nitrogen

Poštovani, kolegica i ja smo se prijavili na natječaj jedne zagrebačke srednje škole. Ona za ne-nastavno osoblje, računovodstveni referent, a ja za nastavno (nastavnik). Riječ je o strukovnoj školi. Mjesec dana nakon završetka natječaja škola objavljuje na svojim internetskim stranicama odluku o zaposlenju. Nas dvoje nitko nije ni zvao na bilo kakav razgovor ili testiranje u školu niti smo dobili odbijenicu. Oboje smo uvjereni da posjedujemo znanja i vještine te udovoljimo natječaju. S obzirom da nam je oboje to prvi natječaj u javnim službama molimo Vas da nam pojasnite na koji način je škola obvezna provesti natječaj. Da li škola mora postupiti prema Zakonu o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi? Sve je to po našem sudu dosta netransparentno. Da ne spominjem da dvoje zaposlenih (od 5 radnih mjesta u natječaju) ima isto prezime. Uputio sam se i na pravni savjet sindikata nastavnika, no tu su me odbili jer nisam član sindikata, paradoks, ne mogu biti član kada nisam zaposlen u školi. Molim Vas za pomoć i savjet. Hvala

Zahvaljujem.

Hvala Vam. A što je sa tužbom za naknadu nanesene štete protiv vlasništva. Imate li tu kakav prijedlog te da li je moguće?

Poštovani, Molio bi Vas za savjet. Moj pradjed 1966 godine prodao je dio tj. 10m svog zemljišta današnjem susjedu te se isti upisao u zemljišnim knjigama na našu česticu a ne onu kupljenju (nemamo naš primjerak ugovora). Kupac je kupio tih 10 m od mog pradjeda i ostatak od susjeda s druge strane (za taj dio ne postoji ugovor). I vjerojatno je bilo jednostavnije upisat se na čistu česticu (našu) nego pokrenut postupak za spajanje dviju čestica. Malo smo istraživali te u zemljišnim knjigama smo dobili taj ugovor na uvid. Primjer ugovora u zemljišnim knjigama pisan je pisaćim strojem te je vidljivo da je ugovor nadopisivan tj. Korištena su dva pisača stroja. Nakon tog saznanja išao sam provjeravat vjerodostojnost ovjere ugovora. Jer ovjera ugovora na gruntovni pisana je nalivperom a na originalu kupčevog ugovora pisana je kemijskom olovkom. Tada ovjeru ugovora (1966.) vršio je Općinski sud u Zagrebu. Zatražio sam uvid u knjigu potpisa u Državnom arhivu. Ugovor pod tim brojem ne odgovara sa stanjem u knjizi potpisa. Druge su stranke. Čak ni datum ne odgovara. Pregledavajući cijelu knjigu našao sam potpis pradjeda sa drugim datumom i drugim brojem, zaista riječ je o kupoprodaji i stranke odgovaraju. Čitajući zakone i postupke, pretpostavljam da je potrebno pokrenuti postupak za poništenjem ugovora i vračanjem na staro stanje u zemljišnim knjigama. Ovo nije prvi puta da smo pokušali riješit naš problem. Pokušali smo sa dvoje odvjetnika prije 10 godina i postupak se nije makao s mrtve točke. Stoga sam sam krenuo u istraživanje kako je do trenutnog stanja došlo. I našao sam da je lažiran ugovor sa kojim je izvršen upis u gruntovnoj. Idući tjedan bi trebao. ukoliko postoji u arhivu, dobiti na uvid stvaran ugovor koji je moj pradjed potpisao. Ukoliko ugovor postoji pretpostavljam da u ugovoru stoji da je djed prodao dio a ne česticu do. Inače stanje u katastru je stvarno stanje. Nitko nikome nije ušao u posjed. Svi smo na svojim česticama (stvarno stanje i katastar - zemljišne knjige ne odgovaraju) Da li temeljem tih krivotvorina postoji kakva kaznena odgovornost kupca, osobe koja je ovjerila. Te s obzirom da smo mi zakinuti za pravo vlasništva 48 godina da li postoji mogućnost privatne tužbe za naknadu štete. Ispričavam se na količini posta, ali slučaj je kompleksan i zbilja ne postoji jednostavniji način da ga opišem. Unaprijed zahvaljujem na svim mogućim savjetima.