dobri, to nisam niti mislila reći. Imala sam prilike biti na ročištu i vidjeti rad jedne izuzetne sutkinje koja ima tako fajn i istančan osjećaj za pravo i pravdu. Atmosfera je bila vrlo opuštena, i čak u jednom trenutku dobila sam osjećaj da žena ima "ugrađenu" vagu u glavi i da dobro može procijeniti što jest, a što nije, tko laže, a tko govori istinu, te pronaći vrlo brzo odgovor i vrlo spretno ukazati na laž ili nepravilnost.

Generalno, još ukoliko se radi o sucu koji ima bar malo mozga, mislim da mu se ne bi moglo dogoditi da često pogriješi. S obzirom da sam zbog lošeg odvjetnika morala sama u istraživanje zakona, primijetila sam da su zakoni pisani s logikom i nisam pronalazila puno nelogičnosti, možda više nedorečenosti. (Btw, struka mi je miljama udaljena od prava, zakona i pravosuđa.)

No opet naglašavam da me zanimaju loši suci. Oni su problem, i oni mogu uništiti ljude.

S obzirom da si već povukla paralele s tetama u vrtiću, (ili isto npr. učiteljima), ukoliko primijetiš nepravilnosti u njihovom radu, dovoljno je samo da nazoveš inspekciju (pa čak i anonimno) i odmah stižu na vrata škole ili vrtića, a tete i učitelji u slučaju nepravilnosti, odmah lete s posla istog trena. Tako da ti usporedba baš i nije primjerena. Protiv loše tete u vrtiću se možeš boriti, no protiv lošeg suca ne možeš. Ovo sa svećenikom neću ni komentirati. On nema nikakvu odgovornost, niti može uništiti čovjeka. Ako se to i dogodilo, radi se o izuzetku.

Probaj malo bolje.

Poštovani !

Prema čl. 67. Zakona o sudovima sudac za svoj nesavjesan rad bi trebao odgovarati. Eto imamo zakon, ali stvarsnost je drugačija. U ime neovisnosti sudaca donose se nakaradne presude...

Ude, možda si gledao stari zakon, jer ovo što sam pronašla u vezi sa čl. 67 nema veze s odgovornošću sudaca:

Članak 67.

(1) Ako predsjednik suda utvrdi da je zahtjev neosnovan, odbit će ga rješenjem protiv kojeg stranka ima pravo žalbe u roku od osam dana od primitka rješenja.

(2) Stranka ima pravo žalbe i ako predsjednik suda u roku od 60 dana od zaprimanja njezinog zahtjeva o tome ne donese odluku.

(3) O žalbi odlučuje predsjednik neposredno višeg suda. Ako se zahtjev odnosi na postupak koji je u tijeku pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske, o žalbi odlučuje ...

http://www.zakon.hr/z/122/Zakon-o-sudovima

Na koji zakon si mislio?

To da sudac donese odluku koja nije u skladu sa zakonom je sasvim normalna stvar koja se svakodnevno događa.

Pretpostavljam da je to istina, i to saznanje je u najmanju ruku jezovito. Ti ljudi su se školovali dugi niz godina i učili o pravu iz raznih perspektiva, sistema i sl! Suci rade na radnom mjestu na kojem odlučuju ponajviše o imovini, i direktno i indirektno o životima drugih ljudi, stoga njihovo ne poštivanje zakona zbog nekih svojih "vjerskih" (političkih ili egoističnih) načela je sablasno. Podržavati takav rad sudstva degradira sustav vrijednosti i društvo u cjelini.

Kada bi suci bili sankcionirani to se ne bi svakodnevno događalo. To i jest jedan osnovni razlog zbog kojeg smo nezadovoljni sa pravosuđem. Suci su zaštićena vrsta koja očito uživa u posvlasticama, a nemaju nikakve odgovornosti, pa ni ne trebaju brinuti o posljedicama svoga rada i odlučivanja. Dok stvari budu tako postavljene korupcija i nemar sudaca će u pravosuđu cvjetati. Kada bi suci materijalno odgovarali za svoje greške, mogućnost korupcije, namjernih (pa čak i slučajnih) grešaka i sl. bile bi minimalne, a povjerenje u pravosuđe bi naraslo. Mislim da ne postoji niti jedan drugi modus rješavanja korupcije, nego samo materijalna odgovornost onih koji pišu i sprovode zakone.

To da sudac donese odluku koja nije u skladu sa zakonom je sasvim normalna stvar koja se svakodnevno događa. Inače bi mogućnost žalbe bila nepotrebna, a ako bi i postojala, niti jedna žalba ne bi uspjela.

 

Budući da su praktično svi postupci, s malo iznimaka, (barem) dvostupanjski to isključuje da bi samo jedan sudac mogao oštetiti stranku namjernim i izravnim nanošenjem štete. U drugom stupnju se najčešće odlućuje u vijeću više sudaca pa se samim tim jako otežava da se okrivi jedan pojedinačni sudac.

 

(Druga je stvar što su ta vijeća u puno slučajeva formalnost, a postupak faktično vodi jedan sudac. Njima odlučivanje u vijeću odgovara baš zbog navedenoga.)

Nažalost zbog lošeg odvjetnika višem sudu nije upućena žalba zbog te nezakonitosti, već drugih razloga (makar se "potegnulo" slično pitanje). Na vidjelo je izašla situacija tek po odgovoru višeg suda koji se po toj točci i nije mogao očitovati, ali se indirektno dotaknuo pitanja, i koji je ponovio grešku jer prvostupanjski nije istražio bitno za odlučivanje što bi utjecalo na ishod presude. Uostalom, neki dokumenti ključni po tom pitanju se mogu pojaviti i nakon presude, što je i osnova za ponavljanje postupka nakon pravomoćnosti presude.

U svakom slučaju moje pitanje odnosi se na protuzakoniti i nesavjesni rad i čin suca, a ne na žalbe, višestupanjske sudove i sl. Dakle, gdje, kome, kako... prijaviti suca?

Pišite žalbu višem sudu.

misliš na žalbu na presudu ili žalbu na rad suca?

Što ako sudac donese neko rješenje ili čak presudu koja ne poštuje zakon? Što bi tu specijalno trebalo dokazivati ako se zna točno što zakon kaže? Na koji način je moguće suca prijaviti i kome?

Ili suci mogu postupati protuzakonito bez ikakve odgovornosti?

Molim ako možeš reći zbog čega je to posebna priča?

Nadalje. što se tiče osvećivanja sudaca, zanimljiv mi je članak 104. Ako bi se nekako mogao provesti, onda bi suci razmislili dva puta hoće se olako osvećivati, pa plaćati iz svog džepa.

Da li se čl.104 odnosi samo na povredu prava na suđenje u razumnom roku ili se odnosi na štetu koju stranici u postupku nanese sudac svojim nezakonitim ili nepravednim radom i u širem smislu?