Hodao sam k njemu 2009. dok sam radio u centru za patronažu, i onda su me tražili djedica i njegova supruga da i privatno dolazim k njim. Odlazio sam neko vrijeme, ali kada sam uvidio što se kod njih događa (žena ga se uporno htjela riješiti, pa mu je uz dnevno veliku dozu lijekova, davala vino, konjak u većim količinama) posvađao sam se sa gospodinovom suprugom, prijavio sve centru za socijalnu skrb, zvao sina u Njemačku, bio kod njegove sestre, pokušavao riješiti to sve na sve moguće načine, al uzalud, nikom nije bilo stalo, osim meni. I zatim sam prestao dolazit k njima. Unajmili su nekog drugog, ali se djedici stanje pogoršalo, i krajem 2011./početkom 2012. (ne sjećam se točno) završio je u bolnici. U trgovinu u kojoj sam radio došao je njegov šogor, i obavjestio me kako mu se stanje pogoršalo od kada sam ja otišao, i da su puno puta požalili što me djedova žena otjerala 2009. Posjetila sam ga u bolnici, bio je stvarno loše. Nedugo nakon toga ( nekoliko mj.) u dućan mi opet dolazi djedov šogor. Kaže da je na zahtjev djedice došao da me zamoli da dođem k njemu da se dogovorimo da ponovo dolazim k njemu. I išao sam, bio je presretan kad me vidio, stisnuo mi ruku, i rekao: "Da te moja luda žena nije otjerala, ja bi sada hodao!" Prepričao mi je sve, kakve je terapeute imao, kako su se prema njemu ponašali i kako su ga tretirali, rekao je da sam ja jedina osoba koja se oko njega istinski trudila, da su svi ostali samo muzli novce, i ništa ne radili s njim, ali su njegovoj ženi bili super jer su s njom cugali, i nije ih bilo briga kako se ona odnosi prema djedici. Tada smo se dogovorili oko mojeg ponovnog dolaska, ugovorili smo plaću, odlazio sam svakodnevno, bio tako po dva, tri, pa i više sati, radio i ono što mi je posao i ono što mi nije. Nadalje se sve odvijalo kako sam napisao u prvoj poruci. Evo, to je kompletno cijela priča.