Prilično sam se dugo dopisivao s gradskim službama na ovu temu jer sam na stanovištvu da nisam u obvezi plaćati komunalnu uslugu koju ne koristim. Evo moga stava:
Stari je Zakon o zaštiti od požara regulirao i dimnjačarske usluge dok dimnjačarske usluge novi Zakon o zaštiti od požara (NN 92/2010) godine NIGDJE ne spominje. Zakon o zaštiti od požara dakle više ne obavezuje lokalnu upravu da uređuje dimnjačarsku službu.
Zakon o komunalnom gospodarstvu u čl.3.st.1 pod 11 je naveo kao jednu od komunalnih djelatnosti dimnjačarske usluge. U Zakonu je navedeno 13 komunalnih djelatnosti od kojih neke koristimo kao građani Osijeka redovno, neke povremeno, a neke možda nikada iako su nam na raspolaganju. Jedan dio komunalnih usluga plaćamo kroz komunalnu naknadu kao vlasnici stambenog, poslovnog prostora, zemljišta, itd (član 22.), a dio po izvršenoj usluzi. Dimnjačarstvo se u ovom zakonu spominje samo u čl.1 pod (13): „Pod obavljanjem dimnjačarskih poslova razumijeva se obveza čišćenja i kontrole dimovodnih objekata i uređaja za loženje.“ Ni riječi više!
Osim dimnjačarskih usluga ne postoji niti jedna od 13 komunalnih djelatnosti koju smo obvezni plaćati, a da ništa ne dobijemo zauzvrat.
Ako kao energent u kućanstvu koristim plin i tko i kojim zakonom određuje kako i tko brine o mome dimnjaku?
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zapaljivim tekućinama i plinovima (NN 56/2010) u čl. 3. definira sljedeće:
„Plinska instalacija je instalacija od glavnog zapora za zatvaranje na kraju priključka ….. a sastoji se od plinskog cjevovoda s opremom, plinskih uređaja i trošila, uređaja ili otvora za opskrbu zrakom za izgaranje i odvod dimnih plinova.“
Ovdje se vrlo jasno iščitava kako je odvod dimovodnih plinova, dakle dimnjak na koji je spojeno plinsko trošilo sastavni dio plinske instalacije.
Čl. 9. Zakona pod (5) kaže: „Ispitivanje plinske instalacije iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka, po propisanom postupku od strane operatora, pored operatera, može obavljati i od njega ovlaštena pravna ili fizička osoba ili stručna služba potrošača o čemu se izdaje ispitni izvještaj.“ Da li je koji dimnjačar od bilo kojeg operatora dobio kakvo ovlaštenje i tko je kada od dimnjačara dobio kakav izvještaj ili potvrdu i ispravnosti plinske instalacije?
Nadalje, članak 9. istog Zakona pod 3. navodi sljedeće:
„Operator, prilikom promjene ili umjeravanja plinomjera, produžuje ili uskraćuje isporuku plina samo na temelju ispitnog izvještaja o nepropusnosti i ispravnosti plinske instalacije u građevini ili dijelu građevine namijenjene za stanovanje, a najmanje jednom u 10 godina, ako drugim propisom nije određen kraći rok.“
“Potrošač u građevini ili dijelu građevine javne namjene i građevine ili dijela građevine u kojoj se obavlja gospodarska djelatnost dužan je ispitati nepropusnost i ispravnost plinske instalacije najmanje jednom u 5 godina, a operator u tom roku produžuje ili uskraćuje isporuku plina samo na temelju ispitnog izvještaja, ako drugim propisom nije određen kraći rok.“
Iz ovih članaka se može izčitati da je obveza ispitivanje plinske instalacije (a samim time i dimnjaka) 1 put u 5 godina za građevine javne namjene. Isto tako, u građevinama namijenjenim za stanovanje potrebno je to obaviti najduže svakih 10 godina. Prema istome ispitivanje plinske instalacije (a samim time i dimnjaka) obavlja operator ili od strane operatora ovlaštena pravna/fizička osoba/stručna služba. S tim da ovdje nije riječ samo o dimnjaku nego kompletnom ispitivanju nepropusnosti i ispravnosti plinskih instalacija. Nigdje riječi o 1,2 ili 4 kontrole godišnje.
MUP je u svom odgovoru na pitanje Udruzi dimnjačara Slavonije i Baranje jasno naveo: „Nadalje je u stavku 5. istog članka (Zakona o zapaljivim tekućinama i plinovima) određeno da postupak ispitivanja plinske instalacije iz stavka 1., 2. i 3. članka 9. obavlja po postupku propisanom od strane operatora, a pored operatera, može obavljati i od njega ovlaštena pravna ili fizička osoba ili stručna služba potrošača, o čemu se izdaje ispitni izvještaj.“ (http://dimnjacarislavonijeibaranje.hr/obavijesti/2012/12/10/upit-za-pojasnjenje-postupka-ispitivanja-plinske-instalacije)
Na web stranici našeg operatora su samo 2 rečenice koje se odnose na dimnjak: “Prije priključenja trošila na dimnjak, dimnjak mora pregledati i očistiti odgovorna osoba koja o tomu izdaje potvrdu. Dimnjak se mora redovito čistiti i kontrolirati da se ne začepi.“ (http://www.hep.hr/plin/kupci/upute.aspx)
Imam jednu plinsku grijalicu u podrumu. Od izgradnje kuće i dimnjaka (Schiedel dimnjak) ništa osim plina se nikada nije koristilo za grijanje i nije bilo priključeno na dimnjak. Dimnjak iznutra izgleda kao da je jučer izgrađen. Niti zrnca čađe ili nekih drugih nečistoća. I bez dimnjačara to mi je dovoljno da se osjećam i koristim plinsku grijalicu sigurno.
Koncesiju za dimnjačarske usluge Grad Osijek je dodijelio trgovačkom društvi Dimnjak d.., Osijek koji mu za to plaća koncesijsku naknadu u iznosu 194.040 kn godišnje. U Osijeku je prema Dimnjaku oko 6.700 klasičnih, 11.450 plinskih, te 7.500 dimnjaka koji su izvan uporabe.
Zašto mi dimnjačar dolazi na vrata?
Odlukom o obavljanju dimnjačarskih usluga koju je donio Grad Osijek dimnjačari su obvezni čistiti sve dimnjake koji koriste kruta i tekuća goriva 1 puta mjesečno u sezoni grijanja od 1.09. do 31.05. Izvan sezone grijanja te obveze nema. Riječ je dakle o 6.700 dimnjaka koje 9 mjeseci odnosno 9 puta u godini treba očistiti tvrtka Dimnjak. Vjerojatno nitko od građana koji se griju na kruta goriva nema ništa protiv da im Dimnjak čisti dimnjak u tijeku sezone grijanja.
Međutim to nije sve.
Dimnjak ima pravo/obvezu „prekontrolorati“ i onih 7.500 dimnjaka izvan upotrebe 1 puta godišnje i naplatiti im tu uslugu. Dimnjak ima istom odlukom pravo/obvezu 2 puta godišnje obići i „prekontrolirati“ 11.450 dimnjaka na koje je kao u mome slučaju priključeno plinsko trošilo i naplatiti tu kontrolu. Kontrola obje vrste dimnjaka se sastoji od vizualne kontrole tipa, imaš dimnjak ili imaš dimnjak s priključenom plinskom grijalicom - molim novac. Ne dolazi nikakav dimnjačar koji nešto pregledava već običan radnik koji traži novac za ništa. Uopće nije dakle riječ o plaćanju usluge već je riječ o kvaziporezu.
Ovo je tržišna privreda, liberalni kapitalizam. Osim ukoliko nije porez, a ovo očito nije porez, ikome ne želim dati novac bez ikakvog razloga, bez ikakve protuusluge 1 ili 2 puta godišnje upravo za ništa?
Odlukom o obavljanju dimnjačarskih usluga koju je donio Grad Osijek, a odnosi se na rad dimnjačara stoji u:
Čl.17.: „Svi korisnici dimovodnih objekata i uređaja za loženje dužni su omogućiti redovito čišćenje i pregled dimovodnih objekata i uređaja za loženje koji potpadaju pod obavezan pregled i čišćenje...“
Čl. 19.: „Korisnici dimovodnih objekata i uređaja za loženje dužni su dozvoliti i omogućiti čišćenje i pregled istih, radnim danom u vremenu od 7 do 17 sati.“
Podsjećam vas na Kazneni zakon RH čl. 122.: „(1) Tko neovlašteno prodre u tuđi dom ili zatvoreni ili ograđeni prostor koji pripada tom domu ili se na zahtjev ovlaštene osobe otuda ne udalji, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.“
Ovim ste dakle suprotno KZ „ozakonili“ da nam dimnjačar smije ući u kuću, a da ga mi u tom naumu ne smijemo spriječavati. Ove se odredbe vjerojatno ne odnose na građane koji imaju dimnjake izvan upotrebe ili se griju na plin jer kod njih dimnjačar nema što pregledavati ili kontrolirati osim zatražiti da im se plati za ništa.
Čak je Grad je izašao u susret Dimnjaku da mu moramo biti na raspolaganje u radno vrijeme od 7 do 17 sati inače smo dužni to dodatno platiti. Što je s nama radnim ljudima koji u to vrijeme moraju biti na radnim mjestima?
