gavrilo

Zahvaljujem na ažurnom odgovoru! Sad je sve jasno Lijep pozdrav.

Zahvaljujem na odgovoru, ali očito sam bio nedorečen u pojedinim detaljima. Krivotvoritelj i vlasnik nisu ista osoba. Vlasnik negira krivotvorenje i ne želi vratiti nekretninu iako je krivotvoritelja svjesno potaknuo na krivotvorenje, ali očito je među njima negdje ''puklo'' pa je krivotvoritelj odlučio ''propjevati''. Nakon takvih spoznaja, treća osoba dala je vještačiti sporni ugovor pa je nedvojbeno potvrđen falsifikat odnosno čak i metoda falsificiranja. Znam da po Zakonu o zemljišnim knjigama, sudskoj odluci mora biti priložen original ili ovjerena kopija, a ovdje je običnakopija, pa se pitam kako je to prošlo nezapaženo. Ono što me najviše zanima u svemu je: dali je istina da pravna ništetnost ne zastarijeva, ako se uspije dokazati? Hvala još jednom Vama i Matrixu76!

Poštovani, dio moje daljnje rodbine došao je u posjed (vlasnički list) vrlo vrijedne nekretnine na osnovu darovnog ugovora potpisanog od osobe koja im nije u krvnom ( a ni u drugom srodstvu ). Ugovor je, navodno, potpisan dalekih šesdesetih prošlog stoljeća te je na osnovu njega izvršen upis vlasništva u zemljišne knjige ( i to tek početkom devedesetih!). Ono što je čudno jest činjenica da u zemljišnim knjigama nema položenog originala tog ugovora, već samo neovjerena kopija, čijim je vještačenjem od ovlaštenog sudskog vještaka nedvojbeno utvrđeno da se radi o falsifikatu potpisa darovatelja. Darovatelj nema nasljednika i njegove nekretnina, da nema spornog ugovora, pripala bi jedinici lokalne samouprave. S obzirom da je zastupila apsolutna zastara temeljem Kaznenog zakona, a tvoritelj falsifikata spreman je priznati djelo, postoji li mogučnost da se na temelju pravne ništanosti poništi sudska presuda kojom su oni uknjiženi kao vlasnici s obzirom da je sudac rješenje donio u bitnoj zabludi oko stvarnih činjenica. Unaprijed zahvaljujem na odgovoru.