Hvala na brzom odgovoru....
Samo da napomenem da ako on odluci da ovaj brak ne moze opstati, jer svatam da sam ja gresku napravila ( pod kojim god ubjetima), ne mislim se protiviti tome, ali je stvar u tome sto se nebi mogli dogovoriti.
Meni nije namjera da odvajam dijete od njega tj da branim da ga vidja ili bude kod njega, ako bi doslo do tog razvoda, slazem se sa time da on dijete vidja koliko i ja, da ga uzme sebi na odredjeni broj dana, jer ne mogu reci da je on los otac i da dijete nije sigurno kod njega, on je brizan otac i voli dijete koliko i ja, niti bi mogla tvrditi da nije u stanju brinuti za dijete... jer dijete ga treba i voli i smatram da je najnormalnija stvar da imaju kontakt i da dijete treba znati da je otac uz njega i da ga voli, isto koliko i majka>
Ali me brine da li otac isto tako razmislja, iz povrijedjenosti i ljutnje moze tvrditi da ja nisam dobra majka, da nisam u stanju brinuti za njega, iako dijetu nikad nista nije falilo,od paznje ljubavi brige pa nadalje, mali je skoro 24 sata dnevno samnom, ponekad je kod bake na sat dva da se igraju setaju i slicno, napredno je i zdravo dijete koeje nije izlozeno nikavim svadjama ili ispadima...
Ali ako bude htio ( a rekao je u slucaju da) da dijete zivi kod njega i da ne zeli da ga ja vidjam, vjerujem da ce njegova porodica stati na njegovu stranu i reci kako ja nisam sposobna brinuti se sam o dijetu...
E sad ne znam ko odlucuje kod koga ce dijete zivjeti, czss (da li je to opstine u kojoj zivimo ili kantonalno, ne razumijem se u to) i koji sud, jer nisam sigurna na ciju stranu ce ko stati ako je opcinski sud jer su tu u biti njegovi prijatelji i poznanici...
I sto se uslova za dijete tice, koliko je bitna visina plate jednog i drugog roditelja pri razmatranju ko ima bolje uslove, i velicina stana, i to ko bi cuvao dijete dok je roditelj na poslu?
Jer stvarno ne znam kako ce se cijala prica zavrsiti pa ne zelim da se kasnije nadjem u situaciji da ne znam odakle poceti i sta ocekivati...
hvala jos jednom