U braku sam već deset godina, udana sam za pomorca i živim na jednom otoku.Dolaskom u ovu malu sredinu postala sam depresivna i već se deset godina lječim antidepresivima. Moj suprug negira da sam bolesna a njegova majka me stalno zlostavlja na onaj način koji bi ja nazvala put do pakla poplpčan je najboljim namjerama ona sve najbolje zna pa tako i odgajati naše dijete. Kada suprug stigne kući želi da sam neprestano sa njim, da nikuda ne idem jer kao najbolje je nama samima kod kuće isto tako neprestano mi šalje poruke na posao i onda se ljuti kad na njih ne odgovaram.U zadnje vrijeme počeo me je svakodnevno fotografirati u oskudnim kostimima koje neprestano naručuje putem interneta. Svakodnevno kada dolazim kući znam što me uveče čeka pošto se ne mogu opustiti popijem bocu Pelinkovca da bi mogla pozirati do dva tri sata ujutro a on me snima sa sto kamera i fotoaparata,a onda u takvom stanju se ujutro moram dizati na posao,bojim se da ne postanem alkoholičarka. Isto tako sada je počeo kupovati razno razna pomagala pa se ja moram zadovoljavati dok me on snima. Do sada sam to radila njemu iz ljubavi jer kao to je njemu jedina zanimacija na brodu ali više ne mogu jednostavno osjećam se kao objekt a ne osoba sa dušom. Moje pitanje je da li je ovo oblik psihičkog zlostavljanja jer se moja depresija unatoč tereapiji pogoršava a on me uopće ne razumije. nije ni normalno da stalno po kući moram hodati u štiklama i kratkim haljinicama i da moj sin koji sada ima osam godina to mora gledati. molim vas za bilo kakav odgovor jer on uskoro dolazi kući a ja jednostavno ne znam što da radim..Očajna sam
