Kirby12

Ne bih rekao da su svi zakoni "naravni", ali da, razumijem. Hvala.

Poštovana, hvala vam na brzom i očekivanom odgovoru! EDIT: Da li to znači da se dugogodišnji suživot ne smatra osnovom za nasljeđivanje?

Majka mi se predudala kada sam imao 2 godine za svojeg trenutnog muža. Obzirom da je svojevremeno bila žestoka borba između mojeg (sad već pokojnog) oca i majke, moja situacija je bila sljedeća: 3-6 god. - pola godine sam boravio kod svoje majke i njezinog muža, pola godine kod svojeg oca (živjeli su u različitim gradovima bivše SFRJ) 7. cijelu godinu sam boravio kod oca i išao u prvi razred osnovne škole 8-15 god. sam živio sa svojom majkom i njezinim mužem 15-17 god. sam išao u srednju školu i boravio u drugoj državi od 18-22 god. sam boravio kod svoje majke i njezinog muža, nakon čega sam se osamostalio Moja majka i njezin trenutni suprug imaju jedno dijete (mlađi "polubrat"). Moj otac je imao dijete sa suprugom prije moje majke (stariji "polubrat"). Od mojeg pokojnog oca svojevremeno nisam tražio (a niti dobio) nikakvu ostavštinu, jer je većina tog potencijalnog iznosa ionako otišla u trošak njegovog boravka u medicinskom staračkom domu, tako da su moj stariji "polubrat" i on prije ostavštine potpisali ugovor o doživotnoj skrbi. Sa emotivne, psihološke, odgojne i životne strane ja svojeg "očuha" smatram ocem iz razloga što kontakt sa svojim biološkom ocem je bio otežan, odnosno gotovo nemoguć nakon izbijanja domovinskog rata i nakon toga se nije oporavio. Moje pitanje je: da li imam, kao pravno neposvojeni sin, ikakva prava nasljedstva u slučaju smrti muža moje majke s kojim sam tako dugo godina živio, pogotovo obzirom da je skrb mojeg oca za mene de facto prestala 1990. godine (tada sam imao 13. godina). Sa majčine pretpostavljam da imam pravo naljedstva "njezinog dijela" imovine u slučaju njezine smrti koju ću dijeliti sa svojim mlađim "Polubratom". Naravno, sve ovo u slučaju da neće postojati eventualna oporuka koja ionako ima prednost. Unaprijed hvala!