Antonio2

Trebao sam 2002. god. dobiti Spomenicu domovinske zahvalnosti.Sjecam se da nam se reklo da nema sredstava ili nesta slicno i da za sada nista od toga.Vidim u Narodnim novinama moje ime u popisu dobitnika tog priznanja.Kome se obratiti nakon 5 godina ili sve zaboraviti?

Hvala na odgovoru,dakle ako sam dobro razumio taj "sramotni" omjer 30-70% se moze ipak promjeniti na bolje u obnovi postupka za koji mjesec.Usput da kazem da mi je oduzeto oruzje,a i skoro sam morao na vanredni pregled za vozacku.Zakljucak :Kad treba naj..at onda sam PTSP-ovac ,a kad trebam ostvarit svoja prava onda nisam. I jos kad vidim ove nove "bolesnike" od prosle i ove godine,vecinom su cak i lovci , a meni se oduzme pistolj-suvenir star 95 godina koji sam dobio na poklon i nikad iz njega nisam pucao,inace nevolim oruzje. Zalosno.....

Dragovoljac sam, u mirovini od 2004 god, imam status HRVI 30% privremeno,opca nesposobnost ,lijecim se od 1996 god. dijagnoza PTSP chr.U postupku za inv. mirovinu ovlasteni vjestak mi je ocjenio odnos rat-mir 60-40% da bi povjerenstvo za reviziju ocjenilo 30-70%.Zalio sam se nakon drugog rjesenja tj. nakon izracuna kao sto se i predlaze na ovom forumu.Naravno zalba je odbijena kao i vecini.Nakon toliko godina lijecenja, trovanja lijekovima,ko zna koliko nalaza sa dijagnozom PTSP chr.i promjena osobnosti ,desetak bolnickih lijecenja,MMP2 test, itd.donese se takva odluka.U vecim djelu 70% kako se kaze , navode se bolesti za koje nisam nikad bio lijecen npr. visoki tlak,primarno specificni poremecaj osobnosti.....Sad mi ostaje mogucnost tuzbe pa molim savjet da li iskoristiti tu mogucnost ili dici ruke od svega i gristi se i pojacati terapiju