sebastianbach

Ponavljam hitnu zamolbu za preporuku dobrog odvjetnika za nekretnine.

Poštovani, poslala sam vam poruku u inbox.

Apsolutno se slažem, a ujedno umirem od straha od paukove mreže pravnih zavrzlama.

Crni33 mislim da ste u pravu i da je moja moralna i građanska obveza podnijeti tužbu.

najveći je strah ta fama da je ovakav ugovor nemoguće pobiti, usprkos svim okolnostima koji nam idu u prilog neefikasnost i sporost sudova i loši primjeri sudske prakse zastrašujući su, s druge strane odustajanje od tužbe daje zeleno svjetlo kriminalnom ponašanju i hajdučkom otimanju imovine na najnemoralniji način.

2012. godine organizirana grupa lovaca na nekretnine (nazovi rođaci) odvede iz doma za starije i nemoćne moju mamu s dijagnozom poremećaja ličnosti i ponašanja koja je postala agresivna prema kćeri koji je sa svojom obitelji od 1975. godine kada ja umro otac jedina brinula i pomagala majci i njenom izvanbračnom partneru više od 30 godina. Ni bolnica, ni policija, ni centar za socijalnu skrb nisu odradili svoj posao kako treba (nije im se dalo). Životom bolesne osobe zagospodarili su kriminalci. Odvojili je od ostatka svijeta, sve dosadašnje prijatelje i obitelj proglasili neprijateljima. Služili se najtežim klevetama i monstruoznim izjavama kako bi sve diskreditirali bez straha i srama. Nakon mjesec dana što su ju odveli iz doma dali joj na potpis ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim im poklanja sve pokretnine i stan koji je upravo kupila prodavši zajednički obiteljski stan nekoliko mjeseci ranije. Kći nije imala ništa protiv da se stan upiše na majku jer je jedina nasljednica nakon njene smrti. Greška. Na bolest nitko nije računao. U Ugovoru o doživotnom uzdržavanju napisano je da je davatelj uzdržavanja brinuo o gospođi i izdržavao je duže vremensko razdoblje. Bili su u svađi 20 godina i mrzila ga je najžešče prije bolesti. Ne postoji ni jedan dokaz o tom navodnom uzdržavanju ili zajedničkom životu. Obitelj ima sve, medicinsku dokumentaciju, odreske plaćenih računa, svjedoke. Ako se ovaj lažnjak od ugovora ne uspije pobiti onda svim sudovima treba staviti ključ u bravu. Majka je preminula u prosincu, prije nego je sahranjena već je ugovor zabilježen na katastru. Sve su razradili u detalje. Znam da se govori da je ovaj ugovor gotovo nemoguće pobiti. Tri su elementa koja daju nade: liječnička dokumentacija psihijatara iz vremena potpisivanja spornog ugovora, lažna izjava u članku 1. Ugovora da je davatelj uzdržavanja u dužem vremenskom periodu brinuo i uzdržavao mamu i ugovorena obveza brige o plaćanju računa jer smo mi nakon što se stanje mržnje i agresije malo stabiliziralo (godinu dana liječenja) na molbu majke plaćali sve režije i dospjela dugovanja, tipa porez za taj isti stan u iznosu od 12.500, tisuća kuna. U razgovorima s mamom njoj nije bilo jasno što je potpisala a za vrijeme njena života nije bilo smisla pokrenuti bilo kakve sudske postupke jer je ona i dalje bila bolesna (iako manje agresivna) i samo je plakala čim smo spomenuli ugovor. Od kuda početi i raskrinkati ovu bandu? Molim preporuku za odvjetnika koji ima iskustva s lovcima na nekretnine.