Mishko007

Odvjetnik mi je poslao račun za usluge koje je vršio prije više od pet godina, a iznos računa je gotovo dvije prosječne hrvatske plaće. Interesantno je to je račun imao samo jednu stavku - odvjetničke usluge za razdoblje 1995 - 2008. Još prije više od dvije godine sam pismenim putem molio da mi dostavi troškovnik učinjenih nenaplaćenih usluga, ali se nije očitovao o tome, već mi je nedavno poslao račun s naznakom da se plati u roku od par dana. Interesantno je to da je dio usluga bio plaćen u tadašnjim njemačkim markama, za koje nije izdan račun, a također, stranka koja je izgubila spor koji je on vodio je platila troškove suđenja i odvjetnika. Ima li pravo odvjetnik zahtijevati da mu se plati ono što mu je već plaćeno, a bez obzira na to već je u zastari (mislim da bi rok zastare trebao biti pet godina), te da li ima pravo poslati račun bez specifikacije troška. Osim toga, taj isti odvjetnik, koji nas je zastupao prilikom ostavinske rasprave za nasljeđenu imovinu, krivim savjetovanjem nas je naveo da platimo porez na promet nekretninama, a koji smo mogli izbjeći da smo zanemarili oporuku ili da se oporučni nasljednik odrekao nasljedstva u korist nekog od nasljednika iz direktne nasljedne linije koji bi bio oslobođen plaćanja poreza. Mi kao pravni laici to nismo morali znati, a on koji je bio plaćen da zastupa naš interes, to je trebao i morao znati i tako nas savjetovati. Također, kome se mogu obratiti i požaliti na takvo bezobrazno i neprofesionalno ponašanje. Da li mu mogu natovariti krivnju za materijalnu štetu učinjenu njegovim namjernim ili nehotičnim propustom pri zastupanju i savjetovanju.

Za Uskršnje blagdane sam, kao i mnogi drugi naši sunarodnjaci, krenuo na put kako bih blagdane proveo sa svojom rodbinom. Pri tome sam trebao preći granicu sa susjednom BiH, na prijelazu Stara Gradiška. Kako mi je putovnica istekla mjesec dana ranije, policajcu na graničnom prijelazu sam pokazao osobnu iskaznicu, ali je on provlačenjem iste kroz sustav za identifikaciju detektirao da je i osobna iskaznica istekla prije nepunih mjesec dana, što ja zaista nisam znao jer to nisam provjeravao. Sustav me je automatski evidentirao i poslao prekršajni nalog zbog "pokušaja ilegalnog prelaska državne granice", a ja sam vraćen nazad. Neki dan mi je došla kazna sa prekršajnog suda u visini od 1100 kn + 140 kn sudskih troškova. Inače, kazna za ovaj prekršaj u zakonu je 800-8000 kn (ako u međuvremenu nije poskupilo). Smatram da, iako sam teoretski kriv za prekršaj, nisam napravio nikakvo nedjelo, nikog nisam ugrozio, nikome štetu materijalnu ni duševnu nisam učinio, radi se samo o nepažnji, a moja namjera je bila provesti Uskršnje blagdane sa svojim najbližima. Kao pristojan građanin ove zemlje, zaposlen, visokoobrazovan, koji marljivo radim na dobrobiti između ostalog i ove zemlje, uredno plaćam porez, nikad nisam kažnjavan, nemam čak ni bodove u prometu, sa nezaposlenom suprugom i maloljetnim djetetom sa posebnim potrebma, smatram da zaista nisam zaslužio da me se tako grubo kažnjava (čak nisam dobio minimalnu kaznu predviđenu za taj prekršaj)... Naravno, namjeravam pisati prigovor višem (ili visokom) sudu, i tražiti da mi se umjesto novčane kazne dodijeli ukor, dobrotvorni rad ili zatvor u najgorem slučaju, jer mi je to zaista puno novaca. Molim savjet, kako se postaviti u prigovoru, te kolike su mogućnosti da mi se prigovor prihvati. Hvala!

Hvala mnogo na konkretnom odgovoru, pokušat ću se informirati na navedene telefone, iako mi se zaista čini da je borba s našom birokracijom istinska borba s vjetrenjačama...

Htio bih otvoriti zabavno-ugostiteljski obrt, kavanu-dječju igraonicu, gdje bi se u jednoj prostoriji nalazio šank i prodavala se bezalkoholna i osvježavajuća pića te topli napici, a u druga prostorija bi bila ispunjena igračkama, tako da roditelji mogu dovesti svoje dijete, pustiti ga da se igra (gumeni grad, tobogan, puno igračaka, lopti, balona...) dok popije kavu/čaj/sok i pročita novine ili popriča s nekim. Za djecu bi se plaćao ulaz u igraonicu (cca 15 kn za cijeli dan). Roditelji bi bili odgovorni za svoju djecu. Da li se to može (s obzirom na stalne promjene zakona i propisa) registrirati kao obrt, i pod kojom klasifikacijom? Birokratski dinosaur koji ne zna ili ne želi raditi svoj posao, a koji radi kao refernet za obrte u gradskom poglavarstvu mjesta gdje živim smatra da se takvo što ne može otvoriti, prijeti inspekcijama, spominje zdravljak ili igraonicu koja mora udovoljavati milion zahtjeva od ministarstva, imati uposleno stručno osoblje, program koji oni napišu... Mislim da se to ipak može napraviti, bez obzira što lokalni isfrustrirani birokrati žele glumiti lokalnog boga, i njima se može stati na rep... Zato, molim pomoć konkretni pravnim savjetima. Hvala!

Nakon 12 godina rada iz privatnih razloga mijenjam mjesto boravka, te zbog nemogućnosti dolaska na posao zbog velike udaljenosti želim raskinuti radni odnos. Da li je i kako moguće dobiti zaista zasluženu otpremninu, a o čemu nema govora o ugovoru o radu, niti postoji kolektivni ugovor ni pravilnik o radu. Da li dati otkaz ili dogovoriti sporazumni prekid radnog odnosa, a da se pri tom ne izgubi pravo prijave na burzu rada?

Moja prijateljica radi već dugi niz godina kod javnog bilježnika. Radno vrijeme je 7.30-16.00 bez pauze (na vratima ureda čak piše krivo radno vrijeme). Iako u zakonu o radu piše da rad tjedno ne smije iznositi više od 40 sati, da je obaveznih min. pola sata pauze uračunato u radno vrijeme te da kao samohrana majka malog djeteta ne smije raditi prekovremeno bez njezina pismenog pristanka, to se sve događa. Jako sam zabrinut zbog njezinog zdravlja. Tjelesno zdravlje joj je ozbiljno narušeno, a niti na preglede ne stigne otići, jer joj se za svaki dan bolovanja na koje ima pravo prigovara i prijeti otkazom. Na samu pomisao o poslu dobiva grčeve u želucu. Ustručava se tražiti svoja prava, plaši se otkaza jer samohrana majka malodobnog djeteta sa posebnim potrebama, podstanar, u kreditima... Molim neki koristan savjet, da li bi prijava inspekciji rada pomogla, ili bi se to dalo riješiti na neki drugi normalan način...