amiklic1

Kao umirovljenik umirovljen po članku 11 (profesionalna nesposobnost za rad) mogu raditi nakon toga, samo moram zamrznuti 30% mirovine. Treba se malo upoznat sa zakonom prije pisanja, izgleda. Meni je to osobno i cilj. I nakon (eventualnog) umirovljenja nastaviti legalno raditi, ali posao koji mogu. A zašto tražim pomoć ovdje' zato jer je ta mirovina po članku 11 vezana uz branitelje i DVO (kojih je ipak još mali broj bez braniteljskog statusa). Mene su osobno zanimala mišlčjenja i stavovi osoba koje imaju iskustva, a nađem se napadan od strane nekih individua koje ne mogu riješit ni svoje probleme. Ma daj... Ja, za razliku od mnogih koji su dobili "opću" nesposobnost za rad pa nakon toga rade po raznoraznim firmama i gradilištima NA CRNO (!) želim i dalje biti koristan ovom društvu. samo želim raditi ono od čega će moja obitelj bolje živjeti, a ne čekati crkavicu od mirovine koju će mi dati ova država nakon šta podijeli svim ostalima. I ne stidim se nikog. Nikom nisam ništa uzeo, niti planiram. U HV-u sam oštetio zdravlje, pa valjda netko to treba nadoknadit. OK, nek daju lakše radno mjesto. Nema, kažu. Otpremnina? ne može, vi ste perspektivni!. Otkaz smatram kapitulacijom i ne dolazi u obzir, pa je mirovina jedini način da nešto dobijem kao nadoknadu za nekoliko lomova, prometnu na putu do posla koja nikad nije priznata kao ozljeda na radu... Nažalost, ova država će me prije umiroviti nego mi dati otpremninu kako bih oslobodio mjesto za nekog mlađeg kog mogu varati još nekoliko godina. Žalosno. Ali s tim se moram pomiriti.

Uh... Opet triba nekom nešto objašnjavat'. Ponavljam: ne tražim ja HRVI jer i nemam problema vezano uz rat. Isto tako mislim da i neki drugi nemaju nego imaju problema sa sobom i poslom, pa se izvlače. Ali ostavimo to po strani. To šta kažeš je istina. Netko otišao, ja tada ušao. Ali tako je netko i došao 1993 a netko tada izašao iz sustava. Znači da ovaj prvi nije ni bio u HV? Ja sam na poslu (a ne u ratu) zaradio zdravstvene probleme, i želim to istrat do kraja isto kao što bi i da sam radio kod nekog privatnika i zaradio bolest, ozljedu. Ne tražim ništa za rat, opet ponavljam (jer izgleda da neki ništa ne kuže) nego civilnu invalidsku mirovinu koja može biti cca 1500 Kn pa da nakon toga nastavim raditi i boriti se (po članku 11.)

Slažem se! Ja sam je pokenuo, aq valjda mogu pitat i da je zaključate... Naći ću ja već savjete negdje gdje me ljudi neće uspoređivat sa svojim stanjem i nepristrano samo odgovoriti na pitanja, bez filozofiranja. I, da. Da ne zaboravim. Samo naprijed, hvala na svemu što ste pomogli. Pozdrav!

...

Pa civilnu mirovinu i tražim, ali mi traže i RP. Ja ne znam zašto? Ne kužim te baš. Krivo ti nešto? Ne tražim ništa na osnovu toga što sam branitelj (jer smatram da mi na osnovu vremena provedenog u HV kojeg su računali kao "relevantno" nisu to niti trebali dati, nego na osnovu onog što nigdje nisu niti zaveli, ali šta je tu je... I stvarno ne kužim šta se pališ. Imaš neki problem? Riješi ga. Ako ne znaš, pitaj ljude. Šta te brigaju moji problemi? rekoh gore: OTIŠAO BIH IZ SUSTAVA UZ BILO KAKVU OTPREMNINU, ALI NE IDEEEE! (stvarno ne kužite ništa čini se. Moj Bože! ) Da dam otkaz, otkazni rok je oko 8 MJESECI !!! (da, dragi moji, tako je to danas...) I, ako nemate ništa pametno za reći, recite to negdje drugdje, molim!

Da nije Ivan Č_ _ _ć. ? Znamo se onda dobro, čini se, ako je tako, a ako je onda ću prekinut' s tobom svaku raspravu iz osobnih moralnih razloga. Ima tome davno da sam prestao prpati štapom u sasušene, ostarjele smeđe nakupine na tlu, jer me svaki put dirnu u osjetilo njuha i vrate se stare, davno zaboravljene slike...(bez uvrede, neke postupke nikad ne opraštam, ma kako nekršćanski to bilo), a za detalje ne bih gnjavio ekipu s foruma nego bih se "pozdravio" putem PP-a ako želiš. Ako to nisi ti, onda se ispričavam, i pridružujkem Esadu u njegovim nastojanjima da se ovo smiri. Ja, opet ću spomenut', jer izgleda da neki još nisu skužili, ne tražim status HRVI niti želim išta uzeti na temelju "sudjelovanja" u Domovinskom ratu. Želim dobiti invalidsku mirovinu na temelju ozljede koljena, ali tako jednostavno ne ide. Sad se spremam na drugu operaciju a komisija me želi vratit radit, pa je nalaz psihijatra bio jedini način za ostvarit svoja "prava" kao pacijenta i izbjeći samovolju liječnice iz komisije koja falsificira tuđi potpis (potpisuje se kao muškarac???!!!) i ignorira mišljenja svojih kolega. Ovo s ratnim putem je došlo usput, jer mi ga traže, a zapravo niti ja ne znam zašto kad ne tražim PTSP (kojeg, srećom, nemam) vezan uz DR.

Vidi, prijatelju. Rođen sam 1976, pa sam najranije u vojsku mogao 1994, kako sam i napravio, i to preko veze jer me još ne bi niti zvali. Nije mi se namjera svađati, ali čini se da ne znaš baš o čemu govoriš. Maslenica je oslobođena 1993, ali u Karinskom zaljevu su još bili četnici. Te četnike je ova ekipa s kojom sam ja bio izviđala. Ja za sebe kažem inače da nisam bio u ratu, i to iz pijeteta prema svim poginulim i prema svim osobama koje su bile u jako teškim situacijama, ako te baš zanima. Status branitelja nisam tražio, nego su mi ga dali. E, da. Znaš za što sam dobio status branitelja? Zato jer sam u 4.GBr bio od 19.2. do 30.6, 1996. Žalosno, zar ne? Također je žalosno i to da se nitko od pravih branitelja nije pobunio na takvo računanje, nitko se nije bunio na ništa. Svi su samo pognuli glavu. Ja sad odlazim iz sustava. Nemam nikakvih roblema vezano uz rat (srećom, naravno). Ratni put (ako se to uopće može tako nazvati) mi traže, a koliko ja smatram da sam bio u ratu govori ti i činjenica da nemam nikakvu potvrdu o tome. Ništa. Želim otići iz sustava na temelju profesionalne nesposobnosti, neću HRVI, neću opću... Samo želim da mi netko prizna da su moji zdravstveni problemi vezani uz posao koji sam radio. Iako imam sve papire i nalaze, ipak mi traže ratni put, a ja nemam pojma zašto. Pročitaj gore ša sam spreman prihvatiti za odlazak iz sustava. nažalost, otpremninu mi ne daju, pa je neka crkavica od mirovine jedino rješenje a da se kasnije ne osjećam jadno. Također, vjeruj da sam ja svoj put u vojsci obilježio jako teškim radom, znojem i krvlju, za razliku od nekih koji su cijeli rat "bili u vojsci" a nisu se pošteno niti oznojili, a kamoli vidjeli protivnika. ipak, nećemo se objašnjavat'. Kuže ljudi sve. A ti ako ne kušiš ništa, pitaj, ljudi će objasnit .. I da, Koske, odgovor tebi na tvoju primjedbu. Imam drugi posao koji me čeka, al' ništa danas nije sigurno. To j erazlog zašto želim nešto uzet' iz ovog sustava. kako rekoh gore, otpremninu (s tim bih se zadovoljio, recimo 50000 Kn, samo da ne idem za ništa) ne daju, pa je ovo jedina opcija.

Evo, baš pišem izjavu i zahtjeve za RP, pa trebam pomoć... Izjavu sam stavio: Izjava kojom PMIKO izjavljujemo ..... dolje potpis zapovjednika i mene osobno. Treba li možda posebne izjeve, jedna zapovjednika a druga moja? također, u postrojbi sam bio i nakon 30.6.1996. To isto ulazi u RP ili se daje samo do 30.6. i to ne treba navoditi u izjavi i opisu?

Znači napravim ovjerenu izjavu, na kojoj smo potpisani i ja i moj zapovjednik (ili netko od njih), to ovjerimo i tada taj dokument pošaljem putem ureda za obranu u HKOV u Karlovac (rečeno mi je da postrojbe više ne daju ratne puteve). Ovo za Maslenicu moram opet izjavu ipredati zahtjev u zapovjedništvo HRM-a za to. Onda ću imat ta dva ratna puta. OK?

Evo me opet. OK, bio na kontrolnom pregledu, stanje još uvijek isto... Uzeo uputnicu za regionalni centar i naručio se za sljedeći pregled. Sad, treba mi taj ratni put. PMIKO? Šta je to? Zapovjednika odavno nema u sustavu pa sam počeo potragu. Nadam se da ću uspit ...

OK, evo me opet... (mora da sam vam dosadan, ali stvarno mi puno znače savjeti kolega i iz ovog, ali i iz drugih postova). danas sam bio u 4.GBr i rekli su mi da ratni put sad izdaje Zapovjedništvo HKoV-a , a da zahtjev trebam poslati putem ureda za obranu. OK, to ću sredit'. Sutra je kontrolni pregled kod psihijatra, a dobio sam uputu da ne idem kod ovog, nego u regionalni centar za branitelje u Splitu. Pošto mi je sve to skroz novo, trebam savjet kako to obavit'. OK, moj liječnik dat će uputnicu, ali neki kažu da trebam imati ratni put za to. Moj još nije niti zatražen, pa sam malo sumnjičav. Opet, neću tražiti HRVI jer i nemam tih problema niti onih povezanih s tim, ali... Također, kako riješiti situaciju u kojoj sam kao ročnik početkom 1995 bio a Maslenici na terenu, uredno dobivao terenski dodatak i sve ostalo, a nemam to nigdje zavedeno niti mi je priznato kao sudjelovanje u DR? Šta napraviti?

Ma ne treba mi ništa. Želim nešto uzet i na sve zaboravit'. Idem na profesionalnu nesposobnost, ne tražim HRVI niti imam kakve posljedice iz rata, srećom. Jednostavno sam se umorio od vojske i ne mogu više tamo radit' jer ću upast u stvarni i veliki problem... Pretpostavljam da mi ratni put neće tribat' za ovo što sam naumio.

Sve ja to znam. Al' ipak, sad kad sam na nekoj životnoj prekretnici, započinjem novi posao i okrećem novu stranicu, prolaze slike stare, dobre ekipe iz postrojbe... Puno teških, ali i lijepih trenutaka.. Bilo mi je krivo što sam samo kratko vrijeme bio na terenu, tamo daleke 1995 u zadru. danas niti nemam upisano to vrijeme nigdje. Onda sam, brže-bolje otišao u 4. GBr da ne bih nešto propustio, dao sve od sebe samo da bi od sebe napravio pravog, profesionalnog vojnika, učio i usavršavao se... Onda je polako pošlo nizbrdo sve. Bilo je to vrijeme kad se prestalo radit', nije bilo sredstava za ništa, a bilo je za nove odore za postrojavanja i slično, kad bi neke face došle... Improvizacije su zamijenile potrebe. Nije bilo lako. Onda sam prešao u ZZio jer sam bio bliže familiji, a i ozljeda je napravila svoje, pa nisam više mogao po starom niti da sam htio... Ipak, bio sam vojnik Onda sam u par navrata osjetio mač administracije i politike na svojim leđima. usjekao se jako duboko, u glavi mi još zvoni od toga.. Ipak, nisam se predavao... Išao sam naprijed, iako s manje volje i nade nego godinama prije.. Ali, ideali su još živjeli. kad bih pričao sa svojim vojnicima, sa starim kolegama, bili su tu... Onda je došlo neko novo vrijeme. Vrijeme tuđih ratova. Vrijeme političkih odluka (kao da je prije bilo drukčije ?), a ja sam se polako gubio u svemu tome... rezultat je sad tu, definitivno napuštam sustav. Ipak, ne idem sam. Nek' oni kažu da više ne mogu bit' vojnik. ja se ne predajem.. Do kraja...

Evo novosti i u ovom slučaju. U srijedu mi je liječnička komisija HZZO-a prekinula bolovanje, a da ja prije toga nisam obavio preporučenu terapiju niti obavio specijalističke preglede... Mislio sam se žalit na tu odluku, ali mišljenje mog liječnika je da to i nema smisla, jer se žališ opet HZZO-u. (prijaviš kćer materi) Umjesto toga, pitao me zašto ja ne želim raditi u HV-u, na što sam ja rekao da ne želim pristati na neke tue ratove, da se postrojba ugasila i da svi nekako visimo u zraku, da se jednostavno ne osjećam sposoban ponovno stati pred ljude i zapovijedati, kad su svi moji ideali davno presahnuli, ali ne mojom krivnjom. Jednostavno, nije to više ono što želim i volim. On pita: Recimo, kao da, npr. radiš na dizalici, i jedno jutro se više jednostavno ne možeš popeti u kabinu? Upravo tako, rekoh. Nisam miran, sve skloniji sam konfliktima i s ostalima, ali i sa samim sobom. Neki unutrašnji nemir me razdore... On kaže: Onda ćemo kod psihologa i psihijatra po dijagnozu nemogućnosti prilagodbe uvjetima rada na radnom mjestu. To sam i napravio, i kako mi se čini riješio sam se vojske zauvijek. U personalnoj su mi (u ministarstvu9, također rekli da mi otkazni rok, ako odlučim dati otkaz, može trajati čak i do 8 mjesec (znam kolegu iz pule kojem su čekali na slanje radne knjižice 7-8 mjeseci, pa je jadnik "popušio" osao zbog kojeg je izlazio iz sustava). za vrijeme otkaznog roka moram raditi, pa je izgleda jedino rješenje reći da ti psihički smeta boravak u vojsci. Danas sam bio u postrojbi (onom što je ostalo od nje nakon službenog gašenja), i nervozu možeš rezati nožem. Ljudi piju kavu, ne radi se skoro ništa, a dočasnici koji su instruktori kose travu i uređuju okoliš. Vidjevši to, odmah sam otišao... E, sad. Koliku mirovinu mogu očekivati ako me (kad me?) umirove na osnovu profesionalne nesposobnosti za rad? Aktivno sam u HV-u od 19.2.1996. (4. GBr), 01.03.2002. prešao sam u ZZiO, zapovjednik sam desetine, čin skupnika.

OK, nakon godišnjeg opet sam otvorio bolovanje... Odluka je da se više ne vraćam radit' u morh. Preglede redovno radim, a dobio sam obavijest od komisije MORH-a da su poslali moju žalbu na odluku prvostupanjske komisije na višu zdravstvenu komisiju MORH-a. Koliko otprilike traje čekanje na taj poziv? Pretpostavljam da ću sad, za razliku od prve komisije, morati osobno otići pred komisiju. Također, čemu se nadati? Mogu eventualno dobiti "civilnu" mirovinu, bez HRVI. Nekako se ipak nadam da će me se riješit', jer i meni to odgovara. Povratak na posao nije opcija nikako.

Počinjem prosces prebacivanja postojećih klijenata za koje prevodim na svoju novoosnovanu tvrtku, pa me zanima kakve se poreze plaća za to. navodno je prevođenje oslobođeno uračunavanja PDV-a (moja tvrtka je obveznik PDV-a), a navedene usluge smatraju se nekakvim intelektualnim radom (???, neprovjerena informacija iz polupouzdanog izvora). Također, zanima me koja sve davanja državi mora dati slobodni prevoditelj danas prilikom priljeva novca iz inozemstva za usluge prevođenja(bez tvrtke, kao fizička osoba), jer postoje različite informacije o nedavnim (?) promjenama.. Unaprijed hvala

Opet sam prošao dobro. Sutra se prekida bolovanje, po nalogu liječničkog povjerenstva HZZO-a. Danas bio u postrojbi i zapovjednik mi odobrio cijeli godišnji u komadu. Lijepo objasnio o čemu se radi, a on dao godišnji do 30.7. nakon toga opet bolovanje. Primio me novi liječnik i rekao da ne donosim karton, on će zatražiti da ga pošalje stara doktorica. Odmah je rekao da su ozlčjede, po nalazima, trajne i neizlječive, ali našao je i neke propuste u uputnici za IK (upisano je bolovanje samo ovo zadnje, a u tri zadnje godine ja 2 bio na bolovanju). Ima toga još... OK, sad sam miran. Znači, ima nade A skužio sam i za privatni posao. Otvaram firmu, a supruga će biti direktor. tako će ta firma lijepo radit i donosit plaću... Sve se čini svijetlo sada, iako ništa zapravo još nije riješeno. Duga je to i teška bitka

Šta se tiče prve rečenice u tvom postu, to mi najviše i znači. Uvijek kažem: U škveru ima brusilica s mojim imenom! I mene čeka ako nema druge. Šta se tiče bolovanja kod drugog doktora, mogu uzeti karton kod svoje doktorice i otići kod novog doktora. Ova moja čak niti ne da sve uputnice koje pitam. Kasnije me naručio novi doktor da dođem, iako ne uzima pacijente inače. Taj je OK, dosta ekipe s posla su kod njega. Srećom me uze (na preporuku). Moja sadašnja doktorica je u drugoj zgradi, odmah do novog. Mogu li sam uzeti karton i odnijeti ga njemu? Ili kod njega potpisati izjavu, pa da ga on uzme? Danas su mi prekinuli bolovanje, sa zaključnim datumom petak, 20. 6. Reče komisija da nemaju izbora, jer me komisija MORH-a proglasila 100% sposobnim ... Sad ćemo dalje u bitku. Sutra ujutro moram na posao srediti neko bolovanje ili slobodne dane, da ne moram raditi, bilo što. A od ponedjeljka bi moglo i novo bolovanje na, recimo, kičmu (ima već u kartonu, stara boljka bolova u donjem dijelu leđa, spina bifida, ukočenost itd...). Popričat' ću s novim doktorom i vidit' šta on kaže, kakve su šanse za dalje.

Evo novosti. Hvala svima na pomoići, ali čini se da ću ipak izaći iz sustava na osobni zahtjev (ipak, još nije gotovo). Danas sam bio kod svoje doktorice i ona mi je rekla da na temelju rješenja prvostupanjske komisije MORH-a, iako sam poslao žalbu, moram prekinuti bolovanje. napisala je uputnicu za povjerenstvo HZZO-a na koje idem u srijedu, pa će oni navodno to odrediti. I, još je rekla "Budimo realni, već dugo ste na bolovanju..." Znači, mijenjam doktoricu pod hitno. PITANJE PRVO: Trebam savjet liječnika u Splitu koji se pokazao fer i korektan u odnosu prema braniteljima i njihovim pravima! Unaprijed hvala. Dalje, čitam da je ministar Vukelić odredio neke otpremnine za civile u vojsci, da mogu izaći uz uvećane otpremnine itd itd. Zanima me mogu li ja tražiti otpremninu ako bih dobrovoljno izašao iz sustava i nekom oslobodio mjesto. Naime, imam zdravstvenih problema, i nije fer niti pošteno staviti me u istu situaciju (tražeći jednake uvjete) s drugim kolegama, jer uvjet školovanja je, npr. prolazak fizičkih provjera. Ocjena se također temelji na tome. nema smisla. PITANJE DRUGO: Drži li vodu ova teorija: Prvostupanjska komisija je, vidjevši u uputnici moje liječnice da sam jedini zaposlen u obitelji s dvoje malodobne djece, suprugom studenticom, pri emu smo još i postanari, odlučio da sam sposoban samo kako me ne bi doveli u probleme. Ima li smisla očekivati da će odluka više komisije biti drugačija? Napominjem, radi se o situaciji gdje mogu dobiti profesionalnu nesposobnost i pravo na mirovinu temeljem čanka 11, znači cca 1500 Kn. Moja liječnica rekla mi je da ne mogu opet na bolovanje kad mi komisija zaključi, nego da moram raditi. Mogu li otvoriti na drugu šifru? Također, zanima me mogu li odmah na bolovanje čim otiđem kod drugog liječnika, prije nego on dobije karton od prijašnjeg liječnika? Jedino što mogu sigurno reći je da se ne vraćam na posao! Točka. Makar dao otkaz! Pomagajte!!!!

Pozdrav! hvala na odgovorima. Zanima me još jedna stvar. Prepustiti pisanje žalbe (prezentaciju činjenica) liječniku, ili to napraviti sam. Imam nekakav okvir, pa bi volio da to netko pregleda ako je moguće, ali nemam baš nekog. Ipak, to izgleda prilično profesionalno (inače se bavim pisanjem raznih dopisa i dokumenata, pa...)

Ma ja ne tražim ništa kao posljedicu sudjelovanja u ratu. Tražim da me umirove (mislim, tražim. ne možeš to tražit', želim da oni to naprave, je li?) da me umirove zbog nesposobnosti da budem DVO, po članku 11 (profesionalna nesposobnost), nešto isto kao "civilna invalidska" mirovina. Dobio bih 1500 kn, i meni dosta. Ne tražim ni 4, ni 5 ni 6, 7 tisuća. Samo 1500 ! A po njima koljeno nijerazlog, iako se ne mogu popet do 3. kata po stepenicama niti stajati u trgovini ako žena proba dvoje hlače. Moram sjesti. O trčanju da i ne govorim. Hodanje nekako ide, al' isto ako je duže boli i otiče... UH!

Nisam 3 godine na bolovanju. Tek 6 mjeseci, ali imam dosta bolovanja zbog ovih probema još ranije (ipak, nije neprestano). Imam sto nalaza, terapija... al' ovi me proglasiše sposobnim (ocjena 4). Npr, ocjenu 4 dobio je kolega koji je u djetinjstvu slomio ruku i nema sad nikakvih problema zbog toga. Hodam od doktora do doktora, malo više ili manje, ovisi kako kad... Nisam kod vojnog liječnika, ali nemam niti 100% bolovanje. Ipak, preživim i ovako ) Samo me malo muči ova žalba. Napisao sam sad dvije stranice, pa ćemo vidjeti... Imam 15 dana za poslat'. Ima li smisla navesti npr. citate iz nalaza koji govore o tome da je stanje nepopravljivo i sl., navesti opis radnog mjesta u odnosu na zahtjeve koji se postavljaju pred osobu, te sobne probleme s kojima se susrećem u svakodnevnom životu, a vezano uz probleme na koje se žalim ?

Hvala na brzom odgovoru, ZKova. Stvar je u tome što ja želim otići iz sustava, a ako mi ne daju u mirovinu, moram dati otkaz. Već dugo čekam s početkom posla sa "sigurnim" ugovorom, pa mi je već i dosta neizvjesnosti. Također, moram napraviti neki zaokret u životu, jer vojska me ubija već duže vrijeme. Šta se tiče potvrda i sličnog, znaš i sam da dobru ocjenu ne možeš dobiti ako si djelomično nesposoban (mislim na redovno ocjenjivanje DVO), a šefove čisto zaboli što imaš ograničenje. Opet pritiskaju i kažu "idi na bolovanje ako te boli..". Dokumentacija kaže da imam probem, i to nerješiv. Doktorica medicine rada na IPM-u u Splitu rekla je (na sistematskom) da joj je žao, ali da mora dati ocjenu 1, i lijepo mi to pokazala u "Popisu bolesti i srodnih zdravstvenih problema". Pokazala je da npr. časnici mogu s lakšim problemom ove vrste roći, a dočasnici ne. Na kraju je došla ocjena po kojoj sam bio sposoban. Netko je tu nevjerodostojan, izgleda, ili? Mišljenja sam da ću na kraju dat' otkaz nakon 14 godina vojske, iako mi niti to nema smisla. Ima li netko ideju u kojoj formi napisati žalbu? sad sam skinuo "Pravilnik o mjerilima za ocjenu zdravstvene sposobnosti..." s neta i malo ću ga proučiti, jer na njega se poziva komisija. Mogu li više bolesti (sve su dokumentirane) navoditi kao kumulirani uzrok nesposobnosti? (recimo koljeno, sluh, spina bifida...) Idem u pravnu bitku, ali do kraja. Također, što nakon drugostupanjskog rješenja, ako niti ono ne bude povoljno za mene? Ima li dalje?

OK, evo me opet. (uh, opet trebam pomoć...) Danas me zvali iz postrojbe da dođem po neko rješenje. ja tamo, kad ono VII Zdravstvena komisija MORH-a proglasila me sposobnim za DVO, ustrojbeno mjesto Zap. desetine. Kaže da se mogu žaliti u roku od 15 dana od primitka, pa ću to svakako i napraviti. Volio bih kad bi netko predložio što navesti. Moja ideja je postaviti stvari ovako: - dočasnik sam, DVO - sve DVO moraju proći redovne provjere fizičkih sposobnosti, bez obzira na kojem mjestu rade - imam trajno, neizlječivo oštećenje koljena (fali pola hrskavice, nalaz sudskog vještaka da je otežano krajnje istezanje...) - na osnovu gore navedenog, ja ne mogu proći provjere, ne mogu dugo hodati, ne mogu trčati (sve to je navedeno i u liječničkoj dokumentaciji koju imam) - također mi je i oštećen sluh, pa imam preporuku liječnika o izbjegavanju buke. Svi zapovjednici desetina moraju proći gađanja, a nikad još nisam dobio zaštitnu opremu, pa niti to ne mogu (govorim sve u teoriji, er u praksi ja sam svašta izdržavao, stiskao zube... ali više ne želim) Nekako se mislim da su oni možda to rutinski proglasili, valjda misleći da mi ne igra odlazak u mirovinu za 1500 kn (cca), što većini i nije u interesu. Sad imam dilemu: pisati žalbu sam, ili ostaviti to liječniku opće prakse (puno bolje ću je sam sročiti, siguran sam, jer sam vidio kako doktorica piše. Niti stila niti gramatike ) Ajmo savjeti...

OK, sve je jasno u ovom slučaju. Znači, gradi nelegalno ako hoćeš, ali znaj da je rizično i ne buni se previše kad dođe bager . Ove odredbe vezano uz male objekte najviše, po mom mišljenju, pogađaju male, obične ljude koji nemaju love za velebne vile i kućetine, apartamanska naselja i slično, ali s druge strane u redu je da se stanje jednom sredi. Ipak, ima drugo rješenje problema: Na stranici http://www.euromodul.hr/eu/po-mobilne-kuce.htm i na stranici http://www.sunk.hr/miniweb/index.asp mogu se naći lijepe (i relativno povoljne) mobilne kućice. E, sad. Imam poljoprivredno zemljište na jednom našem otoku, i želja mi je postaviti takvu kućicu tamo. Kućica nije nikako vezana sa zemljištem (na kotačima i podupiračima je). Prvo pitanje glasi : trebam li ikakvu i ičiju dozvolu za to (parkiram kamp kućicu na svoje zemljište), a ista se može odvesti bilo kada. Dođe kamion, zakači je i bog... Drugo pitanje glasi: Kako srediti priključak struje i vode, s obzirom da se želim priključiti i trošiti, tj. plaćati struju i vodu. Znam da se može nešto riješiti ako je npr. poljoprivredno dobro, nekakav privremeni (kao građevinski) ormar itd, ali ne znam točno. OK, struja se još i da sredit' jer ima bezbroj drugih izvora (sunce, vjetar, agregat), ali voda je nekako imperativ, ako je moguće. Treće pitanje: Ako postavim tako nešto, može li se itko od susjeda i žitelja osnovano buniti za to, bez nekog osobitog razloga (čista predostrožnost). Također, ako nema priključaka na vodovodni i elektro sustav, s prednje strane planiram postaviti nadstrešnicu sa solarnim panelima, a skupljat kišnicu za neke potrebe vode (za piće i kuhanje iz kupovnih 5l boca). Volio bih kad bi se javio netko tko ima slično iskustvo, ili pouzdano zna kakva pravila vladaju.