Prije 3 godine imala sam prometnu nesreću sa skuterom i nisam bila kriva. Nakon 50-ak metara što sam stala na znaku "STOP", uslijedili su uzastopni, kratki, nepregledni zavoji. Moja brzina je bila oko
30km/h. U susret mi je iz nepreglednog i jakog zavoja dojurio kombi. Ulica je jako uska i trake nisu označene. On me uslijed svoje brze vožnje nije vidio, i u trenutku se našao na mojoj strani ceste, točno ispred mene. Imala sam sekundu da odaberem idem li mu pod kotače ili desno prema zidu. Naglo sam skrenula skuter u desno kako bih ga izbjegla, te vratila volan u lijevo da ne udarim u zid. Skuter je pao na lijevu stranu i vukao me potrbuške nekoliko metara dolje po nizbrdici. Digla sam se, sva krvava i u šoku, a kombi je produžio parkirati dalje kako mu ne bih vidjela registarske oznake. Sve je to vidjela slučajna pješakinja kojoj ne znam identitet. Vozač se vratio nazad pješice, bjesomučno pušeći svoju cigaretu, ulovio me za rame i napao. Vrijeđao me, prijetio da će mi zvati policiju, vikao da sam ja kriva, nesposobna, tko je meni dao vozačku... Gospođa sa strane mu je rekla da ne galami na mene. Bila sam u potpunom šoku, uplašila se i samo htjela da me ostavi na miru i da odem. Što sam nažalost i napravila, bez da sam otišla naći kombi da vidim registraciju. Bojala sam se što će napraviti dalje i samo sam otišla. Čim sam došla doma moji su odmah zvali policiju i išli smo na hitnu. Ozljede su na sreću bile lakše. Sve je dokumentirano i slikano je mjesto nesreće. Pomirila sam se s time da neću dobiti nikakvu odštetu ni za sebe ni za motor, niti da će taj manijak odgovarati za učinjeno, što mi na kraju krajeva više nije bilo ni bitno-bila sam sretna što sam živa i zdrava jer je ishod mogao biti puno gori. Nakon godinu dana dobila sam prekršajni nalog, gdje se MENE navodi kao okrivljenika i traži da platim 1.800,00kn. U obrazloženju stoji kako sam ja sama skrivila prometnu nesreću jer te druge osobe nema, te kako sam vozila neprilagođenom brzinom za te uvjete na cesti. Napisala sam žalbu gdje sam sve ponovno i detaljno objasnila. Prije mjesec dana stigao je poziv za prekršajni sud gdje sam jutros imala saslušanje. Katastrofalno je prošlo, sutkinja ne vjeruje mom iskazu. Tvrdi da se branim lažima da se izvučem, da bijeli kombi nije ni postojao nego da sam ja jurila i da je ovo najčešća obrana-ili drugo vozilo ili životinja. Rekla mi je da sam možda trebala pustiti da me zgazi pa bi onda imali dokaze da on postoji. ?! Rekla sam joj: "Da, onda mene sada ovdje nebi bilo!". Smatra me krivom i ništa što sam rekla nije ni pokušala razumijeti, uporno je išla po svojoj shemi. Pitala sam je da mi kaže šta se desava u takvim situacijama, kad covjek recimo pobjegne s mjesta nesreće i nemaju dokaze da je bio tamo? Rekla mi je da onda najčešće terete tog drugog (ozlijeđenog) vozača. U prekršajnom nalogu uopće nisu naveli moju izjavu, niti spomenuli bijeli kombi. Postupak se sada nastavlja, navela je kako ja ostajem pri svom iskazu. U šoku sam, razočarana i ljuta i ne znam što da radim. Molim Vas za savjet i pomoć.
